Predsjednička igra

Najavljenja kao predstava za nešto stariju djecu, adaptacija klasika Julesa Vernea ‘Put oko svijeta u 80 dana’ uistinu je oduševila. Rijetko se u domaćem kazalištu vidio tako maštovit i kvalitetan pristup radu na predstavi, pogotovo kad se radi prema književnom predlošku. Spoj iznimno uspješne adaptacije, za koju je zaslužna Ana Tonković Dolenčić, i izvrsne režije Krešimira Dolenčića donijela je na scenu ZKM-a poznate likove i zaplete, više puta ekranizirane, i izvrsno prilagođene mediju kazališta. Glumci glume putovanje, tako da su uz maksimalno pojednostavljenje vrlo sadržajne i funkcionalne scenografije režijski vrlo vjerno okarakterizirane Indija, Afrika, Amerika i, općenito, sav svijet, odnosno poznatije epizode s putovanja Phileasa Fogga. Predstava je u toj adaptaciji obogaćena i novim likovima u funkciji naratora promatrača putovanja, i to u novinskim izvještajima o pothvatima Phileasa Fogga.

Riječ je o dvjema engleskih gospodicama Victoriji i Elizabeth i karakterizaciji inicijalnoga britanskog ambijenta koji kroz ova dva lika više nego rječito progovara, u maniri najboljeg engleskog duha, humora i autoironije. A o interpretaciji Edvina Liverića i Danijela Ljuboje možemo reći samo da je teško zamisliti kako bi ih netko bolje mogao utjeloviti. Izuzev, možda, britanskih glumaca iz BBC-jevih klasika. Phileas Fogg, odnosno Filip Nola, kao i svi ostali engleski likovi, nevjerojatno maštovito osmišljeni, ocrtni su u maniri tradicije viktorijanskog engleskog duha. Tu je i njegov sluga Jean Passepartout Goran Bogdan, također vrlo dobar u ulozi svega onoga što čini Francuza.

Romantičan ton cijeloj priči i predstavi daje indijska princeza Auda u izvrsnoj interpretaciji Jadranke Đokić, koja smekšava srce odmjerenog viktorijanca, pravog engleskog gentlemana Fogga. Scenski promišljeno iskorišćena je elemente pokreta i koreografije u gradnji uloge, kao i većina izvrsnih ‘manjih’ likova u maštovito osmišljenim skupnim scenama, karakterističnima za svaku zemlju koja se prikazuje, posebice za ilustraciju kolonijalnih službi i odnosa tadašnjega Britanskog Carstva, pa i francuskih kolonijalnih posjeda.

Sve je to redateljski pomno osmišljeno, pa se u prilagođavanju sadržaja i režije nikad ne prelazi u klisej ili banalizaciju. Sve to prati živa glazba, bend 80 + pod vodstvom skladatelja Zvonimira Duspera, čije glazbene teme duhovito komentiraju scensko putovanje.

Najbolji komentar, odnosno preporuka za predstavu, bilo bi to da je toliko sadržajna, kvalitetna, duhovita i zabavna da je u nekim trenucima teško pohvatati sve dramaturško-režijske elemente kojima nam autori na uistinu kazališan način pričaju priču o putu oko svijeta u 80 dana.