Došla su gruba vremena. U hrvatskoj poslovnoj areni počela je borba na život i smrt. Urušavanje nacionalne ekonomije koje traje već više od godinu dana (i ne pokazuje da bi se moglo brzo smiriti) iz većine malih i srednjih tvrtki izvuklo je sve rezerve. Tko je i preživio 2009., sada se suočava s time da je pred njim poslovna 2010., koja se računa otpočetka. Zapravo, s utezima iz prošle godine. Na početku smo žestokog, okrutnog dijela krizno-depresijske faze. Manji dio poduzetnika upušta se u razne oblike udruživanja, ali većina pokušava preživjeti tako da uništi protivnike. Sredstva se ne biraju. Veći i jači nemilosrdno su počeli izbacivati manje i slabije. Naravno, u recesiji neki moraju propasti, ali to bi trebali biti oni najmanje inovativni, najmanje loši, a ne oni koji su desetak i više godina kvalitetno radili, a sada ih se nefer metodama uništava.
S gledišta poduzetnika to jest frustrirajuće, ali, budimo iskreni, kad su ušli u poduzetnički arenu, morali su biti spremni i na niske udarce. Pa čak i od onih koji se javno zaklinju u potrebu transparentnosti, a potom sami primjenjuju suprotnu praksu. Problem je sljedeći: budu li ovu krizu preživjeli oni koji će se poslije potvrditi kao kreativno nesposobni, oni neće biti u stanju stvarati održiva radna mjesta i kvalitetno pomoći u dizanju BDP-a.
U Hrvatskoj se zaboravlja da će oporavak moći donijeti jedino poduzetnici. Kad je tomu tako, koliko god među poduzetnicima bilo i onih čije moralne osobine ne zadovoljavaju ni najniže kriterije, ipak većina zaslužuje potporu.
A izvan realnog sektora ima previše onih koji, najblže rečeno, ne žele razumjeti biznismene. Nevjerojatno je, primjera radi, kako analitičari-salonski ekonomisti odbijaju argumente iz poslovnog svijeta iznesene na prošlotjednoj presici HUP-a, naime da hrvatskoj prijeti deflacija. Zagledani u brojke, analitičari koji možda nikad nisu zakoračili u neki proizvodni pogon odmahuju rukom i kažu da nema opasnosti od pada cijena i deflacijske negativne spirale. Prema njima, a na našu veliku sreću, cijene će energenata rasti pa će inflacija u 2010. ipak biti iznad nule.
Nije im palo na pamet ili se nisu htjeli zamarati ‘sitnicama’. Činjenica je da su proizvođači u Hrvatskoj, barem većina njih, prisiljeni spuštati svoje cijene 10, 20, pa i 50 posto. To je ta konkurentska bitka na život i smrt s početka kolumne u uvjetima smanjene potražnje. Kad takvim tvrtkama, prisiljenima na pojeftinjenje na strani ulaznih troškova, poskupe energenti – to ne samo da nije dobra vijest nego je jednostavno katastrofalna. Zbirno će statistika možda pokazati inflaciju, a ispod će se skrivati debela deflacija. Koja vodi u stečajeve i otpuštanja.