Prednosti udruživanja

Potez očajnika ili pravi recept za spas tvrtki. Kapitalno povezivanje u posljednje vrijeme spominju Kerum, Tedeschi, Biljecki… Silom prilika u idućem će razdoblju svjedočiti naglom porastu ‘prijateljstava’, pa i među konkurentskim tvrtkama. Za neke će to biti uspješno hvatanje za posljednju slamku spasa, a za mudrije i spremnije hvatanje zaleta za novo vrijeme rasta.

Kad ste mali i kad želite postići više, stavljanje glava i novca na hrpu uvijek je dobra stvar. U Hrvatskoj su gotovo svi mali, posebno to shvaćaju oni ambiciozniji koji su provirili van. No to nekako nije bila omiljena aktivnost hrvatskih poduzetnika. – Pa, zašto i bi? – odgovaraju oni. Kad tvrtka bilježi rast od 20 do 30 posto na godinu, a banke je zdušno podupiru kreditima, ništa se ne čini nemoguće. Slast pobjede utoliko je veća ukoliko to sâm učini onaj koji je tvrtku osnovao i njome upravlja.

Međutim, stvari se mijenjaju, a iluzije razbijaju. Udruživanje, od najlabavije forme konzorcija ili saveza do čvrstog kapitalnog povezivanja, postaje sve traženiji antirecesijski alat. Sad nema ni rasta ni kredita. Pitanje je samo koliko je udruživanje potez očajnika, a koliko racionalan i promišljen poslovni potez.

Kovanica ‘kapitalno povezivanje’ nedavno je izašla iz usta Željka Keruma, koji je objasnio da svoj trgovački lanac Kerum ne prodaje, nego da se kapitalno udružuje sa svojim dosadašnjim partnerima iz NTL-a. Josip Milavić, vlasnik Studenca, međutim, ni na koji način nije htio komentirati taj proces rekavši da o tome nije dobro govoriti dok nije sto posto sigurno. Inače, kapitalno povezivanje trgovačkih lanaca NTL-a i CBA-a (prošle se godine pridružio NTL-u) priča je koja traje nekoliko godina, no nikako da se dogodi konačni iskorak iz zajedničkog nabavnog udruženja u novu vlasnički ujedinjenu tvrtku. Analitičari tako i sada misle da su izgledi za konačni dogovor, posebno o vrijednosti pojedinih udjela, vrlo slabi. Osim ako većina nije pred propašću, a to onda i nije jamstvo dugoročnog opstanka i razvoja.

U posljednje vrijeme spominje se i potencijalno spajanje Atlantic Grupe i Podravke kojim bi, kaže Emil Tedeschi, vlasnik Atlantica, ‘nastala druga najjača prehrambena grupacija u regiji s godišnjim prometom od gotovo milijardu eura’. Želju za spajanjem s konkurentom izrazio je i Zvonko Biljecki, vlasnik Geofota.

Kako se posluje zajedno – konzorciji, strateški savezi, klasteri, kapitalna spajanja. Njime bi, smatra, postao utjecajan igrač na svjetskoj razini, no Boran Lončarić, vlasnik Gisdate, to odbacuje jer misli da Geofoto nije ‘kompatibilan s njihovim vrijednostima’. S druge strane poduzeća Comet i Swaty, oba u vlasništvu slovenske Avtothene, u prvoj se polovini godine planiraju udružiti. To nije prvi pokušaj udruživanja, no sada su dodatni motivi zaoštrene gospodarske prilike na tržištu, a udruživanje bi, misle, trebalo omogućiti veću učinkovitost i fleksibilnost poduzeća. Isto dobro će pozitivno utjecati na uspjeh izlaska poduzeća iz globalne krize. No koliko kriza može biti okidač za veći broj udruživanja i spajanja i pomoći tvrtkama da prebrode recesiju i ojačaju financijsku stabilnost?

Udruživanje može ojačati položaj tvrtke, omogućiti joj bolju likvidnost ili pregovaračku poziciju, međutim teško da će je potpuno izolirati ili zaštititi od vanjskog utjecaja. Udruživanje kao i ostale strateške opcije ima svoje prednosti i nedostatke. S obzirom na obilježja recesije ono se pokazalo kao rješenje s više prednosti – kaže Marko Slunjski, izvršni direktor Senso Consultinga.

Koliko strateški savezi, partnerstva, klasteri, kapitalna povezivanja, odnosno spajanja, postaju atraktivnija u vrijeme krize, ovisi o tvrtki i njezinu položaju u vrijeme krize. Neke tvrtke koje su u planu imale strateška, operativna ili druga spajanja odlučile su odgoditi te strateške aktivnosti i orijentirati se na osnovne aktivnosti poput naplate potraživanja, kaže Slunjski, a druge su u spajanjima vidjele razne mogućnosti, od spašavanja tvrtke od propasti do povećavanja tržišnog udjela akviranjem druge tvrtke.

Udruživanje nije alat protiv recesije – misli Tomislav Krajačić, direktor Printera grupe, nastale udruživanjem manjih tiskarskih tvrtki – Kratisa, Bauer grupe i Gipe – u jednu. O spajanju su pregovarati počele prije naznaka krize; glavni je motiv bio osvajanje liderške pozicije na tržištu.

Dobra Printerina iskustva – Ako se spajanje upotrebljava kao antirecesijska mjera, ima više izgleda da se odradi loše i na brzinu. Taj se proces mora planirati dugo i pomno – kaže Krajačić. Printera grupa jedan je od vrlo rijetkih primjera kapitalnog udruživanja manjih tvrtki u Hrvatskoj: proces je potpuno završen prije godinu dana, tako da je prva ‘zajednička’ godina ujedno bila krizna. Printera je prošlu godinu planirala završiti sa 110 milijuna kuna prihoda, no zbog recesije, kaže Krajačić, bit će manji 20-ak posto. Plan je preživjeti ovu godinu i onda ponovno rasti fokusirajući se na zapadna tržišta. Očita je pozitivna posljedica udruživanja što je sada prvi igrač na tržištu. Osim toga, sada dobiva bolje uvjete među dobavljačima, ima manje troškove itd. – Nemamo s čim usporediti prošlogodišnji rezultat jer smo prije poslovali odvojeno, no mi slim da nam je rezultat bolji nego što bi bio zbroj pojedinačnih prihoda – kaže Krajačić.

Najosjetljivija točka potencijalnog udruživanja u pravilu je procjena vrijednosti pojedine tvrtke. U Printeri su udjeli podijeljeni u različitim omjerima, koji ostaju poslovna tajna, no Krajačić kaže da su se pregovori vodili profesionalno i da su sva prava i obveze jasni. Sad posluju s jednim računom, jednom prodajom, nabavkom, financijama itd., no to je nužno prouzročilo i preklapanje radnih mjesta. U pregovaranju su se, kaže Krajačić, koristili savjetnicima iako su veći dio napravili sami. Najteže je bilo uskladiti korporacijsku kulturu. – Trebalo nam je otprilike šest mjeseci da se sve posloži i da se ljudi naviknu na novu tvrtku – kaže Krajačić.

Različitim oblicima strateških saveza lakše je upravljati jer nema vlasničkog povezivanja; usklađivanje različitih korporacijskih kultura uvijek je velik kamen spoticanja. – Uspjeh udruživanja ponajviše ovisi o ljudima, a usklađivanje korporacijskih kultura najveći je izazov u udruživanju ili spajanju. Organizaciju ili usklađivanje procesa na papiru će se lako dogovoriti i napraviti. Prava je ‘zabava’ provesti te dogovore u praksi sa zaposlenima na svim razinama – kaže Slunjski.

Stoga u Ascendantu, pod vodstvom Jurgisa Oniunasa, razmišljaju upravo o tome da više nude posttransakcijske usluge, odnosno da nastave savjetovati klijente i nakon sklapanja ugovora jer je prvih šest do devet mjeseci uvijek osjetljivo razdoblje za nove partnere ili suvlasnike. To je razdoblje u kojem stvari tek trebaju sjesti na svoje mjesto. Za današnje je vrijeme, kaže njegov partner Slaven Kordić, karakteristično da svi procesi i pregovori traju mnogo dulje i da su obje strane opreznije. Iako nudi niz prednosti, udruživanje može biti i opasno jer se tvrtka može lako uništiti nepromišljenim ulaskom u čvršća partnerstva i saveze. Iako postoje različiti oblici povezivanja, od konzorcija do pravih kapitalnih povezivanja, potonje je najsloženije i najučinkovitije. Drugim riječima, najviše uzima, ali i najviše daje.

Kad je riječ o konzorciju, naša je građevinska industrija u zlatnim vremenima njima obilo; najčešće ih je vodio IGH. To je poseban oblik udruživanja radi zajedničkog financiranja većeg posla za čije financiranje pojedinačno nije zainteresiran nijedan od partnera. Članovi konzorcija u odnosu na investitora redovito preuzimaju solidarnu odgovornost za uredno ispunjenje svih ugovornih obveza, a obično se sporazumno jedan od članova odredi kao vodeći (čelni) i, ovisno o ovlastima, nastupa u ime ostalih prema trećima. Prava i obveze u vezi s međusobnom podjelom rada i isporukom, rokovima izvođenja radova itd. uređuju se ugovorom. Važno je da udruživanjem u konzorcije ne nastaje nova pravna osoba i konzorcij prestaje nakon okončanja svih ugovorenih radova.

Klasteri pak mogu biti vrlo različiti: od veoma formaliziranih do onih koji su, poput Auto-klastera i bivšega Klastera alatnica, formirali društvo s ograničenom odgovornošću i tako formalizirali svoje partnerstvo. Za uspjeh klastera presudno je međusobno povjerenje, a klasteri se najčešće gase jer članice ne osjećaju da više dobivaju u financijskom i organizacijskom smislu nego što daju. U Hrvatskoj se IT industrija dugo smatra djelatnošću zrelom za konsolidaciju, no osim Atenta nema mnogo primjera ikakvih udruživanja iako se svi slažu da je okupljanje zapravo jedini odgovor da domaće tvrtke postanu ravnopravne i konkurentne. Atento su prije godinu i pol osnovali Gisdata, Verso i Span, no iako se otpočetka ‘koketira’ s kapitalnim povezivanjem kao jednim od glavnih strateških ciljeva, to se stalno odgađa. Zasad je ostvaren zajednički nastup svih triju tvrtki prema korisnicima, zajednička komunikacija prema javnosti, marketing i financije. Spajanje se odgodilo upravo zbog krize.

O udruživanju su više počeli govoriti i konditori. – Čim postoji Kondin d.o.o., koji su osnovale konditorske tvrtke, znači da je otvoren ventil za moguće udruživanje – kaže Stipan Bilić, direktor Kondina, koji smatra da bi kapitalno povezivanje bilo vrlo korisno. No to je još prilično daleko od pravoga kapitalnog povezivanja. Trenutačno se radi na zajedničkoj kupnji sirovina i traju pregovori sa šećeranama, ali još nema naznaka o zajedničkom nastupu prema trgovačkim lancima.

Deset tvrtki osniva Jadransku snagu sunca. Članice konzorcija planiraju proizvoditi i instalirati ekološki prihvatljivu tehnologiju tankog filma solarnih panela. Osnivači vjeruju da će prvi vlasnik takve tehnologije, koja omogućava recikliranje i eksploataciju, postati regionalni lider. Ovijest hrvatskih konzorcija ne može se pohvaliti većim uspjesima, no to nije obeshrabrilo deset tvrtki koje su odlučile ponuditi rijeđak pozitivni primjer. Jadranjska snaga sunca, odnosno u engleskoj inačici Adriatic Solar Power (ASP), naziv je riječkog konzorcija za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora koji bi svoju pravnu osobnost trebao steći za mjesec dana. Glavni igrači i osnivači konzorcija domaće su tvrtke Elektrokovina, Energo, PA-EL, Euro-Val i Helifor te Eco-Logic Systems američkog vlasnika, koje će izvan konzorcija i dalje poslovati kao samostalne tvrtke. Uz njih u igri je još četiri domaćih kompanija, a svaki je sudionik sudjelovao s najviše 15 posto u ukupnom ulogu od stotinu tisuća kuna. Za taj ‘orkestar’ postojali su i određeni kriteriji: kompatibilnost, besprijekorna poslovna karijera te uspješno poslovanje. Iako je riječ o tvrtkama različitih profila i specijalnosti, zajednički im je nazivnik u osnovi održiva tehnologija.

Ideja je bila napraviti svojevrsnu paletu, objašnjava pravni savjetnik u ASP-u Branko Sedak Benčić, koja pokriva svaki segment potreban za instalaciju solarnih kolektora. A kako je tekao proces od ideje do realizacije? Inicijativa je krenula iz udruge Solarni klanter na čelu s Vjeranom Piršićem, osnovane da građanima i hrvatskom gospodarstvu omogući što povoljniju nabavu tehnologija za iskorištavanje sunčeve i ostalih obnovljivih oblika energije, a konzorcij je nastao kao poslovni subjekt koji to može realizirati. Klaster je prepoznao tvrtke koje bi mogle raditi složenije projekte i održao nekoliko sastanaka. Organizacijski dio završen je u roku od šest tjedana. Među onima koji su prepoznali potencijalni uspjeh projekta i vodeća je hrvatska i regionalna kompanija PA-EL koja se bavi poslovima projektiranja, proizvodnje opreme, građenja i održavanja sustava katodne zaštite. Riječ je o antikorozijskoj zaštiti koju se može primijeniti za uronjene ili ukopane objekte kao što su, primjerice, cjevovodi ili metalni spremnici. Krešimir Kekez, inženjer elektromekanije u Odjelu za istraživanje i razvoj, ističe kako su u PA-EL-u svjesni da dolazi era novih izvora energije, pa su iz tog razloga odlučili otvoriti i Odjel za obnovljive izvore energije i polako ući u priču. Zajedničkom igrom na tržištu ti igrači žele do kraja 2010. u Hrvatskoj proizvesti 500 megavata struje iz fotonaponskih čelija, što se može usporediti s jednom malo snažnijom termoelektronom. Budući da hoteli iskorištavaju 62 posto toplinske energije, vjeruju da će im najveći korisnik biti turistička industrija pa im je to i ciljana skupina. Kako ne bi stali samo na instalaciji, u konzorciju se nadaju i proizvodnji solarnih kolektora.

Dani Bodlović, tehnički direktor tvrtke Helifor, također jedne od osnivačica, objašnjava da su odmah nakon što su razradili ideju počeli razmišljati o komercijalnoj i ekološko prihvatljivoj tehnologiji. Rješenje su našli u tehnologiji tankog filma (thin film), koja ima nekoliko prednosti. Za fleksibilnih do onih koji su, poput Auto-klastera i bivšega Klastera alatnica, formirali društvo s ograničenom odgovornošću i tako formalizirali svoje partnerstvo. Za uspjeh klastera presudno je međusobno povjerenje, a klasteri se najčešće gase jer članice ne osjećaju da više dobivaju u financijskom i organizacijskom smislu nego što daju. U Hrvatskoj se IT industrija dugo smatra djelatnošću zrelom za konsolidaciju, no osim Atenta nema mnogo primjera ikakvih udruživanja iako se svi slažu da je okupljanje zapravo jedini odgovor da domaće tvrtke postanu ravnopravne i konkurentne. Atento su prije godinu i pol osnovali Gisdata, Verso i Span, no iako se otpočetka ‘koketira’ s kapitalnim povezivanjem kao jednim od glavnih strateških ciljeva, to se stalno odgađa. Zasad je ostvaren zajednički nastup svih triju tvrtki prema korisnicima, zajednička komunikacija prema javnosti, marketing i financije. Spajanje se odgodilo upravo zbog krize.

Članice konzorcija deset ‘solarnih’ tvrtki uključuju Elektrokovinu iz Rijeke, Energo iz Rijeke, PA-EL iz Velikog Trgovišća, Euro-val iz Zagreba, Helifor iz Zagreba, Eco-Logic Systems iz Zagreba, Terabonu iz Zagreba, BSV Solarni sustavi iz Zagreba, Adria Marketing iz Splita i Jakino iz Zagreba. Organizacijski dio trajati nešto dulje. U Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva pokrenuli su proceduru potrebnu za dobivanje statusa povlaštenog proizvođača energije. Uzgred rečeno, u Ministarstvu je trenutačno 400-tinjak takvih nerealiziranih zahtjeva.

Potrebno je pribaviti 66 odobrenja da bi se došlo do završnice. Nakon toga preostaje priključenje na javnu mrežu, odnosno ugovor s HEP-om i prodaja – kaže Sedak Benčić, koji prihode očekuje najprije iduće godine: – Pravni bismo dio trebali riješiti do ljeta, a ujesen počinjemo instalirati. Otvoreni smo za drugi krug dokapitalizacije i za nove članove, a kad riješimo pravna pitanja, krećemo u nacionalnu kampanju.

Oni koji su prepoznali ideju računaju da bi taj projekt mogli izvesti do kraja i privući još kvalitetnije ljude koji će doći sa svojim resursima. Budući da se jedan glas često ne čuje, možda će taj ‘orkestar’ biti glasniji i svojim naporima omogućiti prelazak sunčeve energije od zanemarivog izvora do puno ekonomičnosti i konkurentnosti na energetskom tržištu.

Što je za konditore mnogo važnije. No problem je u tome što se mnogi manji proizvođači boje odbiti uvjete koje im nameću kupci. – Bez kapitalnog povezivanja neće biti jedinstvene poslovne politike ni rješenja ključnih problema – kaže Bilić. Već se godinama govori da bi razvoj klaster-skog poslovanja (ili drugih oblika udruživanja) trebao biti jedan od glavnih strateških modusa razvoja hrvatskoga gospodarstva. Naime, temeljni problem domaćih kompanija nedostatak je volumena. U Gastro Grupi tvrtke članice iskorištavaju prednosti udruživanja da bi većim količinama osigurale povoljniju nabavnu cijenu i smanjile troškove, a s druge strane, s obzirom na to da je riječ o regionalnim tvrtkama u hrvatskim okvirima, jedni drugima nisu konkurencija na tržištu. Za potpunu realizaciju potencijala mora početi poslovati i na tržištima drugih zemalja u regiji. Tako bi, povećanjem obujma poslovanja, kompanija dobila mogućnost sklapanja još povoljnijih ugovora s velikim multinacionalnim dobavljačima. Međutim, ni tu do kapitalnog povezivanja, iako se o tome dugo govorilo, još nije došlo.

Krešimir Kekez, Dani Bodlović i Branko Sedak Benčić glavni su osnivači novoga konzorcija za obnovljive izvore energije. Pad cijena solarne tehnologije Američka tvrtka pomoći će konzorciju da tehnologiju dobije što prije jer osnivači smatraju da će prvi vlasnik te navodno revolucionarne tehnologije postati regionalni lider. Upravo je zbog lakšeg dobivanja dozvole jedan od kriterija za ulazak u konzorcij bila i poslovna karijera bez mrlje. Bodlović naglašava da će nastojati što popularnijim cijenama tehnologiju što više proširiti. Trenutačno cijene solarne tehnologije na svjetskom tržištu padaju svakih pola godine čak i do 30 posto. Prema nekim procjenama svjetskih analitičara cijena jednog panela na svjetskom tržištu vrlo će brzo dosegnuti dolar za vat, pa se takva cijena može očekivati i od konzorcija.

Imat ćemo sustav povlaštenih međusobnih cijena, ali u načelu cijene će biti vrlo slične tržišnima – kaže Bodlović i dodaje da glavnim efektom ipak smatraju sinergiju i kvalitetan te konkurentan projekt koji će uključiti što više hrvatske pameti, usluga i materijala. U slučaju da potpuno pokaže ekonomsku disproporciju u nekom dijelu, tvrde da neće inzistirati na tom segmentu. – Tvrtke su se udružile da bi proizvodile dobit, a ne da bi gubile. Pozitivna je nula dovoljno dobra – smatra Bodlović.

Jedna od važnih misija koju žele ispuniti sudionici koji, kao što sami kažu, žive i rade prema ekološkim načelima, jest očuvanje okoliša. – Nismo zagovornici velikih instalacija, nego ćemo nastojati izvesti što više malih instalacija u funkciji potrošača, a koje istodobno neće narušavati okoliš. To nam je otprilike generalna poslovna filozofija – ističe Bodlović.

No prije nego što počnu s instalacijom i proizvodnjom, ASP čeka teži dio puta koji će za razliku od klasičnoga solarnog panela koji nakon dvadesetak godina postaje neupotrebljiv i postaje opasan otpad, dijelovi tankog filma mogu se reciklirati i eksploatirati. Već se sada dvije osnovne komponente proizvode u Hrvatskoj. Proces dobivanja dozvole za proizvodnju tankog filma izvan SAD-a dugotrajno je i složen, pa će u tom segmentu najveću ulogu odigrati Eco-Logic Systems.