Nerealno bi bilo očekivati oporavak do razina poput onih pri kraju 2007., no situacija sigurno može biti bolja od današnje. Zato bi 2010. mogla biti godina preuzimanja, novih burzovnih izdanja u javnim ponudama (SPO-u i IPO-u).
Za razliku od većine drugih sektora gospodarstva, tržište kapitala sljedeće godine čeka ipak malo svjetlija budućnost, i to zato što gotovo ne može biti gore. Crobex ovih dana testira granicu od 2.000 bodova, što je gotovo 60 posto manje od njegove rekordne vrijednosti iz 2007., a vodeći su svjetski indeksi na gubitku, koji je mnogo manji od hrvatskoga. Razlog je možda očit, jer riječ je o tome da su gospodarstva razvijenih država u svojevrsnoj postrecesijskoj fazi i ondje se oporavak čini izglednim i brzim. No, uzevši u obzir i tu činjenicu, domaće tržište pokazuje previše pesimizma nego što treba. Naime, dobrim dijelom dionica trguje se po cijenama koje su ispod njihove knjigovodstvene vrijednosti ili na približnoj razini, što implicira njihovu brzu propast, a to ipak nije realno. Protekla je godina za sudionike tržišta kapitala bila sve samo ne sjajna. Nakon pada burzovnog indeksa na razine iz 2002. Crobex je u ožujku krenuo uzlazno, no u posljednjih nekoliko mjeseci primjećuje se svojevrsna stagnacija unatoč tomu što se stvari na razvijenijim tržištima polako pomiču naprijed. Zaključak je dvojak: ili su Hrvati kao burzovni ulagatelji previše pesimistični ili je ostatak svijeta zahvatio svojevrsni virus sreće, pa polagane pomake u gospodarskoj situaciji tumači s prevelikom vjerom i optimizmom. Istina je, vjerojatno, negdje između.
Što će biti sa ZSE-om? S obzirom na to da najviše hrvatskih tvrtki nije na rubu propasti, da mnogo njih, bar onih koje kotiraju na burzi, ima relativno stabilnu tržišnu situaciju, s priličnom se sigurnošću može ustvrditi da će im s poboljšanjem situacije u njihovim bilancama proporcionalno porasti i dionice. Riječ je o svakako dobroj vijesti za ulagače, bilo individualne, bilo institucionalne; ostvare li se prognoze, to bi moglo poboljšati i trenutačni težak financijski položaj brokerskih društava, koja jedva spajaju kraj s krajem. Statistike pokazuju da je promet mnogo niži nego prijašnjih godina, no broj dionica kojima se trguje ostao je na sličnim razinama kao u vremenima dioničke manije koju je potencirala investicijska zajednica zajedno s državom koja je organizirala dva najuspješnija IPO-a, Inin i HT-ov. Zbog toga je nekoliko brokerskih društava 2009. obilježila kao posljednju godinu postojanja i zatvorila vrata svojim klijentima. Slična sudbina čeka i dobar dio preživjelih ‘brokeraja’, no čini se da bi se to ipak moglo izbjeći.
Na Izvanrednoj skupštini Zagrebačke burze održanoj početkom prosinca prevladala je struja koju predvodio Marijan Palić, vlasnica Auctora, i koja ozbiljno pregovara s Bečkom i Varšavskom burzom o prodaji ZSE-a. Iako će taj korak smanjiti razinu financijskog suvereniteta Hrvatske, novac dobiven od prodaje moći će brokerima osigurati rezerve s kojom će moći izdržati još koju krizu godinu i pripremiti se za dolazak konkurencije koja će nakon ulaska u Europsku uniju biti kudikamo veća nego danas. U interesu je svih sudionika tržišta zadržavanje određenog dijela financijske industrije u hrvatskim rukama jer stranci ipak vode kolo na svoj mlin i razmišljaju isključivo o profitu. Vrlo je vjerojatno Burza prije prodaje izabrati i novo vodstvo jer većinski dioničari nisu zadovoljni onime što je učinio direktor Roberto Motušić i osim lošeg poslovanja zamjeraju mu i nedostatak aktivnosti. Da je bio aktivniji, to bi, možda, smanjilo nepovjerenje ulagača u domaće tržište vrijednosnim papirima. Nijedan novi izdavatelj nije ušao na Burzu, nije uveden nikakav strukturirani proizvod, a o financijskim izvedenicama ulagači u Hrvatskoj još mogu samo sanjati.
(Ne)realna očekivanja. Nerealno bi bilo očekivati oporavak do razina kakve su bile pri kraju 2007., no situacija sigurno može biti bolja od današnje. Najviše domaćih kompanija kojima se trguje u većem obujmu zaslužuje mnogo bolju valuaciju od današnje. Tvrtke koje su dominantno izvoznici poput Končara, AD Plastika, brodarskih tvrtki te nekoliko iz tehnološkog sektora već sada zbog popuštanja krize u razvijenim državama bilježe porast narudžaba i nove poslove. HT kao najlikvidnija dionica zbog krize nije morao posustati sa svojim razvojnim planovima, a godišnje rezultate malo će mu smanjiti jedino Vladina odluka o dodatnom oporezivanju nekih telekomunikacijskih usluga. Veće probleme mogao bi imati građevinski sektor, no tržište je posebice s takvim kompanijama već učinilo svoje, i cijene su već danas takve kao da će svi građevinarji sutra zaključati vrata (što i nije toliko daleko od istine). Tvrtke iz, uvjetno rečeno, defenzivnih sektora (hrana, lijekovi, duhanski proizvodi) također ne bi trebale osjetiti veće potrese osim onih koji su posljedica smanjene kupovne moći zbog brojnih otpuštanja. Zabrinjava što se između pojedinih dionica među ulagačima ne pravi razlika i kompanije se ne honoriraju za dobre i ne kažnjavaju zbog loših poslovnih rezultata, nego je rast i pad stihijski i uglavnom vezan s razvojem situacije na najvećim burzama u svijetu. Ta svojevrsna autističnost ulagača fenomen je hrvatskog tržišta kapitala.
