NENAD BULJAN Specijalist za interventne angažmane

Novi direktor Jadranske pivovare u novu avanturu ulazi u skladu sa svojim životnim i poslovnim motom: ‘Tko želi, nađe način; tko ne želi, nađe izliku.’ Koji mu je cilj zapravo postavljen, znaju samo on i vlasnici Pivovare.

I skreno, novi direktor baš i ne uljeva povjerenje. U prvom susretu nije nam dao jasnu sliku što vlasnici iz Slovenije žele s tvrtkom. Izgleda da će se agonija samo produljiti do siječnja iduće godine, kad bi trebala pasti konačna odluka. Sindikat će uskoro odlučiti o svom djelovanju – te riječi sindikalnog povjerenika Gorana Damjanovića najbolje oslikavaju raspoloženje koje je dočekalo Nenada Buljana, novog direktora Jadranske pivovare, prilikom preuzimanja dužnosti. Efekt pozitivnog šoka, na koji su vlasnici vjerojatno računali, potpuno je izostao, pa nepovjerenje i zbunjenost i dalje caruju vranjičkim pogonima, a svjetlo u uredu direktora ne gasi se od ranog jutra do kasne večeri.

• Sve se dogodilo jako brzo. S ljudima iz Pivovare Laško imao sam kontakte druge prirode, ali s obzirom na to da se pojavila potreba za ovim mjestom nakon ostavke dosadašnjih čelnih ljudi, ponuđeno mi je i ja sam ga prihvatio – u kratkom je telefonskom razgovoru pozadinu svog angažmana pokušao objasniti sâm Buljan, koji zasad u vrlo širokom luku zaobilazi novinare.

Mirni i tihi Zagrepčanin podrijetlom iz Feričanaca, u koje su njegovi preci poslijeratnim vlakom bez voznog reda stigli iz prostranog sela Bitelića smještenog uz Peručko jezero nadomak Sinju, trebat će sve snage i sposobnosti da s nagomilanim problemima izađe na kraj. Na pravom su ispitu njegovih kompetencija za učinkovito upravljanje operativnim poslovanjem, operativnim planiranjem, ali i onih potrebnih za upravljanje odnosima s kupcima. Znanja i energije ima, a koliki su mu manevarski prostor ostavili vlasnici iz Laškog, doznat će za manje od mjesec dana.

Svi se slažu u jednom: Jadranska pivovara u vrlo je ozbiljnim – egzistencijalnim – problemima. U tako teškoj situaciji, između prodaje ili ključa u bravu, Slovenci su posegnuli za trećim rješenjem – novim direktorom. Nenad Buljan na funkciji križnog menadžera ima tridesetak radnih dana na raspolaganju da prouči stanje i izradi plan restrukturiranja. Vlada uvjerenje da Slovenci samo nastavljaju farsu s Pivovarom. No Buljana, koji se u svom poslovnom životu već nalazio u nezavidnim situacijama, sve to, čini se, samo dodatno motivira. Vjeruje u sebe, misli da rješenja postoje i da će ih kao specijalist za strateško planiranje i organizaciju rada uspjeti pronaći.

Svojim najjačim oružjem smatra sposobnost lake i brze uspostave kvalitetnog odnosa s ljudima i mijenjanja njihova načina razmišljanja te pristup poslu. Te odlike priznaju mu i suradnici iz prijašnjih angažmana, primjerice na Braču, gdje je bio na čelu tvornice bombona i žvakačih guma Favorit. Pamte ga kao nekonfliktnu osobu s menadžerskim sposobnostima, legalista.

Ipak, Buljanova bračka avantura nije bila bajna i trajala je prilično kratko jer se nepremostivom zaprekom pokazala izoliranost koju nije mogao svladati i razlika u mentalitetu u odnosu na ljude iz te male sredine u srcu otoka. Ostatak jednogodišnjeg angažmana u tvrtki Bobis odradio je stoga u Zagrebu; s vlasnicima se rastao veoma korektno.

Takvi kratki – jednogodišnji – interventni aranžmani pokazali su se pravom specijalnošću tog inženjera elektrotehnike, stručnjaka za računalnu tehniku. Njegova poslovna karijera zato je vrlo šarolika i bogata, realizirana u uslužnim i proizvodnim tvrtkama.

Počeo je 1989. u Končaru, da bi se nakon dvije godine prebacio u Čistoču, gdje je ostao godinu dana dulje. Godine 1995. posao je pronašao u Ministarstvu obrane, dvije godine poslije prešao je u Zračnu luku Zagreb, a već je 1998. bio u DHL-u, gdje je prvi put nakon poslova u struci bio i upravitelj promjena (change manager). Tada nastaje ozbiljan preokret u karijeri. Nakon što je 2000. završio IECD-ovu poslovnu školu na Bledu, zaposlio se u Holcimu Hrvatskoj na mjestu člana Uprave zaduženoga za marketing i prodaju. Nakon tri godine prelazi u Atlantic grupu gdje postaje direktor za informatičko-komunikacijske tehnologije. Već 2006. Fima holding dovodi ga za predsjednika Uprave u posrnu rovinjsku tvornicu ribe Mirnu, zatim je godinu dana na čelu splitskog Bobisa, a prošle godine u veljači odlučio je pokrenuti vlastitu konzultantsku tvrtku Modus Melior.

Znanje ima svrhu tek kad se s nekim podijeli i korisno primijeni, misli Buljan, pa to i provodi u praksi. Poslovne savjete nudi malom i srednjem poduzetništvu, vodi projekte, iznajmljuje menadžment, daje potporu primjeni ICT-a u poslovanju, ali i educira.

Dok u Splitu ima novu priliku za primjenu teoretskog znanja, istodobno u Zagrebu u Institutu za cjeloživotno obrazovanje WIFI-ju u programu za projektnog menadžera drži predavanja o vođenju projektnog tima, upravljanju sukobima, pregovaranju i upravljanju vremenom i stresom te o timskom radu, komunikaciji na projektu, motiviranju članova projektnog tima, sastancima i sl.

Sjajan spoj teorije i prakse, bez sumnje. Koliko je dosad uspio primijeniti teoretsko znanje u konkretnim situacijama i gdje mu je to najbolje pošlo za rukom? Buljan misli da je kvalitetno obavio sve poslove na kojima se angažirao, ali ne želi izdvajati neku epizodu kao posebno uspješnu. Vjeruje da je u svim sredinama ostavio pozitivan trag i da ga pamte kao čovjeka koji je na fin i supitlan način iz ljudi uspijevao izvući maksimum.

Težeg zadatka od Jadranske pivovare zasigurno nije imao. Trebat će mu sve znanje i sposobnosti da uspostavi dobru komunikaciju u poduzeću u kojem su svi takvi pokušaji u pravilu propali. Na tom ispitu padali su i slovenski menadžeri koji se nisu znali nositi s eksplozivnim mentalitetom ljudi od kojih mnogi sa sjetom pamte slavne dane.