Za kodeks ponašanja u tvrtki, pa i za pravila odijevanja, odgovoran je šef. On snosi odgovornost za ugled tvrtke, zato bi i o tome morao voditi računa, kad već kultura, općenito uzevši, gubi bitku za opstanak u suvremenom društvu.
Neki imaju pravila Oni uvode pravila, od strogo propisanog ili vrlo formalnog (odora) preko formalnog, dakle konzervativnog, načina odijevanja (financijske institucije) pa do posve neformalnog (na primjer markeške agencije). Formalnost odijevanja najčešće određuje to imaju li zaposlenici više ili manje kontakta s klijentima, potrošačima ili korisnicima usluga. No čak i u najrigidnijim tvrtkama na Zapadu postoji iznimka od tog pravila: jedan dan u tjednu (najčešće je to petak) pravila ne postoje, taj je dan na poslu opušteniji.
Tvrtka se pak može odlučiti za kombinaciju formalnog i neformalnog ako dio zaposlenika često komunicira s klijentima i manje formalnog za one čija je priroda posla takva da nemaju kontakte s tvrtkim klijentima. U svakom slučaju, koliko tvrtki, toliko mogućnosti. Za neka zanimanja postoje i zakonom propisana pravila zaštite na radu koja propisuju što se od odjeće i zaštitnih sredstava mora nositi u specifičnim uvjetima da bi se zaštitili zdravlje i sigurnost radnika.
