CASEY JOHNSON

Od osnutka do danas Johnson&Johnson primjer je dobro i pažljivo vođene tvrtke koja u svom postojanju duljem od stotinu godina nijednom nije ozbiljnije posrnula ni na poslovnom ni na privatnom planu ili pružila medijima municiju za pikanterije. Tu je praksu prekinula prapraunuka osnivača, problematična, razbaštinjena i nedavno preminula Casey Johnson.

Umrla je Casey Johnson, nesuđena i razbaštinjena nasljednica poslovnoga kozmetičkog carstva Johnson&Johnson, navodno u smrđljivu stanu punom štakora i prljavštine. Bogati doista plaču, ali za razliku od ostalih – od previše novca. Casey je tako stigla tek do 30. godine života, a s obzirom na količinu kontroverzija tijekom relativno kratkog života čudo je da je dostigla i toliko. Njezino tijelo našla je tek nakon tri dana čistačica u stanu na Mulholland Driveu, u utorak 5. siječnja. Moguću ‘običnu’ budućnost zamijenila je životom bogatih curica koje nemaju nikakvu posebnu svrhu u životu osim da troše obiteljsko bogatstvo, šeću po raznim društvenim događanjima i konzumiraju sve dostupne opijate. Ne začuduje stoga ni malo da joj je jedna od najboljih prijateljica bila Paris Hilton, nasljednica hotelskog carstva Hilton, koja je za razliku od nje ipak uspjela ostati u milosti obitelji dovoljno da nastavi svoju uglavnom promašenu egzistenciju, a zaručnica starletica nekog reality showa znakovitog imena Tila Tequila.

Budući da je obitelj izgubila strpljenje za svoju crnu ovcu, Casey je već neko vrijeme živjela na rubu bankrota, u dugovima i u stanu koji je, navodno, bio prava rupetina s isključenom električnom energijom. Medijski napis, kojih nakon objave smrti uistinu nije nedostajalo, nagađali su da je razmaženu bogatašicu preko ruba gurnulo oduzimanje posvojene kazahstanske kćerice Ave, koju joj je sudskim putem oduzela vlastita majka. Druga škola misli navodi svadu sa zaručnicom Tequilom, koja je izvršno iskoristila smrt svoje partnerice za još malo internetske samopromocije. Cijela afera istinski je zlatni rudnik za posrnu Hollywood, pa bi začudio izostanak kakvog dirljivog filma o jadima prebogatih. Samo nekoliko dana nakon njezine smrti policija je morala intervenirati u stanu spomenute zaručnice zbog žestoke Tiline svađe s Paris Hilton i Bijou Phillips zbog pokojničinih pasa. Spor je nastao zbog skrbništva nad životinjama, točnije njihove budućnosti. Shrvane prijateljice ipak su postigle dogovor, i psiči su otišli u bolju budućnost s Paris i Bijou nakon što su ove obećale da ih neće dati uspavati kako bi bili pokopani sa svojom bivšom vlasnicom. Sve u svemu, izgleda da je psima bilo najteže.

Casey je u 30 godina stigla proživjeti prilično ‘ispunjen’ život, uglavnom kontroverznim potezima i skandalima. Posvojila je dijete 2007., u skladu s najnovijim trendom bogatih, zaručila se sa ženom, spavala s bivšom partnericom svoje zaručnice, ostala bez djeteta, uhićena je za krudu, a stigla je i napisati knjigu o prehrani za djecu sa svojim tatom.

Johnson&Johnson globalna je farmaceutska i kozmetička tvrtka osnovana još 1886. koja danas ima otprilike 250 podružnica, posluje u više od 57 svjetskih zemalja i prodaje svoje proizvode u više od njih 175. Globalna je prodaja 118-ak tisuća zaposlenih pretprošle godine bila 24,6 milijardi dolara uz neto prihod od 13 milijardi. Ta je tvrtka načelno jedno od najpoznatijih imena u Americi i svijetu, gotovo neokaljana ugleda. Sasvim je stoga jasno zašto obitelj nije dugo tolerirala otpadništvo svog podmlatka.

Počeci datiraju u 1800-te, kad je Joseph Lister otkrio da su bacili prenošeni zrakom uzrok infekcija u operacijskim dvoranama, što je potaknulo maštu Roberta Wooda Johnsona, tada samo ljekarnika, koji je udružio snage sa svojom braćom Jamesom Woodom i Edwardom Meadom u proizvodnji čišćih gaza za kirurške zahvate. Budući da je sterilizacijska metoda koju je preporučio Lister bila nepraktična, proizvodi novosnovane kompanije našli su vrlo spremno tržište, pogotovo jer je broj umrlih zbog infekcija bio iznimno velik.

Daljnji poticaj razvoju kompanije dalo je osnivanje bakteriološkog laboratorija 1891. i posljedično postizanje potrebne razine sterilnosti, dodatno poboljšano do 1899. Jasno, kompanija je, prije svega u vlastitu interesu, intenzivno podizala razinu svijesti o potrebi upotrebe steriliziranog materijala u medicinskim zahvatima, pa je u nekoliko navrata izdala razne publikacije s tom tematikom koje su naišle na odobravanje liječnika. Prvi R. W. umro je 1910. pa ga na mjestu predsjednika naslijeduje brat James, za čijeg predsjednikovanja kompanija počinje brže rasti. U svrhu osiguranja redovite nabave nužnih tekstilnih proizvoda J&J 1916. kupuje Chicopee Manufacturing Corporation, da bi tri godine poslije osnovali i svoju prvu podružnicu, i to u Kanadi. Sljedeća generacija, R. W.-ovi sinovi Robert i Seward pokreću sljedeću fazu ekspanzije kompanije nakon obavljenih svjetskih turneja. Sljedeća je postaja, očekivano, Velika Britanija.

Uz teritorijalno širenje kompanija ponire i dublje u diverzifikaciju proizvoda dodavanjem i danas poznatih proizvoda poput Band-Aida (sinonim za flaster u Americi) i Baby Creama, kreme za novorođenčad, ali i prvim ženskim higijenskim proizvodom, ulošćima Modess. U tim posve drukčijim vremenima, u kojima nije bilo Paris Hilton i Tile Tequile, obitelj se mogla osloniti na vlastite snage za održanje kompanije, odnosno na mladog Roberta Johnsona, poznatog po nadimku General, koji se od svojih tinejdžer- skih godina pripremao za vođenje tvrtke. General je duboko vjerovao u decentralizaciju poslovanja i progurao je svoj koncept višeg stupnja autonomije za podružnice i odjele za vođenje vlastitih operacija. U isto vrijeme kompanija ulazi na područje farmaceutike, higijene i tekstila snažnije nego ikad. Pod njegovom palicom prihodi kompanije nabruli su s 11 na 700 milijuna dolara u trenutku njegove smrti 1968.

Besprijekoran ugled kompanija je stekla u velikoj mjeri zahvaljujući zalaganju svih naraštaja za socijalna pitanja, odnosno za povećanje minimalne nadnice, poboljšanje radnih uvjeta i društveno odgovorno poslovanje. Johnson je tražio od Uprave da se prema zaposlenima odnosi s poštovanjem i da stvore programe za poboljšanje njihovih vještina u suvremenom industrijskom društvu. Famozn kredo kompanije, na snazi i danas, napisao je 1943. i u njemu je odredio obveze kompanije prema svojim klijentima, zaposlenicima, zajednici i okolišu te dioničarima. Godinu poslije kompanija izlazi na burzu i prestaje biti isključivo obiteljski biznis. Odlaskom Generala u mirovinu upravljanje kompanijom prvi će put prijeći u ruke autsajdera Phillipa Hofmanna, koji je, slično Generalu, počeo s dna kompanije. Kao da ne može pogriješiti, tvrtka je i za njegova desetogodišnjeg mandata cvala na svim područjima. Hofmann je također vjerovao u decentraliziran sustav koji dopušta lokalnim šefovima velik manevarski prostor u upravljanju, pa je nastavio poticati uvježbavanje lokalnih stručnjaka uz organiziranje menadžmenta u sklopu proizvodnih linija umjesto geografski. Drugim riječima, upravitelj tvornice odgovarao je osobni potrebama stručnosti na tom području.

Druga polovina prošlog stoljeća donosi jačanje proizvoda za široku potrošnju, što predvodi James Burke, doveden iz Procter&Gamblea na mjesto šefa matične kompanije. Na taj taktički potez odlučili su se u kompaniji zbog pada zarade u segmentu profesionalnih proizvoda. Zahvaljujući svom iskustvu u marketingu P&G-a Burke je sastavio nekoliko iznimno uspješnih kampanja među kojima je za ta vremena hrabra kampanja za njihove uloške koji su se oglašavali u svim medijima umjesto diskretno u ženskim časopisima. Do 1978. tvrtka je preuzela pola tržišta. Druga velika Burkeova pobjeda bio je Tylenol, lijek za bolove koji je bio preskup za šire mase. Na Burkeovo inzistiranje cijena je spuštena da bi u kratkom roku Tylenol potukao ne samo izravnog konkurenta Datril nego i vlada tržišta Anacin. Nakon Burkeova odlaska na čelnoj poziciji izmijenilo se još dvoje ljudi, Ralph Larsen i sadašnji šef William Weldon.

U Larsenovu desetljeću kompanija je rasla sporo, ali rasla je, a Weldon je pak od svoje inauguracije 2002. pokazao nešto više ambicije, no samo kad je bila riječ o odvažnim akvizicijama, ne i temeljnim promjenama. Organizirao je dva najveća preuzimanja u povijesti kompanije Alzae i Pfizerova Odjela za zdravstvenu njegu široke potrošnje. Od svog osnutka do današnjih dana Johnson&Johnson primjer je dobro i pažljivo vođene tvrtke koja u postojanju duljem od stotinu godina ni jednom nije ozbiljno posrnuila ni na poslovnom ni na privatnom planu ili pružila medijima municiju za pikanterije. No vjerojatno je bilo nemoguće očekivati da će i oni ostati potpuno imuni na moderna vremena i trendove koje ona nose.