Klubovi iz različitih sportova u poslovnom su smislu veći konkurenti nego što su to nogometaši Dinama i Hajduka, ili košarkaši Cibone i Zadra. Vrhunski zagrebački klubovi međusobno se natječu loveći sponzore i gledatelje.
Hokej-ludilo trese Zagreb. Tribine Ledene dvorane Doma sportova krate su unatoč direktnim TV prijenosima, navijači odiju pozitivnom energijom, na utakmice dolaze cijele obitelji, nema slobodnog parkinga na cijeloj Trešnjevci, a ponovno se i izvan stručnih krugova saznaje što je pak, buli i power play. Kako objasniti megauspjeh Medveščaka? Kao povratak tog nekad iznimno popularnog sporta ili neuspjeh ostalih? Za opstanak u vrhunskom sportu i borbu za oskudan dio marketinškog kolača, konkurencija nisu ostali klubovi koji se natječu u ligama. Mnogo veća konkurencija vlada među vrhunskim klubovima različitih sportova. Svi se oni bore za jedno – sponzore. Stoga je Medveščakov uspjeh prema nekim veća opasnost za KK Cibonu nego što su to drugi klubovi u NLB ligi. U vremenima krize, u borbi za sponzore, opstaju samo najbolji. Neki govore o izigranim navijačima željama prave sportske priredbe, neki o marketinškim čarobnjacima, no odgovor je jednostavan – oko Medveščaka se u protekloj godini stvorila pozitivna klima koja je donijela rezultate i hokejsku euforiju u Zagrebu, a sve bez financijskog poticaja grada i države kakav imaju neki drugi sportski klubovi.
Pametna marketinška strategija kluba očituje se i u činjenici da nema glavnog sponzora (svi ostali klubovi osim vlastitog imena nose i ime nekog sponzora). S obzirom na euforiju koja trenutačno vlada oko hokeja to im u idućoj sezoni neće biti problem. Prodajom samo jednog igrača, Dejana Lovrena, Dinamo će ovih dana upriličiti minimalno trostruko veću svotu od godišnjeg budžeta Medveščaka. U Dinamu kažu jedino da će budžet za ovu godinu biti 25 posto manji od prošlogodišnjega, dok podatke o iznosima sponzorstava ne mogu iznijeti bez suglasnosti sponzora. Kažu tek da marketing donosi oko 10 posto prihoda, dok 15-ak posto budžeta dobivaju od Grada. S obzirom na to da je Dinamo u 2009. dobio 21 milijun kuna, ukupan budžet mogao bi iznositi između 120 i 150 milijuna kuna. Većina tog novca namaknuta je, mora se to priznati, umješnom prodajom igrača, no za brinjava činjenica da je Dinamo iz sportskog kluba posljednjih godina pretvoreni u tvornicu igrača. – U 2009. godini klub je ostvario dobitak samo na nekoliko ‘većih’ utakmica – kažu u marketingu Dinama. Prosječna posjećenost od nekoliko tisuća gledalaca nedovoljna je da se pokriju svi troškovi i privuku novi sponzori. – Ukupni prihodi od godišnjih ulaznica, zakupa štandova s hranom i pićima te prodaje suvenira manji su od jedan posto ukupnih troškova kluba.
Iako konstantno radimo na unapređenju prihoda od spomenutih stavki, svjesni smo da oni ne mogu ozbiljnije pokriti troškove kluba. Tome u prilog govori i činjenica da je na stadionu udobnost za gledatelje izrazito slaba, a i tržište na kojemu klub egzistira iznimno je malo – objašnjavaju u Dinamu. Ipak, zamjeriti im se može mačehinski odnos prema stadionu na kojemu nastupaju, u kojega osim travnjaka godinama nije uloženo ni kune. Primjerice, ulaganje od stotinjak tisuća kuna u štandove za suvenire, hranu i piće, što je u današnjim uvjetima za Dinamo sitni, moglo bi povećati prihode, pružiti više udobnosti i privući gledatelje koji su sada najvjerojatnije na hokeju. Novi direktor Cibone bivši je košarkaš Andro Knego. Naslijedio je klub u dugovima, ograničeno zanimanje publike, veliku mašineriju jedinoga hrvatskoga košarkaškog kluba koji se natječe u najjačoj europskoj ligi, a prijeko joj je potrebna znatna financijska injekcija. Uz to, još do kraja ne zna što ga čeka, jer mu detaljno izvješće o financijskom stanju kluba tek treba stići. Usprkos tome, prioritet je jasan: – Cibona mora pronaći jednoga konkretnog sponzora. On ne treba u potpunosti zatvoriti financijsku konstrukciju, ali moramo se na njega moći osloniti. Sredstva koja dobivamo od Grada nisu dostatna. Razgovaramo sa zainteresiranima ali, naravno, teško je zbog recesije, kaže Knego. Cibonini igrači već pet mjeseci nisu dobili plaće.
Pretvoren u tvornicu igrača, bez gledatelja na tribinama. Prihodi od godišnjih ulaznica, zakupa štandova s hranom i pićima te prodaje suvenira manji su od jedan posto ukupnih troškova kluba.
Igrači već pet mjeseci nisu dobili plaće. U takvim uvjetima teško se natjecati na europskoj razini. Sav novac koji u klub stigne dostatan je tek za pokrivanje tekućih troškova.