Ulazak Hrvatske u EU i borba protiv korupcije jesu važni, ali jedini prvi prioriteta mora biti jačanje hrvatske privrede. Jasno je da SAD-u nije važna snažna hrvatska ekonomija, ali domaći političari jako grijše kine konstrukcije moglo bi se zaključiti da je kriza prošla. Kao što je vrlo precizna kad je riječ o političkim pitanjima, Jadranka Kosor mora biti odgovornija u opisivanju aktualnoga ekonomskog stanja. Kako je sve dramatičnije. Ako joj dijagnoza nije točna, kako će primijeniti adekvatnu terapiju?
Osnovnost takvog pristupa vidjet će se već ovog tjedna kad bude promoviran fond za spas poduzeća smješten u sklopu HBOR-a. Sama ideja da se pomogne realnom sektoru u redu je, ali duboko sumnjam da bi to mogao biti samo još jedan amaterski, ad hoc stvoren instrument. Baš me zanima kako prepoznati tvrtke ‘koje imaju izgleda da se izvuku’. Ako se za neku tvrtku to može sa sigurnošću reći, zaista nije jasno zašto joj poslovne banke ne daju kredit neposredno, ne čekajući državno jamstvo.
Premijerka Kosor u pola godine vladavine nije promovirala suvislu analizu ekonomskog stanja u zemlji. Nema naznaka da se pravi neki masterplan, da ne kažemo strategija. U takvim okolnostima opasnost od nastavka lutanja veoma je velika.
Ni Ivo Josipović ne navodi ekonomiju kao prvi prioritet. Ipak, kad spomene tu temu, može se naslutiti da mu zdrav razum nameće i prava rješenja. Tako ocjenjuje da ‘Hrvatska mora poduzeti odlučne reforme koje će hrvatsko gospodarstvo od uvoznog orijentiranog pretvoriti u proizvođačko, izvoznog, koje vraća vanjski duž’. Svaku navedenu riječ može se potpisati, ali novi predsjednik tek treba dokazati da će u lobiranju za takvu politiku biti sistematičniji i uporniji od svog prethodnika Stipe Mesića. Opasnost je da i Josipović skrene u kolotečinu: red EU, red borbe protiv paraobavještajnih službi, red antikorupcije, a o ekonomiji – kada dođu proljetni i jesenski Velesajam.
