Slučaj Dubai glasnik je novih problema na svjetskim financijskim tržištima

Abu Dhabi i ovaj će put pokriti zaigranog člana Emirata, ali slučaj Dubai težak 60 milijardi dolara dospjeloga duga uznemirio je tržišta. Otvorio je i daljnja pitanja o mogućnostima servisiranja dugova i pokrivanja golemih deficita koji su nastali davanjem državama da suzbiju krizu.

Nije gotovo dok debela žena ne zapjeva, glasi popularna poslovica koja se, osim debele žene, može primijeniti na nedavno iskrsnuli problem zvan Dubai. Taman kad se hladni znoj počeo povlačiti pred rezerviranim smiješkom, pokazalo se da globalna ekonomija nije sasvim isplivala iz oluje i da još neke repove treba odrezati. Svijet je tako ostao zapanjen viješću da je Dubai zatražio od svojih kreditora odgodu financijskih obveza, plaćanja dugova, točnije, za svoju kompaniju Dubai World, koji iznose uistinu impresivnih 60 milijardi dolara. Jedva je zapaženo prošla vijest upakirana s tom da i tvrtka Nakheel, izvođač megalomanskih otočića pokraj Dubaja i podružnica Dubai Worlda, ima problemčić s četiri milijarde dolara svog duga. Vijest je snažno odjeknula jer kad tvrtka nagomila dug od 60 milijardi dolara znači da nema gdje se nije zadužila, pa je odmah nastupila opća panika kod svih investitora, koja je rezultirala trenutačnim padom kreditnog rejtinga i vodećih indeksa dionica banaka na europskim, azijskim te na Njujorškoj burzi.

Dubai World, tvrtka u vlasništvu Ujedinjenih Arapskih Emirata, države koju čini sedam manjih emirata, enormni je dug (ukupni dug Dubaja je 80 milijardi) nagomila gradnjom niza velebnih i debelo pretjeranih projekata u turističkoj meki Dubaju, koji je upravo zahvaljujući takvom imidžu postao jednom od najpoznatijih turističkih destinacija na svijetu. Frapiranost svijeta rezultat je uvjerenja da dotične zemlje jednostavno plivaju u milijardama zarađenima na nafti i da nema toga što si ne mogu priuštiti, što je sasvim razumljivo kad se zna što je sve Dubai World sagradio u Dubaju. Činjenice, pak, govore drugačije. Izuzev Abu Dhabija, prvoj misli većine zabrinutih investitora, ostalih šest emirata i nisu tako obdareni naftom kao što većina ljudi misli. Baš su zato sve oči bile uprte u Abu Dhabi, svojevrsnu Njemačku Emirata, koji uglavnom financira nestašlukne drugih članica Ujedinjenih Emirata i služi kao neslužbeni jamac njihovih dugova.

Zato što su zemlje Zaljeva inače sklene tihom rješavanju financijskih problema, velik broj ljudi nije bio svjestan činjenice da su mnoge tvrtke iz te regije itekako osjetile valove financijske krize, pogotovo u nekretninskom sektoru, na koji su bačeni veliki ulozi jer se vjerovalo da je takva strategija diverzifikacije u odnosu na naftu najbolja garancija svijetle budućnosti nakon što bušotine presuše. Spekulacije kažu da je 1998. Abu Dhabi posudio novac Saudijskoj Arabiji da izbjegne krizu likvidnosti, a vlade Katara i Kuvajta intenzivno su djelovale u smjeru zaštite svojih ekonomija od udara financijske krize. Nakon jedanaest godina, Abu Dhabi će ponovno uskočiti arapskoj braći koja su se zanijela u pokazivanju moći i proizvodnji nekusnoga kiča, novom kreditnom linijom Središnje banke, iako su se u početku nečkali. Nakon kraćeg poigravanja sa živcima vojske kreditora, u Abu Dhabiju su ipak odlučili razvezati vreću još jedanput, a oklijevanje je trebalo poslužiti kao signal sujedu da smanji ambicije, ali i svijetu da Abu Dhabi nema namjeru vječno krapati dugove ostalih članica Emirata. Prema Središnjoj banci, još je prošle godine kreiran krizni fond od 9,3 milijarde eura, koji će sada biti stavljen na raspolaganje posrnuo kompaniji.

Panika kao panika, i bez umirujućih vijesti iz Abu Dhabija, bila je možda pretjerana. Prema podacima Banke za međunarodna poravnjanja, strane banke imaju 130 milijardi dolara plasmana u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u čemu je najdublje, oče-kivano, ogrezla Britanija, s čak 51 milijardom dolara kredita. Amerikanci su, iznenađujuće, Emiratima posudili samo 13 milijardi dolara. Usprkos zvučnim iznosima, sve to čini tek 0,4 posto ukupne izloženosti stranih banaka. No, stvar nije ni toliko jednostavna. Najveću nervozu u priči izaziva tih 51 milijardu umočenosti Britanaca, možda i najgore krizom pogodene bogate nacije, čije banke i sada stoje na staklenim nogama, a ekonomija puži u recesiji i nakon što su druge najveće svjetske ekonomije izašle iz mračnog tunela.

Nikakvo iznenađenje, u najgoroj poziciji Royal Bank of Scotland, u vlasništvu britanske vlade, koji je Dubai Worldu posudio 3,2 milijarde dolara i jedva preživio valove iz Amerike, ali su dobar dio duga pomogli kreirati i Barclays, Standard Chartered i HSBC, s ukupno 27 milijardi dolara. Sad, dok je situacija takva da su kamate niske i središnje banke izravno utječu na stanje financijskih tržišta, bojazan od stvarnih problema u otplata debelo zaduženih zemalja relativno je mala, ali pravi problem mogao bi se pojaviti kada mjere središnjih banaka počnu nestajati i kamate počnu rasti.

‘Dubai šok’, kako su ga već nazvali mediji, pojavio se iznenada i isto tako i nestao, ostavivši iza sebe strah koji svako nevrijeme ostavlja, a to je da će uslijediti još jedno, gore. Bez obzira na činjenicu da Dubai zaista nije ozbiljan problem, jer Emirati jednostavno ne mogu dopustiti krah povjerenja investitora, dok s druge strane stvarno imaju novca, i to ne izmišljenog, tržište nije reagiralo burno bez vraga. Slučaj Dubai, naime, mogao bi zaista biti glasnik novih problema na svjetskim financijskim tržištima, koja su iz dana u dan sve opterećenija daljnjim zaduživanjima u nadi da će realni sektor uskoro biti sposoban servisirati ta dugovanja izlaskom iz recesije. Bilo to tako ili ne, sve je očitije da dužnika ima na sve strane, a investitora koji imaju stvarni novac sve je manje.