Š T O Ć E O B I L J E Ž A V A T I 2 0 1 0 .

Jedna od najčešće korištenih fraza za opisivanje SAD-a je “melting pot”. Naime, Amerikanci slave Božić na toliko različitih načina da je ponekad teško pronaći zajedničke točke među različitim regijama i poslovnim tradicijama. Razmotrit ćemo neka zajednička razmatranja kada je u pitanju proslava blagdana u američkom poslovnom okruženju.

Prvi korak koji treba razmotriti je slanje čestitke. Čestitke se šalju poslovnim suradnicima i najvažnijim klijentima. S pojavom interneta, ponekad se šalje e-mail čestitka svim klijentima. Međutim, ručno napisana čestitka i dalje pokazuje najveću pažnju i razmatranje. Čestitke se obično ne šalju zaposlenicima. Uobičajena čestitka na kartici je “Sretni blagdani”. Važno je u SAD-u pokazati obzir prema ljudima koji možda nisu kršćani, jer ova čestitka uklanja vjerske konotacije.

Sljedeće pitanje je treba li organizirati božićnu zabavu. U SAD-u Badnjak nije službeni praznik, ali većina tvrtki pokušava zatvoriti ranije nego obično. Stoga se zabava obično održava ranije tijekom tjedna. Jedno od glavnih pitanja je treba li poslužiti alkohol na zabavi. Budući da mnoge tvrtke ne žele da njihovi zaposlenici voze pod utjecajem, organiziraju prijevoz za svoje zaposlenike tijekom blagdana ili plaćaju vožnju taksijem. Ako se zabava održava u uredu, tvrtke ponekad organiziraju razmjenu poklona. Postoji limit na poklon koji možete kupiti, zamotati i sudjelovati u razmjeni poklona. Dakle, ako donirate poklon, možete izvući jedan. Trik je pronaći poklon koji je prikladan i za muškarce i za žene, kao i za mlađe i starije zaposlenike.

Posljednje pitanje je treba li slati korporativne poklone. Ponekad tvrtke šalju poklone glavnim klijentima i poslovnim partnerima. Ovi pokloni uključuju košare s voćem, kavom, bocu vina ili lijep set olovaka i uredske potrepštine s logotipom tvrtke.

Osim uredskih zabava, tvrtke obično rade nekoliko stvari za svoje zaposlenike. Ponekad zaposlenici dobivaju personalizirane poklone, poput poklona s monogramom. Iako ove godine mnoge tvrtke neće isplatiti božićne bonuse, to je bilo prilično uobičajeno u američkom poslovanju. Ponekad je to fiksni iznos, a ponekad postotak godišnje plaće/prodaje/profita. Prosječan iznos je teško procijeniti jer se bonus vrlo razlikuje među različitim tvrtkama i razinama zaposlenika.

Ukratko, blagdani u SAD-u su vrijeme da se klijentima, partnerima i zaposlenicima podsjeti koliko je njihov doprinos poslovanju važan. Ključno je to učiniti na ukusni i obziran način, bez očitih referenci na vlastito poslovanje koje se jednostavno čine kao još jedan marketinški trik.

Realno, hrvatski turizam već dulje stagnira bez obzira na recesiju, koja je samo dodatno potencirala ovakvu situaciju. Nedovoljno dinamične investicije u turističke objekte i u dodatne sadržaje, u kadrove i infrastrukturu destinacije općenito, usporavaju razvoj hrvatskog turizma, dok globalna konkurencija u tom segmentu doživljava razvojnu eksploziju – smatra Kristian Šustar, predsjednik Uprave Maistre, jedne od financijski najuspešnijih hrvatskih hotelskih tvrtki.

Njegova je tvrtka ove godine otvorila luksuzni hotel Monte Mulini, a u planu je otvaranje još jednog hotela Lone. Hrvatska je osim njihovih kapaciteta ove godine dobila još nekoliko luksuznih hotela poput Valamarove Lacrome, brendirane hotela u Dubrovačkim vrtovima sunca, Kempinski Hotel Adriatic, no to su sve prije započete investicije. U idućoj godini neće biti ni jednog novog projekta osim, također, završavanja već započetih investicija. A za hrvatski je turizam najveća opasnost stagnacija u daljnjem razvoju. Jedan od rijetkih greenfield projekata Brune Orešara u Hotelima Novi pokazao se vrlo neisplativim u vrijeme krize i to je također upozoravajuća poruka za eventualne buduće investitore.

Upravo će visokokategorini, u kojima spavaju gosti više platežne moći, biti na najvećem udaru krize iduće godine.

MICE sektor će u globalnom smislu biti najzloženiji, avio prijevoznike očekuje još jedna vrlo složena godina, a u hrvatskim okvirima najteže će biti pogođeni novi hoteli visoke kategorije, dakle hoteli s četiri i pet zvjezdica. Razlog tome je da je Hrvatska u tom segmentu relativno ‘novi igrač’, odnosno da prije svega treba osvojiti tržišne segmente koji su je dosad u pravilu zaobilazili. U praksi je to uvijek teže nego zadržavanje starih segmenta, a to je posebno dolazi izraženo u vremenima kada tržište stagnira ili pada. U posljednje vrijeme smo u nekoliko navrata karikirajući spominjali kako su nam, s obzirom na okolnosti prouzrokovane globalnom ekonomskom krizom, nedostaci postali prednost. Na primjeru MICE segmenta to bi značilo da smo s obzirom na iznimno mali udio koji je on imao u hrvatskom turizmu, u uvjetima njegova globalnog pada posljedice manje osjetili. Nažalost, ta prednost realno i nije prednost, nego nas upozorava na činjenicu da postoji tržišna niša u kojoj hrvatski turizam samo marginalno sudjeluje. Na isti način možemo govoriti o utjecaju negativnih trendova koje bilježe avio prijevoznici, na turističku industriju općenito – nastavlja Šustar.

Iako se sam ne slaže s politikom spuštanja cijena, činjenica je da će se, bez obzira na popratne promotivne mjere, borba za turiste i dalje voditi preko cijene puta i smještaja.

S obzirom na činjenicu da su neke od takvih zemalja posljednjih godina vršile napredovele u razvoju turističkih kapaciteta, a i same imaju trenutačno problema s pokrivanjem investicijama, Hrvatska zapravo ima mogućnost da ‘pauzu’ iskoristi za vlastito repozicioniranje u turističkom poslovanju.

Iduća će godina prije svega biti godina potrošača, najviše zbog utjecaja interneta kao najbržeg i najdostupnijeg izvora informacija. Očekuje se nastavak vrlo intenzivnog last minute bukinga, ali istodobno i first minute bukinga jer većina potrošača gubi povjerenje u last minute zbog odnosa između cijene i kvalitete. Vrijednost za novac postaje glavnom okosnicom industrije. Trend jednokratnog smanjenja cijena neće biti dovoljan, cijene i dostupnost trebat će se prilagođavati minimalno na dnevnoj osnovi. Stoga će upravljanje prihodima biti glavni alat, odnosno jamstvo opstanka industrije. U tom je kontekstu za hrvatski turizam važno da sami sebi priznajemo kako u kvaliteti turističkog proizvoda, u optimizaciji kanala distribucije i u promocijskim modelima kaskamo za konkurencijom. To nam daje prostora da na krizu odgovorimo unaprijeđenjima elemenata marketinškog miksa, te da nam smanjenje cijena ne bude jedini fokus. Iz perspektive operiranja samih hotela kriza je nametnula i neke nove prakse u kontroli troškova – zaključuje Šustar.

S obzirom na to da se pri preraspodjeli sredstava iz državnog budžeta Ministarstvu turizma uzelo dva posto (ukupno planirani iznos predviđen za Ministarstvo turizma za 2010. godinu smanjen je s 235 na 230 milijuna kuna), turistička branša ne može očekivati neke veće poticaje. Ne može ni očekivati pozitivan odgovor ministra Ivana Šukera da im smanji fiskalna i parafiskalna davna, što je za branšu najveće opterećenje. No, bez obzira na državne intervencije, koje uostalom nikada nisu odigrale ozbiljnu ulogu u turističkoj industriji, koja je uvijek više davala nego primala, nikoga u turizmu ništa ne sprječava da se iduće godine posveti poboljšanju kvalitete usluge i nekakvoj konačnoj suradnji privatnoga i javnog sektora u pružanju atraktivnih sadržaja. Jednako kao što ni državu ne bi ništa stajalo da izradi dubinsku analizu sektora i dugo očekivanu Strategiju hrvatskog turizma.