Hrvatska bi za pokriće svih rupa ove godine, uz osam milijardi eura, morala izvesti novih gotovo 15 milijardi eura! Vanjski dug zato bi mogao biti 2,5 puta veći od vrijednosti izvoza što dovodi u pitanje podmirenje inozemnih obveza.
Zašto Hrvatska nije izvozna zemlja? Zato što nema izvoznih proizvoda, odgovara ekonomist Ljubo Jurčić. Dapače, Hrvatska je zemlja s najmaje izvoznih proizvoda u Europi, zato što se, smatra Jurčić, godinama stvarao sustav u kojem se ne isplati ni proizvoditi ni izvoziti. Dok se to ne promijeni, iluzorno je govoriti o novim ili starim izvoznim ofenzivama. Iako stanje u kojemu su svi svjesni tog problema, a nitko ništa ne poduzima da bi se riješio, traje već (pre)dugo, sada su upozorenja o neodrživosti potrošačko-uvoznog modela sve glasnija. Guverner Željko Rohatinski nastavlja ponavljati da treba zaustaviti povećanje inozemnog duga u odnosu na BDP forsiranjem izvoza, velikom racionalizacijom domaće potrošnje i povećanjem domaće štednje.
Ekonomija na različite načine računa koja je bolna granica slabog izvoza i golemog uvoza, od odnosa vanjskoga duga i izvoza, udjela izvoza u BDP-u do pokrivenosti uvoza izvozom. No, matematika je stvari pojednostavila i ogoljela do kraja. Koliko bismo ove godine morali izvesti da pokrijemo sve rupe koje obično krpamo zaduživanjem u inozemstvu? Kada se zbroje tri glavna deficita – proračunski, vanjskotrgovinski i onaj na tekućem računu platne bilance – Hrvatska bi ove godine (uz ono što uobičajeno proda na inozemnom tržištu) morala izvesti novih gotovo 15 milijardi eura, odnosno oko 109 milijardi kuna!
To je ‘samo’ dvostruko više od ukupnoga hrvatskog izvoza u 2009. godini. Još malo neumoljivih brojki. Osim što će ove godine, predviđaju ekonomisti, inozemni dug prijeći 100 posto BDP-a, alarm će se upaliti i zbog omjera vanjskog duga i izvoza. Naime, dug bi mogao biti 2,5 puta veći od vrijednosti izvoza roba i usluga što dovodi u sumnju mogućnost podmirenja inozemnih obveza. U prošloj je godini izvoz pao oko 20 posto, na 7,5 do 8 milijardi eura, po čemu Hrvatska nije specifična jer je isto doživjela i većina drugih zemalja (osim Kine) zbog utjecaja recesije. Istodobno, uvoz je pao čak više (na oko 15 milijardi eura), no to neće osobito utjecati na visok deficit vanjskotrgovinske bilance koji je godinama rastao, a može se pretpostaviti i da će se nakon krize prije oporaviti uvoz.
Sve to govori u prilog tomu da vrijeme za duboki i sveobuhvatni strateški zaokret dramatično istječe. No, postoji mali problem – nema čarobnog štapića i brzog rješenja. Temeljni problemi postojećeg izvoza su zastarjela struktura, niska dodana vrijednost, niska tehnološka razina i često visoka cijena. Koliko god kome bila mrška aktivna uloga države u gospodarstvu, ozbiljni preokret u slučaju hrvatskog izvoza, slaže se većina ekonomista, nemoguće je bez odgovarajuće pomoći države. Zorno to pokazuju primjeri zemalja poput Slovenije koja aktivno pomaže svome gospodarstvu u osvajanju stranih tržišta.
Hrvatski izvoz je nakon globalne krize još ranjiviji u svim važnijim sektorima – kaže neovisni ekonomist Damir Novotny. Naime, od ukupnog robnog izvoza koji se kreće oko četiri do pet milijardi eura, brodogradnja je pridonijela s jednom milijardom (doduše, pridonijela je znatno i na strani uvoza), a u novim okolnostima šanse su za to minimalne. Nakon nje, drugu važnu izvoznu komponentu čine uslužni doradni poslovi, ponajprije u tekstilnoj, kožarskoj i drvnoj industriji s niskom dodanom vrijednošću. Tu je veliki minus za domaće izvoznike, kaže Novotny, devalvacija valuta u većini zemalja Srednje i Istočne Europe zbog čega su njihovi proizvodi sada i do 30 posto jeftiniji u odnosu na hrvatske.
