Korupcijom se može smatrati mnogo toga jer je za tu kvalifikaciju dovoljno da se nađu dvije osobe spremne na nedopuštenu razmjenu novca, dobara ili usluga radi ostvarenja koristi, a na štetu javnog interesa. Pod tim se pojmom jednako može tretirati davanje i uzimanje mita, protuzakonito posredovanje, zloporaba položaja i ovlasti, sklapanje štetnog ugovora, odavanje i neovlašteno pribavljanje poslovne tajne.
Bilo da je riječ o primanju novca, skupocjenih darova, nekoj robi u zamjenu za uslugu ili usluzi za uslugu, privilegijima ili korištenju veza, ostvarenju prednosti pred drugima ili korištenju (javnog) položaja – uvijek je riječ o kriminalnom djelu. A kad spomenemo kriminal, svi imamo istu ideju – to treba kazniti. No jesmo li i sami spremni vlastito ponašanje koje se ubraja u tu kategoriju jednako oštro osuditi?
Možda smo predugo živjeli u društvu koje je toleriralo nečiju sposobnost i spremnost da se za sebe pobrine ne mareći za druge, pa smo se navikli da sve ima cijenu. No neki ne shvaćaju da tu cijenu dugoročno gledano plaćamo svi. Uz kazne treba promijeniti i sustav vrijednosti, a za to treba vremena. Odabir predsjednika koji ima znanja i spreman je promicati upravo tu novu percepciju vrijednosti ulijeva mi nadu da se neće olako odustati od onoga što je započela premijerka. Početak je tu i sada tu promjenu moramo prihvatiti svi mi, a ne netko drugi.
Korupcija uvijek znači štetu za nekoga jer ako dobijete posao ‘preko veze’, netko ga drugi neće dobiti, čak ni ako je kvalitetniji i produktivniji od vas, a za tvrtku ili društvo korisniji na tome radnome mjestu. A uvijek nam je nešto važno, hitno, bez toga baš nikako ne možemo, i treba nam odmah. Katkad smo spremni ‘podmazati’ nekoga da bismo ispunili svoje želje ili potrebe.
