Home / Komentari i stavovi / Pravo na odšetku zbog odluke o rušenju objekta s valjanim dozvolama

Pravo na odšetku zbog odluke o rušenju objekta s valjanim dozvolama

Prema odluci Ustavnog suda treba preispitati slučaj gradnje u Splitskoj na Braču i ako se ostane pri tom da je izdavanje dozvole bila pogreška, neka se objekt sruši, ali uz naknadu investitorima pune tržišne vrijednosti. To uključuje i izmaklu dobit.

Investitori su se, srećom, obratili Ustavnom sudu koji samo iznimno, kada sporost Upravnog suda prijede sve granice, može postupati, iako nema odluke nižeg suda i tamo naišli na puno razumijevanje – ne samo da je predmet odmah uzet u rad nego je donesena i pozitivna odluka. Pozivajući se na dobru europsku praksu Ustavni sud naredio je da se sve ponovno preispita i ako se ostane pri tom da je izdavanje dozvole bila pogreška, neka se objekt sruši, ali uz naknadu investitorima pune tržišne vrijednosti. To znači i punu naknadu štete, koja uključuje i izmaklu dobit, dakle sve ono što bi investitori od tog objekta zaradili.

S obzirom na navedeno gotovo je sigurno da od rušenja neće biti ništa, ali još je važnije što pravni stav nije ograničen na jedno pravno područje, nego se odnosi na sve moguće situacije i nakon toga više nikad ništa neće biti isto.

Ta odluka Ustavnog suda sadrži naime vrlo jasan i detaljan pravni stav u odnosu na načelo legitimnog očekivanja kao (uz poveznicu s ekstenzivnim značenjem prava vlasništva koje Ustavni sud prihvaća) ustavnu kategoriju, odnosno Ustavom zaštićeno pravo. Pojednostavljeno, načelo legitimnog očekivanja znači da svatko ima pravo pouzdati se u zaključak prema kojemu je ono na što ga upućuju državna tijela zakonito i ako na tom temelju poduzmu neke radnje koje ta ista tijela naknadno ocijene nezakonitim, imaju pravo na naknadu štete.

To znači da će sada svatko u državnim tijelima (barem) dva puta promisliti prije nego se olako odluči na bilo što, a neće smjeti biti spor jer ga zbog sporosti čekaju sankcije tzv. prava na razumne rokove, također rezultat europske prakse koji tjeru sudove i upravu na brzo i učinkovito postupanje. I tu je Ustavni sud dao primjer i upozorenje – u ovom je slučaju postupao ne čekajući da se iscrpi pravni put i eventualno napada odluka Upravnog suda.