Uspješna politika – drugdje

Osim sve većeg broja nezaposlenih, Hrvatsku muči i sve veći broj umirovljenika, odnosno sve lošiji omjer između broja zaposlenih i umirovljenika. Gospodarska kriza dodatno ga je pogoršala. Starenje tzv. baby boomera, odnosno početak njihova ispunjavanja uvjeta za mirovinu, dodatna je opasnost za hrvatski mirovinski sustav.

• Gospodarska kriza tijekom 2008. i 2009. pridonijela je povećanju priljeva novih umirovljenika, pa se ukupni broj umirovljenika povećao s 1,121 milijuna potkraj 2007. na 1,148 milijuna potkraj 2008. te na 1,167 milijuna u listopadu 2009. S tim u vezi procjenjuje se nastavak rasta ukupnog broja umirovljenika do kraja 2009. uz mogući nastavak nepovoljnog trenda i tijekom 2010. nastave li se nepovoljna gospodarska kretanja. Također treba upozoriti da uvjete za starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu sve više počinju ispunjavati i najbrojniji naraštaju rođeni sredinom prošlog stoljeća – odgovorili su u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje.

• Država bi morala svim mjerama spriječiti izlazak nezaposlenih osoba iz radno aktivnog stanovništva, provođenjem mjera zaposljavaanja teško zaposljivih skupina stanovništva i poostrenjem uvjeta za odlazak u mirovinu. I ubrzano restrukturiranje gospodarstva u krizi treba pratiti snažniji ciklus prekvalifikacija i dodatnog obrazovanja nezaposlenih osoba da bi nakon oporavka ponuda radne snage odgovarala potražnji – kaže Šantić.

S druge strane Željko Perić misli da poduzeća tako uskladuju broj zaposlenih s trenutačnim potrebama, ali i popravljaju starosnu i tehnološku strukturu zaposlenika. Zato ne vjeruje da bi donošenje posebnih destimulativnih mjera bilo najbolje rješenje.

• Samo znatno veća gospodarska aktivnost može zaustaviti taj vrlo opasni trend prerađivanja radno sposobnih u umirovljenike – kaže Perić.

Mnoge su oči sada uprute u Vladi, no ona niti dosad dala povoda (nije se uhvatila ukoštac u problemima i riješila ih pa da se nešto može očekivati u budućnosti) niti je njezin posao rješavanje svih problema i spašavanje svih posmnih.

• Država ne može jamčiti gospodarski razvoj i smanjenje nezaposlenosti, ali zasigurno može biti zapreka njihovu ostvarivanju. Trebala bi se usmjeriti na stvaranje mogućnosti da ljudi rade i zarade i baviti se što manje preraspodjelom bogatstva – kaže Bejaković.

Dodaje se da se na primjeru više zemalja ipak vide uspješni elementi aktivne državne politike. To su ponajprije pomaganje izvozu i poticanje razvoja marketinga, širenje informacija tehnologije i znanja te iskustva.

• Država nije poduzetnik, ali jest monopolistički potrošač koji u teškim godinama može i mora učiniti mnogo više za gospodarstvo jer će od njega puniti fiskus. Zagovornik sam antirecesijskih klastera uza suzbijanje svih žarišta neplaćanja. Prema uzoru na Njemačku i Francusku država mora voditi vrlo žustar dijalog s gospodarstvom. Količina novca u optjecaju nije jedini resurs na raspolaganju nositeljima ekonomske politike – misli Švigir dodajući da nesigurnost zadržavanja posla poštebno pogađa mlade ljude i obitelji, deficitarne segmente svake zemlje, ali i jedine dugoročne surse razvoja.

• Čini mi se da javna politika ne prepoznaje rizik te situacije – naglašava Švigir.

Svi se slažu da je država propustila priliku na vrijeme provesti antirecesijske mjere koje bi bar djelemično ublažile pritiske na rast nezaposlenosti.

• Stoga se sada treba fokusirati na reforme tržišta rada, ponajprije na povećanje mobilnosti i fleksibilnosti. Ključno je uspostaviti sustav brze prekvalifikacije i stjecanja novih vještina. Dugoročni pak cilj mora biti smanjiti opterećenje na rad, poglavitno u doprinosima za mirovinski i zdravstveni sustav – kaže Šantić.

Vlada mora pametno štedjeti, ali i pametno trošiti. Sada nam nedostaju milijarde koje su otišle u lukusne dvorane, nekontrolirane subvencije i ‘farbanje’ svih vrsta. Ne možemo li to vratiti, suludo bi bilo pojavljati pogreške. Zalažem se da država investira više, ali u energetske infrastrukturne projekte koji će donositi korist i novu zaposlenost ne samo dok traju radovi nego i nakon njihova završetka. Mnogo je ideja i mogućnosti za uštedu i bez potrebe da se prekobrojni iz državne administracije bace na cestu u godini krize – zaključuje Perić.

• Cijeli privredni kotač vrtjet će se unatrag dok se ne pokrenu proizvodni projekti i ne prestane samo trošiti na dug. Na izvoznim tržištima ima znakova oporavka, ali zabrinjava što ih uopće nema na domaćem, a nema ni političke volje za ozbiljnim promjenama – kaže Ferdelj.

Ne zvući pretjerano optimističan kad je riječ o ulozi novog ministra gospodarstva koji dolazi iz redova poslodavaca. Hoće li se napokon dogoditi vidljive promjene, ovisi, kaže, o Popijačevoj hraprosti i o tome koliko će imati prostora.

U svakom slučaju, da otpuštanje i ponovno zapošljavanje nije toliko komplikirano i skupo, broj nezaposlenih već bi sada, vjerojatno, bio mnogo veći. No ni alternativa, iako kratkoročno nudi uštedu, nije gubitak kvalitetnih i educiranih zaposlenika – znači samo kako će tvrtki trebati dulje da se poslije vrati u igru.

Poseban problem u poslovanju banaka, a i HBOR-a kao kreditne institucije, čine zahtjevi za odgođu otplata, reprogramom ili drugim načinom odgode plaćanja postojećih obveza. Neki su poduzetnici u teškoćama povezanim s financijskom krizom poput nelikvidnosti, problema s naplatom potraživanja ili privremenim gubitkom narudžbi i novih poslova. Stoga su banke ali i HBOR, izjavio je to nedavno i čelnik ove banke Anton Kovačev, doslovno zatrpani molbama za prolongaciju otplate kredita.

• Od ukupno zaprimljenih zahtjeva za reprogram u 2009. godini, oko 67 posto njih odnosi se na male i srednje poduzetnike, i to najvećim dijelom iz sektora turizma – kažu iz HBOR-a. Sama brojka zahtjeva za odgođu nije toliko dramatična, budući da je, gledano brojem a ne plasiranim sredstvima, sektor maloga i srednjeg poduzetništva i najveći klijent domaći razvojne banke. Ipak, zabrinjava činjenica da turizam kao grana gospodarstva ima najlošije rezultate kod HBOR-a, a svi podaci upućuju da je protekla turistička sezona bila jedna od boljih u Hrvatskoj, pogotovo u odnosu na druge turističke zemlje i naše konkurente. Te brojke upućuju na zaključak da je turistička djelatnost u sektoru malih i srednjih poduzetnika u našoj zemlji još u fazi razvoja koja zahtijeva znatna kapitalna ulaganja.

Planirati kreditna sredstva u slijedećoj godini složen je posao i za razvojnu banku poput HBOR-a. Kao i druge financijske institucije i HBOR snažno ovisi o kreditima iz inozemstva, čiji priljev je mnogo manji nego prije izbijanja financijske krize. Da imaju povjerenje u HBOR pokazale su ove godine i Europska investicijska banka i ostale velike kreditne institucije kroz svoje plasmane hrvatskoj razvojnoj banci, no budžet za sljedeću godinu još nije dokragna definiran, već ovisi o prilikama na tržištu.

• U 2010. godini HBOR planira istu ili povećanu kreditnu aktivnost, ali to prije svega ovisi o stanju na međunarodnome financijskom tržištu i mogućnosti pribavljanja povoljnijih sredstava kroz komercijalna zaduženja – objašnjavaju u HBOR-u.

Predviđanja domaćih ekonomista i predstavnika Vlade za sljedeću godinu nisu nimalo bajna i male poduzetnike zasigurno čekaju daljnja iskušenja, koja će pratiti i gašenje nekih od poslovnih subjekata. Nažalost, s obzirom na velik broj aplikacija za kredite ni Hrvatska banka za obnovu i razvoj, ni poslovne banke nemaju dovoljno vremena i resursa kvalitetno procijeniti isplativost i kreditnu sposobnost svakoga od tražitelja kredita iz sektora maloga i srednjeg poduzetništva. Umjesto toga kredite dobivaju veliki, koji su zbog svoje prijašnje zaduženosti kod banaka dobro poznati kao klijenti. Iako se od Vlade ne može tražiti da se posve okrene malim poduzetnicima, kapitalno snaženje razvojnih banaka poput Hrvatske banke za obnovu i razvoj te pronalaženje načina za pružanje pomoći putem drugih alternativnih kanala financiranja svakako bi trebao biti prioritet države.