Njena 15 posto, pa je tako iznimno restriktivna monetarna politika djelovala prorecesijski. Uostalom, to je ključan generator nelikvidnosti u gospodarstvu – upozorava Radošević. Pasivna antirecesijska politika koja se oslanja na globalni oporavak i novi priljev kapitala ne jamči izlazak na površinu. Bez promjene modela razvoja, posebno monetarne politike, oporavak će biti dugotrajan, upozorava Radošević.
Ivan Lovrinović sa zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta potpuno se slaže s Radoševićevom ocjenom. – Depresiju možemo detektirati na dva načina: padom BDP-a većim od 10 posto ili duljim trajanjem recesije, dakle kad se ne vidi dno. U oba smo slučaja zakoračili u depresiju. Što mi u takvoj situaciji radimo? Imamo stari antirecesijski model iz 1993. i isti model primjenjujemo protiv recesije. Zar se netko čudi što on djeluje prorecesijski? Dolazak krize samo je ubrzao recesiju u Hrvatskoj, to je ugrađeno u naš ekonomski model. Zato će izlazak biti dulji, sporiji i teži nego u EU.
Problem je što imamo izrazito restriktivnu monetarnu i fiskalnu politiku, i to u vrijeme kad EU fiskalnim poticajima ide na proračunske deficite i do osam posto BDP-a, a javni dug na čak 100 posto BDP-a. Mi sve radimo suprotno, zato će se recesija sigurno razvući u depresiju – uvjeren je Lovrinović.
Bez jeftinih kredita Ni njega ne zabrinjava inflacija. Upravo obrnuto, i zato se zalaže za ekspanzivnu i aktivnu ulogu Ministarstva financija i Središnje banke. Dosad se, kaže, već moralo nešto učiniti. Dok druge zemlje spašavaju svoje ključne industrije kako znaju i umiju, mi smo svoju drvenu industriju, koja izvozi milijardu dolara, prepustili sudbini. Državi nije palo napamet da joj osigura jeftine kredite u komercijalnim bankama ili HBOR-u.
- Banke su dovoljno likvidne, pune su novca, ali što nam to znači kad se boje rizika i neće krediti poduzeća. HNB, Vlada i Ministarstvo financija morali bi dogovoriti zajedničku akciju. Pogledajte Ameriku, ona se već izvlači iz krize. Ima sreću što je na čelu FED-a Bernanke, koji je doktorirao na Velikoj depresiji, pa agresivno i selektivno pomaže privredi na sve moguće načine. To bismo i mi morali – poručuje Lovrinović.
Samo kuna jača Matu Babića, također profesora s Ekonomskog fakulteta, ne zanima točan naziv stanja, ali zna da za njega postoje dobri recepti: – Treba nam ekspanzivna monetarna i fiskalna politika koja će povećati potražnju za domaćim proizvodima i uslugama. To znači da se mora podići razina osobne potrošnje, dakle mora se povećati raspoloživi dohodak, a to pak znači smanjiti porezno opterećenje rada. Što mi radimo? Podižemo poreze. Moramo poticati i potrošnju i investicije.
Imamo mnogo malih i srednjih poduzeća s dobrim projektima, ali nitko ih ne želi kreditirati. Ili im nudi kamate od 10 posto i više. Sve su banke u zemljama okruženja srezale kamate, samo kod nas one rastu. Sve druge valute depreciraju, jedino kuna jača. Dolar je od početka godine oslabio 35 posto, i to Ameriku izvlači iz krize, potiče izvoz. Bernanke zna što radi – poručuje Babić.
Analitičar Velimir Šonje, međutim, kaže da ne razumije tu vječitu bitku za slabu kunu. – Ako je dolar oslabio 35 posto, za toliko je ojačao euro. A EU izlazi iz recesije i s jakim eurom. Mislim da je HNB vodio razumnu politiku, jedinu moguću, jer svako bi eksperimentiranje s tečajem moglo imati neželjene financijske posljedice koje bi nas sigurno odvele u dugotrajnije probleme. Monetarna i fiskalna politika u maloj zemlji poput naše imaju premalen manevarski prostor.