Home / Financije / Dug će nam se povećavati eksponencijalno

Dug će nam se povećavati eksponencijalno

Iduće godine moći ćemo se refinancirati na inozemnom tržištu, dakle kapitala neće nedostajati. Ali to ponovno otvara problem vanjskog duga. Vanjski dug nastaje kao razlika između domaćih potrošnje i proizvodnje. Kuna ne kotira na inozemnom tržištu, dakle ne možete dug plaćati u kunama, nego morate kod kuće proizvesti, izvesti, naplatiti u stranoj valuti i vratiti dug. Vanjski dug uvijek možete vidjeti u saldu tekuće bilance plaćanja. Negativan saldo ove godine iduće je godine dug. Dakle, ćemo se povećavati eksponencijalno jer su kamate koje plaćamo veće od stope rasta domaćih proizvodnje. Refinancirat ćemo se uz kamate od šest ili sedam posto, a proizvest će možemo nula ili jedan posto više. Dakle, ćemo se dijelom refinancirati na domaćem tržištu. Koliko, ovisi o HNB-u, gdje upozoravaju da se rezerve smanjuju. Imate tri opcije: veću potrošnju od proizvodnje možete rješavati posuđivanjem, to je vanjski dug. Možete tiskati novac, ali onda stvarate inflaciju. Ili možete ne činiti ni jedno ni drugo, ali onda se stvara nelikvidnost.

Kriza je najviše pogodila realni sektor, koji sve češće traži pomoć od države. Smije li se država uključiti u rješavanje gubitaka u privatnim poduzećima? Smije, ali ne bez cilja. Država se ne smije mišati tako da pokriva gubitke i stvara nelojalnu konkurenciju. Zašto nas EU stalno upozorava zbog brodogradnje? Nije problem u tome što dažemo milijardu ili dvije kune na godinu, nego što na kraju proizvodnog procesa pokrivamo gubitke. Europa s horizontalnim potporama podupire povećanje efikasnosti. Pogledajte što mi radimo: npr. Podravka uvozi primarne proizvode, a mi za njihovu proizvodnju dajemo subvencije?! Sad nikako ne bismo zadovoljili kriterije za dodjelu poticaja prema novom europskom sustavu. Država samo mora stvoriti uvjete za funkcioniranje tržišta, a onda neka se kompanije natječu prema efikasnosti.

Istodobno s krizom događaju nam se afera u državnim poduzećima. Je li to najava da je vlast spremna obračunati se s korupcijom u vlastitim redovima? Sudeći prema načinu otvaranja afera, mislim da je pritisak došao iz inozemstva. Vjerojatno se u sklopu tog pritiska maknuo i Sanader. Ne bih rekao da se procesi u Hrvatskoj vode, jednostavno se pušta da se otvaraju.

Hoće li i 2010. biti obilježena aferama državnih tvrtki? Bit će još afera, već sada jedna otvara drugu. Ne bih licitirao s poduzećima, o tome ne mogu govoriti, ali u tu piramidu nisu uključene samo tvrtke koje se sada istražuju.

Kako će Podravka plivati iduće godine? Dobro što je u krizi potrošnja hrane ne smanjuje, pa očekujem skroman rast od jedan ili dva posto. Bez obzira na trenutačne financijske probleme ne očekujemo pad. Sada se treba reorganizirati i smanjiti troškove.

Koliki su procijenjeni potencijalni gubici? Nemamo još sve dokumente, pa zasad računamo s 310-ak milijuna kuna potencijalnih gubitaka. U njima je primjerice mjenica na 107 milijuna kuna koju je Podravka dala kao jamstvo za Fimu, a taj novac nije ušao u Podravku. Imamo Fimin kredit od 80 milijuna, depozit u OTP banci vrijedan 46 milijuna, jednu transakciju od 10,7 milijuna kuna koju još nismo računali i 65 milijuna kredita SMS-u. SMS ide u stečaj, pa ne vjerujem da ćemo u idućih nekoliko godina uspjeti izvući više od 10 posto. Za kredit od 80 milijuna Fimi kao zalog imamo dionice Mirne Rovinj. Ako bi se to uspjelo prodati, dijelom bi se smanjio taj gubitak. Za mjenicu od 107 milijuna tražit ćemo još neku drugu Fiminu imovinu koju bismo mogli uzeti za pokriće i tako smanjiti potencijalni gubitak.

Ostaje pitanje tajanstvenog depozita. U idućih desetak dana trebali bismo doznati o čemu je riječ. Ta je transakcija registrirana kao depozit, no ona to zapravo nije jer ga ne možemo povući. Očito je riječ o nečem drugom i sada to utvrđujemo. Možda je Podravka uzela kredit od OTP-a, pa je riječ o nekoj rati otplate.

Gdje je ugovor u kojem bi trebalo pisati o čemu je riječ? Ugovor u Podravci ne postoji. Stalno objašnjavam da nas ne zanima OTP, nego naš dug i potraživanje, dakle međusobne obveze. Malo je čudno što to ne možemo vidjeti.

Što kažu u OTP-u? OTP reagira, daje neke opise, ali ne možemo razgovarati na temelju pisamca, nego isključivo na temelju striktno utvrđenih obveza. Idući tjedan razgovarat ćemo s nadležnima u banci, stoga se nadam da ćemo nakon toga znati i koliki su rizici te transakcije.

Zar Uprava Podravke nema ugovor? Način je organizacije i poslovanja u Podravci takav da je pojedini član Uprave mogao potpisati bilo što bez znanja drugog člana Uprave. Ugovori su se potpisivali samostalno, bez supotpisa. Svatko je, očito, radio u svom interesu. Organizacija poslovanja prilično je čudna.

Kako sada surađujete s Upravom? Prilično dobro. O svim otvorenim stavkama razgovarao sam kao predstavnik vlasti, jednako s Upravom kao i s SMS-om, s Adriom, Mirnom Rovinj, revizorima, bankama. Za desetak dana sve bi otvorene stavke trebale biti jasne.

Priča se da su Podravkine obveze veće od pola milijarde kuna. To su brojke o kojima se govori napamet. Krediti jesu veći, ali nama rizik nije kredit koji je završio u Podravci i njezinoj proizvodnji. Rizik je ono što je Podravkina obveza, a novac nije završio u poduzeću. Rizik je ono što je Podravka dala, a neće moći naplatiti kao što je kredit SMS-u koji je otišao u stečaj. Zato je važan ugovor s OTP-om na temelju kojeg ćemo vidjeti ima li Podravka obvezu prema banci i raste li rizik. Ako je riječ o kreditu, možda se iskoristio za kupnju dionica depo-niranih na Malti. Otkrije li se to, mogli bismo dionicama isplatiti kredit. Pitanje je samo vrijednosti tog kredita i tih dionica. Dakle, konačni gubitak može biti i 500 i 200 milijuna, no to ćemo znati tek kad sve karte budu na stolu.

Dolar je na povijesno niskim razinama. Kakav će biti tečaj te valute? U posljednjih šest godina dolar je pao 40 posto prema euru i 30 posto prema jenu. Mnogi su se obogatili pišući članke i knjige o njegovoj skorašnjoj propasti. Međutim, nisam pristaša tih prognoza. Moć i ekonomija Kine stalno rastu. Kina drži 800-tinjak milijardi američkih trezorskih zapisa, a Japan 750 milijardi. Odluči li Kina destabilizirati Ameriku, mora samo naglo početi prodavati američke ‘trezorce’, što bi prouzročilo nagli pad njihovih cijena i kolaps dolara. No Kina je izgradila moć na leđima niske vrijednosti juana koju je ‘de facto’ vezala uz dolar. Kad bi se odlučila za taj potez, značilo bi to i samoubojstvo za njezinu ekonomiju. Dvojan efekt skupljenih kineskih proizvoda i siromašnijih američkih kupaca brzo bi upropastio kinesku ekonomiju. Prognoze o završetku krize u razvijenim ekonomijama nisu točne. Vidjet ćemo drugi val, što će povećati potražnju za dolarom i njegovu cijenu. Koliko god SAD ima ekonomskih problema, dolar je psihološka sigurna luka za svijet u krizi.

Koji čimbenici utječu na dolarski tečaj? Mnogo analitičara misli da SAD namjerno i neprirodno snižava vrijednost svoje valute da pomogne izvoznicima, ali mislim da nisu u pravu. SAD ne može dugoročno nastaviti tiskati obveznice i uvoziti više nego što izvozi. No dok god su Kina i velik dio svijeta čvrsto vezani uz dolar, njihova će potražnja maskirati njegovu realnu strukturnu slabost. SAD će morati promijeniti svoju naviku zaduživanja ili će Kina, Europa, Indija i druge zemlje početi stvarno tražiti alternativu za dolar. To se već vidi u rastu eura, indijskoj kupnji veće količine zlata i kineskom šupanju o novoj međunarodnoj valuti.

Koliko su ozbiljne prognoze nekih analitičara da bi Južna i Sjeverna Amerika u budućnosti mogle imati jedinstvenu valutu? Zajednička valuta Sjeverne i Južne Amerike nailazi na sljedeće zapreke: sve se te ekonomije zapravo temelje na dolaru. Kad kanadski Bombardier proda avione ili vlakove, brazilski Embraer avione ili meksički Cemex beton velikim kupcima, to naprave u dolarama. Ako već svi rade s dolarom, zašto onda ulagati u promjene koje će donijeti prilično velik trošak? SAD bi vrlo malo uštedio tom promjenom, a ušteda drugih zemalja, naravno, ne zanima ga. Da bi se ta valuta mogla politički prodati i održati u zemljama izvan SAD-a, SAD bi morao dijeliti odgovornost za valutu sa svim tim zemljama. Zato ne vidim zajedničku valutu u sjevernoameričkoj i južnoameričkoj bliskoj budućnosti.