EUROZONA

Grčki deficit poremetio ravnotežu dosad uspješne zajedničke valute. Deficit od 12,7 posto vodi Grčku do ruba bankrota, ali stvara probleme i 15 ostalih članica eurozone. Unatoč tomu one su vrlo škrte na riječima u izjavama o pomoći toj zemlji. Nijemci ne žele na svojim leđima vući slabije, a u ECB-u tvrde da ‘neće biti posebnog tretmana za Atenu’.

Vratila su se vremena za aktualizaciju uzrečice ‘dužan kao Grčka’ jer ta je zemlja zaplivala u moru, da pače oceanu, dugova. Otkriveno je da europski raj za turiste već neko vrijeme lavira na rubu bankrota i da je prijašnja vlada desnog centra – krajnje neeuropski i sasvim balkanski – lažirala svoje knjige i prikrila bezdan zvan državni deficit. Uvijek je, dakle, važno hrvatske prilike staviti u kontekst, a katkad ne treba ići predaleko da se upre prstom u nekoga komu je još gore. Grčkoj bi ove godine trebalo otprilike 54 milijarde eura za financiranje javnog duga.

Godina je počela pljuskom iz Bruxellesa zbog falsificiranja javnih financija koje je Europska komisija nazvala potpuno nepouzdanima. Kako stvari stoje, Grčkoj prijeti minus od 12-ak posto (12,7 prema najnovijem priznanju, ali nitko ne vjeruje Grcima, ni kada darove nose), što je poseban problem za ostalih 15 članica eurozone, odnosno zemalja koje sudjeluju u zajedničkoj europskoj valuti. U omjeru duga prema BDP-u zemlja je dosegnula 113 posto BDP-a, ali do kraja godine mogla bi uhvatiti i dobrih 125. Kriteriji za euroklub iznimno su strogi, a čak ni njihovo privremeno ublažavanje, kao posljedica krize i napumpane državne potrošnje (ni disciplinirana Njemačka neće izbjeći probijanje plafona), nije dovoljno za toleriranje tolikog istupanja. Kad su osmišljena pravila za uspostavljanje eurozone, stavka državnog deficita zemalja sudionica sustava postavljena je na najviše tri posto, tako da je jasno da 12 posto nije samo malo posrtanje. Sljedeći je razlog za brigu i podatak da u eurovlaku Grčka nije jedini vagon koji se njiše na tračnicama.

Drugim riječima, pred članicama eurozone vrlo je nezgodna dvojba: s jedne strane trebalo bi na Grčkoj trenerirati strogoću da bi se izbjegle slične situacije s drugim državama (prva na pamet pada Irska, koja je iskusila slično ljudstvo), a s druge pak puštanjem da se sama izvlači znači gadnu vožnju za sve druge članice i nesigurnost za dosad iznimno uspješan projekt zajedničke valute. Nije samo stvar u neugodnoj statistici nego i u općem stanju stvari u toj zemlji. Da je taj deficit samo brojčano zapinjanje, nitko se, vjerojatno, ne bi toliko uzbudio. Međutim, stvar komplicira to što je grčka ekonomija, pa i cijelo društvo, u vrlo lošoj situaciji, na rubu eksplozije. Upravo je to jedan od ključnih uzroka nepovjerenja investitora i kolega u eurozoni prema iznimno ambicioznom planu nove socijalističke vlade za dostizanje kriterija iz Maastrichta do 2012. Jednostavnije, Vlada tvrdi da deficit može srezati s 12 na 2,8 posto u samo dvije godine, što u današnjim okolnostima graniči sa znanstvenom fantastikom. Ne pomaže ni to što Grčkoj to nije prvi put da polira javne financije jer je istu stvar napravila i 2001., kad je postala 12. članica eurozone. Prema Komisiji, u tom je slučaju Grčka kreativnom matematikom uvećala višak u svom sektoru socijale za 2,8 milijardi eura od 2001. do 2003. Ništa ne promakne budnom oku Bruxellesa.

Međunarodni monetarni fond odmah je poslao jaku delegaciju u Atenu iako je trenutačno otklonio strahove o mogućem pozajmljivanju novca tvrdnjom da je samo došao pomoći Vladi u ‘remontu’ javnih financija, posebice poreznog i mirovinskog sustava. Sama grčka Vlada, premijer Georgios Papandreou osobno, dapače, također je vrlo odlučno odbila mogućnost sklapanja bilo kakvih kreditnih aranžmana s tom institucijom koju se još doživljava kao babarogu i loš znak. Da su se vremena ipak promijenila kad je riječ o Fondu, potvrđeno je i ovaj put kad je John Lipsky, zamjenik direktora, rekao da je Fond spreman pružiti i dodatnu potporu Grčkoj, odnosno dati ‘lovu’ i diktirati uvjete, ali da se ne želi nametati. MMF je, izgleda, uveo tečajeve osjetljivosti i obzirnosti.

Sada je najveće pitanje kako će se situacija rasplesiti, s naglaskom na angažman kolega iz eurozone. Prve reakcije ne ohrabruju. Njemačka već neko vrijeme vodi osobnu bitku s Francuskom zbog dublje integracije eurozone, što prevedeno znači povećanje ingerencije europskih institucija nad monetarnom politikom Unije, čime Njemačka uopće nije impresionirana. Štoviše, grčki slučaj utelio im je kao as na desetku jer sada upiru prstom u nj kao krunski dokaz da će slabije karike slablje-njem neovisnosti ECB-a izmaknuti kontroli i ‘šlepati’ se na leđima kreditno bolje ocijenjenih članica kao što su Njemačka i Francuska pri izdavanju zajedničkih euroobveznica, koje su dio francuske inicijative.

Ni iz Središnje banke ne dolaze pozitivni signali. Jean-Claude Trichet, predsjednik ECB-a, izdao je prošli tjedan jasno upozorenje da neće biti ‘nikakvog posebnog tretmana’ za Atenu i nastavio da debelo zadužene članice eurozone riskiraju ‘rapidnu promjenu sentimenta tržišta’, što će utjecati na rast i potkopati kredibilitet europskih institucija. U nešto prijateljskom tonu Trichet je ipak odbacio svaku mogućnost drastičnih mjera poput isključenja Grčke iz eurozone argumentirajući to u svom uobičajenom izravnom stilu, činjenicom da na Grčku ionako otpada otprilike 2,5 posto BDP-a eurozone.

Prema Vladinu planu deficit bi već ove godine trebalo smanjiti četiri posto rezovima u troškovima bolnica i obrane, a prihodi će se povećati većim porezima na cigarete i alkohol te stiskanjem neplatiša i muljatora na poreznom planu. No tržišta nisu nimalo uvjereni u premijerove tvrdnje da je taj plan izvediv, i svoje su stajalište jasno pokazala odmah nakon objave troljetne škoks cijena osiguranja grčkih obveznica za 12 tisuća dolara, na ukupno 340 tisuća dolara za svakih 10 milijuna dolara duga na godinu na petogodišnje razdoblje, što je najviša razina od 2004., kad je tržište pokrenuto. U svakom slučaju, plan sljedeći mjesec još mora blagosloviti Vijeće ministara Europske unije, pri čemu neće pomoći stajalište Komisije da su i predviđanja rasta za ovu i sljedeću godinu pretjerana. Čini se da je Grčkoj preostala samo jedna stvar – čekati turističku sezonu.