Poljoprivreda i zaštita okoliša

iznimno zahtjevna, kako u financijskom pogledu, tako i u smislu opsega nužnih reformi – poljoprivrede i zaštita okoliša. Ključna promjena u segmentu poljoprivrede proizvoda iz promjene sustava dodjeljivanja potpora koje su trenutno vezane uz proizvodnju, što će se promijeniti članstvom. Poljoprivrednim proizvođačima bit će distribuirana prava na plaćanje neovisno o tome što proizvode, prema uvjetima koji će biti propisani odredbama ‘višestruke sukladnosti’, koji su vezani uz dobru praksu.

Sektor koji od samih početaka pristupanja EU izaziva velike prijepore u razdoblju je od 2004. do 2006. godine iz fonda SAPARD povukao 60 posto od dostupnih 25 milijuna eura. Nominalni iznos tek će trebati i iskoristiti. Nadalje, kidanje carinskih barijera napraviti će dodatan pritisak, smanjenje cijena i potpora dovest će u pitanje održivost nekih proizvođača (mlijeka posebno), dok će jačanje konkurencije neke neminovno jako pogoditi, najviše starije stanovništvo i mala poljoprivredna gospodarstva.

Što se zaštite okoliša tiče, strahovi poslovne zajednice oko troškova barem su djelomično opravdani. Veliki sustavi poput Petrokemije ili INA-e već su počeli ulagati znatna sredstva u prilagodbe, a ti će iznosi samo rasti s daljnjim približavanjem EU. Cijelo područje definirano je s čak 300 različitih smjernica EU, od čega je Hrvatska usvojila oko 88 posto. Procijenjena vrijednost prilagodbe, kažu u HGK, iznosić će oko tri milijarde eura samo za ovo područje zaštite okoliša. Pored toga, bit će nužno uskladiti se sa smjernicama u području zaštite zraka, dvije milijarde eura, gospodarenjem otpadom, 3,25 milijardi eura, te vodovoda i odvodnje, oko 4,8 milijardi eura. Energetski sustav Hrvatska je počela prilagođavati zahtjevima EU i prije stjecanja statusa kandidata, a rezultat toga je restructuriranje HEP-a i INA-e, te posljedično otvaranje tržišta plina i električne energije prošle godine.

Sukladnoj Direktivi o obnovljivim izvorima energije, Hrvatska se obvezala da u ukupnoj potrošnji energije obnovljivi izvori iznose 20 posto do 2020. godine.

Tamara Obradović-Mazal, državna tajnica u Ministarstvu gospodarstva, posebno naglašava prošlogodišnji novitet, darovnicu, odnosno grant shemu, za subjekte maloga gospodarstva, koji se financira iz pretpristupnog programa PHARE 2006. Ono što nesumnjivo interesira najveći dio poslovne zajednice su fondovi EU, oduvijek izdašni, ali ne i lako dostupni. Hrvatska će tako u razdoblju od 2010. do 2013. godine imati na raspolaganju daleko veća sredstva i, što je još važnije, ulaskom u EU sredstva iz strukturnih fondova EU počet će se usmjeravati sve više prema gospodarstvu, a ne prema strukturnim prilagodbama države. Ministarstvo je za sljedeću godinu, podsjeća Obradović Mazal, pripremilo više od 40 milijuna kuna, za projekte EU kojima se pomaže prilagodba zahtjevima Unije.

U sklopu priprema, Hrvatska je prošle godine donijela Zakon o trgovini, kojim će se stupanj u članstvo prestati primjenjivati odredbe koje se odnose na trgovinu s inozemstvom, a riječ je o odredbama vezanima uz trgovinske zaštite mehanizme, odredbama koje propisuju prava fizičkih osoba pri uvozu i izvozu te odredbama o ograničenjima obavljanja trgovine.

U pogledu budućih aktivnosti, iz Ministarstva naglašavaju uklanjanje prepreka za slobodno poslovno nastanjivanje i pružanje prekograničnih usluga, čime će se hrvatsko tržište otvoriti za pružatelje usluga iz drugih država članica, no stvar će funkcionirati dvosmjerno, pa će tržište od gotovo 500 milijuna ljudi biti širom otvoreno za domaće poduzetnike. Škaljive javne nabave u velikoj su mjeri usklađene sa zakonodavstvom EU, tvrdi Obradović Mazal, donošenjem ili dopunjavanjem niza podzakonskih propisa, od Uredbe o oblicima, načinima i uvjetima izobrazbe u sustavu javne nabave, do Uredbe o uredu za središnju javnu nabavu. Hrvatsku u idućem periodu očekuje, pored dovršenja usklađivanja pravnih okvira, jačanje sposobnosti implementiranja napisanog, što je mnogo čemu teži zadatak od donošenja zakonskih akata.

I dok s jedne strane tijela državne uprave ističu opsežan posao obavljen u smislu prilagodbi zakona, iz HUP-a se žale na ‘slabu popularizaciju’ pristupnog procesa zbog tajnosti ključnih dokumenata i zatvorenosti pregovaračkog procesa. Nastavljaju kako je informiranje njihovog članstva i javnosti o dosad postignutom, i onom što valja očekivati, ‘zbog izostalog kontinuiteta u pregovorima, naročito u posljednjih godinu dana postalo praktički nemoguće’ te da na nacionalnoj razini, prema njihovim saznanjima, ne postoje informativne ni edukativne strategije namijenjene približavanju procesa prilagodbe krajnjim korisnicima.