Na Izvanrednoj skupštini Zagrebačke burze održanoj početkom prosinca prevladala je struja koju predvodio Marijan Palić, vlasnica Auctora, i koja ozbiljno pregovara s Bečkom i Varšavskom burzom o prodaji ZSE-a. Iako će taj korak smanjiti razinu financijskog suvereniteta Hrvatske, novac dobiven od prodaje moći će brokerima osigurati rezerve s kojom će moći izdržati još koju krizu godinu i pripremiti se za dolazak konkurencije koja će nakon ulaska u Europsku uniju biti kudikamo veća nego danas. U interesu je svih sudionika tržišta zadržavanje određenog dijela financijske industrije u hrvatskim rukama jer stranci ipak vode kolo na svoj mlin i razmišljaju isključivo o profitu. Vrlo će vjerojatno Burza prije prodaje izabrati i novo vodstvo jer većinski dioničari nisu zadovoljni onime što je učinio direktor Roberto Motušić i osim lošeg poslovanja zamjeraju mu i nedostatak aktivnosti. Da je bio aktivniji, to bi, možda, smanjilo nepovjerenje ulagača u domaći tržište vrijednosnim papirima. Nijedan novi izdavatelj nije ušao na Burzu, nije uveden nikakav strukturirani proizvod, a o financijskim izvedenicama ulagači u Hrvatskoj još mogu samo sanjati.
Nerealno bi bilo očekivati oporavak do razina kakve su bile pri kraju 2007., no situacija sigurno može biti bolja od današnje. Najviše domaćih kompanija kojima se trguje u većem obujmu zaslužuje mnogo bolju valuaciju od današnje. Tvrtke koje su dominantno izvoznici poput Končara, AD Plastika, brodarskih tvrtki te nekoliko iz tehnološkog sektora već sada zbog popuštanja krize u razvijenim državama bilježe porast naruđžaba i nove poslove. HT kao najlikvidnija dionica zbog krize nije morao posustati sa svojim razvojnim planovima, a godišnje rezultate malo će mu smanjiti jedino Vladina odluka o dodatnom oporezivanju nekih telekomunikacijskih usluga. Veće probleme mogao bi imati građevinski sektor, no tržište je posebice s takvim kompanijama već učinilo svoje, i cijene su već danas takve kao da će svi građevinari sutra zaključati vrata (što i nije toliko daleko od istine). Tvrtke iz, uvjetno rečeno, defenzivnih sektora (hrana, lijekovi, duhanski proizvodi) također ne bi trebale osjetiti veće potrese osim onih koji su posljedica smanjene kupovne moći zbog brojnih otpuštanja. Zabrinjava što se između pojedinih dionica među ulagačima ne pravi razlika i kompanije se ne honoriraju za dobre i ne kažnjavaju zbog loših poslovnih rezultata, nego je rast ili pad stihijski i uglavnom vezan s razvojem situacije na najvećim burzama u svijetu. Ta svojevrsna autističnost ulagača fenomen je hrvatskog tržišta kapitala.
