Iako se, možda, na prvi pogled čini da je uvođenje ekoloških standarda u Hrvatskoj na niskoj razini, uvid u konkretno mjere velikih sustava ipak pokazuje da kompanije prate razvoj događaja u prilagodbi smjernicama Europske unije i ulažu znatne iznose u zadovoljenje zahtjeva. S druge strane valja imati na umu i da je to tek prva – jeftinija – etapa, što jasno pokazuje i Petrokemijin primjer, pa tek treba vidjeti koliko će brzo domaći tvrtke moći prihvaćati europske standarde. Iz Ministarstva potvrđuju da dio novih zakona vezanih uz velika ložišta, rafinerije, kvalitetu tekućih naftnih goriva zahtijevaju velike investicije, no da su i ti procesi, što je pak vidljivo na Ininu primjeru, počeli, što svakako ohrabruje. Ti su zakoni ‘prihvaćeni kao naša obveza i u poslovnom svijetu koji je uvjeren da bez ulaganja u zaštitu okoliša neće moći uspješno poslovati u EU’, zaključuju u toj jednoj od najvećih hrvatskih kompanija.
Sustav kvalitete nije samo proizvodnja dužna prilagoditi se zahtjevima održivog razvoja. Veledrogerija Medika prva je u svojoj djelatnosti 2002. uvela sustav upravljanja kvalitetom dobivši certifikat ISO 9001:2000. Tako je, kažu ondje, napravila kvalitativan korak u sinergiji održivog razvoja i društvene odgovornosti kompanije. Kao ciljeve na tom području navode organiziranje Medike kao etične tvrtke i uvođenje integralnog sustava upravljanja kvalitetom IQM, provedbu norme ISO 14001:2004, uvođenje sustava upravljanjem okoliša; obje su norme i recertificirali 2008. i 2009. Dodatno pomak kompanija je napravila donošenjem plana gospodarenja otpadom usklađenog s europskim ekološkim standardima. Kad je riječ o ISO-ovim normama, i Petrokemija ima svog konja za utrku. Ta je tvrtka prema normi 14001 certificirana od 2004., a vodi računa i o spomenutoj IPPC-ovoj smjernici. U sklopu nje izradila je analizu svih proizvodnih pogona da bi ocijenila razinu usklađenosti s drugom navedenom normom u sklopu europske ekološke regulative BAT.
Nakon izrade plana modernizacije koji je odobrilo i Ministarstvo zaštite okoliša Petrokemija je dosad realizirala dva programa: spaljivanje otpadnih plinova nastalih u proizvodnji čađe, koje je stajalo 3,2 milijuna kuna, i izdvajanje amonijaka te vodika iz ispušnih plinova u pogonu Amonijak 2, što je stajalo 18,5 milijuna kuna. Cilj je potonjeg projekta smanjenje emisije plinova NO na razinu ispod propisanih 750 mg/m3. Petrokemija time nije završila svoja ulaganja u provedbu smjernica Europske unije, nego je u tijeku i realizacija još četiri projekta na tom području. Prvi je projekt apsorpcije plinova sekcije reaktora postrojenja NPK1, vrijedan tri milijuna kuna, koji bi se trebao dovršiti u siječnju sljedeće godine, smanjenje emisije NO pogonu Dušićnoj kiselinu, vrijedan 1,10 milijuna kuna, izrada tehnološkog projekta apsorpcije plinova sekcije reaktora postrojenja NPK1, vrijedna 15 milijuna kuna, te optimizacija procesa postrojenja Uree 2, predviđenog za kraj 2011., ujedno najskupljej ulaganja u ekološko prilagođavanje, teškog 25 milijuna kuna. Na kraju, Petrokemija ima i plan dugoročnih ulaganja. Dostavljen je pregovaračkom timu za prijedlog Europskoj uniji u kojem se navodi iznos od čak 380 milijuna kuna za razdoblje od 2009. do 2017., pa s obzirom na veliku financijsku izdvajanja u Petrokemiji upozoravaju da će sve zadane rokove biti teško poštovati, zbog čega se uzdaju u vještinu pregovaračkog tima koji će pokušati izboriti produljenje rokova.
