NOVOSTI IZ MEDICINE

U cjelovitu sagledavanju stanja na hrvatskom tržištu radne snage, očito je da su problemi na tom tržištu rezultat nekoliko činitelja.

Tržište radne snage talac je sadašnjeg sustava obrazovanja koje nije usklađeno s potrebama tržišta. Sustav obrazovanja treba mnogo brže pratiti potražnju i ne treba sâm sebi biti svrhom. U sadašnjoj situaciji loše ‘proizvodnje’ novog kadra poslodavci se moraju osloniti na svoje snage i internu edukaciju. Država bi trebala na neki način poticati poslodavca da pokrene interne mehanizme edukacije. Hrvatski radnik mora tijekom svoga radnog vijeka ulagati u svoje obrazovanje i pratiti promjene na tržištu rada, biti fleksibilan i pokretnjiv. Zdravstveni sustav morao bi mnogo pomoći hrvatskom gospodarstvu u smanjenju stope bolovanja i povećanja produktivnosti.

U listopadu je s evidencije zbog tih razloga izbrisano 4.500 radnika, ali oni su i tekako prisutan i aktivan element na tržištu, samo u raznim crno-sivim zonama poslovanja. Već i sada imamo 300.000 nezaposlenih, a radno sposobnih. Analizirajući brojke nezaposlenih po spolu, godinama, obrazovanju, području i potražnji, ukratko se može sažeti da je ženski spol mnogo lošije prošao, osobe između 50 i 54 godine života, osobe sa završenom osnovnom i srednjom školom, one na području Istarske i Krapinsko-zagorske županije. A potražnja poslodavaca za novim radnicima 25 je posto manja nego u istom lanjskom razdoblju.

Spominje se i nedovoljna pokretljivost radne snage. Svi znamo za američke slučajeve da se obitelj seli u područja gdje ima posla, i to nekoliko puta tijekom života. Uvijek očekujemo da posao dođe do nas. U praksi susrećem ljude koji su šokirani jer radi posla moraju prevaliti 30-ak kilometara. Mislim da će nove okolnosti malo trgnuti radnu snagu i da će se u vezi s pokretljivošću ipak učiniti nešto pozitivno.

Novi Zakon o radu, koji je vrlo malo analitičara uzelo u obzir kad su kalkulirali gospodarska kretanja, produktivnost hrvatskog radnika smijet će još dva posto. Naime, godišnji se odmor povećava za isti postotak, tj. produljuje tjedan dana. Neki naivno misle da se to na njih ne odnosi jer njihovi radnici i onako imaju više od četiri tjedna godišnjeg. Moram vas razočarati, gubite još 40 radnih sati. To je samo jedan od ‘pokušaja’ povećanja broja zaposlenih. Prva je varijanta smanjenje broja prekovremenih sati, tj. prema novom prijedlogu Zakona o radu do osam sati na tjedan, čime se očekuje dodatno zapošljavanje desetak tisuća radnika. Druga je varijanta produljenje godišnjih odmora, za što se očekuje približno 30.000 novozaposlenih radnika. Ukupna su očekivanja 40.000 novih radnih mjesta. Međutim, taj plan ima jedan nedostatak. Poslodavci će, naime, posegnuti za svojim ‘rezervama’ i nastojati iz postojeće radne snage izvući maksimum.

Što manje praznog hoda to bolje. Smjer ide u mobiliziranje postojeće radne snage, koja će se trgnuti i savjesnije odradivati posao. Stopa bolovanja polako će padati i tu će se određena navedena očekivanja izjaviti. Da ne bi sve završilo s tri ‘NE’ – nefleksibilnost, nepokretnost i neproduktivnost radnika – moram istaknuti određena ‘egzotična’ očekivanja poslodavaca. Očekivanja su katkad nisu usklađena s realnošću. Svi mi želimo novi Mercedes za 5.000 eura, ali to se rijetko nađe.