Misija jednog poduzetnika da u vrijeme recesije motivira svoje radnike kako bi pružili ‘najbolju uslugu kupcima’ nije zavidna. Što uopće znači ‘najbolja usluga’ bez trinaeste plaće? Što ako znači glačanje košulja kupcima, umatanje darova kupljenih drugdje ili vraćanje novca za kupljenu robu koju vaša prodavaonica uopće ne prodaje? Odjednom ‘najbolja usluga’ pokriva jasne, možda sulude, ali vrlo opipljive zadatke. Vjerovati ili ne, trgovački lanac Nordstrom upravo je takve upute dao svojim zaposlenicima i polučio svjetske rezultate. Uspio je uobličivši svoju nakonu u niz konkretnih, jednostavnih i neočekivanih zadataka kojima je zaposlenicima jasno dao do znanja da ništa što se čini za klijenta nikad nije previše.
Za uspješan posao često je ključna uspješna ideja. Kako dakle vlastite ideje učiniti zanimljivim i pametljivim da bi na kraju polučile rezultate? Odgovore u knjizi ‘Ideje koje pokreću’ daju Chip i Dan Heath. Da bi ideja prošla, tvrde autori, mora biti jednostavna, konkretna, neočekivana, mora biti vjerojatna, sadržavati emocije ili pak priču. Svoju tvrdnju potkrepljuju nizom živopisnih primjera iz poduzetničkog svijeta, ali i znanosti, edukacije, marketinga i tehnologije.
Dobre ideje zalijepe se za ljude poput urbanih legendi ili poslovica. One imaju trajan učinak, mijenjaju način razmišljanja ili ponašanja prijatelja. Ako vam se čini da vaši zahtjevi nisu toliko visoki, znajte da dobro uobličena kreativna ideja ‘pali’ uvijek i na svim razinama. A kreativnost, kao i oblikovanje ideje, može se naučiti. Svi volimo vlastite ideje kad su opsežne, komplicirane i stručne jer, naravno, namjenjujemo ih stručnoj, pametnoj i sofisticiranoj publici. Nažalost, tako oblikovane ideje teško će polučiti uspjeh. Ključ je odabrati jednu središnju stvar, ne nužno najkorisniju, pri čemu je cilj zvučati poput poslovice.
Jedan urednik lokalnih novina u SAD-u svoju je filozofiju uobličio u rečenicu ‘Imena, imena, imena’. Njegova ideja: što više osobnih imena lokalnih građana u svakom novinskom tekstu. Rezultat: 55 godina postojanja i 20 tisuća izdanja. Prirodno, često nije lako biti jednostavan u svojoj poruci. Političari su posebno skloni govoriti mnogo pa na kraju ne reći ništa. Zato jasan slogan zlata vrijedi. Obamima jasna poruka da je promjena moguća u svojoj je jednostavnosti obuhvatila mnoge probleme američke suvremene.
Primjeri uvijek iz života. Korismo je zapamtiti da se u prezentaciji ideje umjesto statistike ili brojaka, bolje služiti analogijama iz života, tvrde u svojoj knjizi ‘Ideje koje pokreću’, koja je nedavno izašla u izdanju Lidera, autora braće Chip i Dan Heath. Ljudima koji jedu kokice s kokosovim uljem ne znači mnogo informacija da imaju 37 grama zasićenih masti. Reagirat će, međutim, ako im kažete da sadrže višak masnoća koje više začepljuju arterije od doručka s jajima i slaninom i ručka od Big Maca i pomfrita zajedno.
Međutim, poruka će biti prenesena. Takve neočekivane upute, koje se protive zdravom razumu, najsnažnije će odjeknuti. Element iznenađenja uspješno se može iskoristiti i u nastavi. Autori knjige spominju primjer profesora novinarstva koji je studentima dao zadatak da napišu novinsku vijest o učiteljima jedne škole koji u četvrtak idu na važnu konferenciju. Neočekivano, nitko od budućih novinara nije u uvodu napisao pravu vijest – da taj dan neće biti škole. Sasvim sigurno, lekciju su naučili, zapamtili, a često i ponavljali drugdje u nastavi.
Samo konkretno. Konkretno, to znači moći ispitati osjetilima, moći zorno predočiti. Pri tome se treba voditi potrebama čitatelja, studenata, kupaca ili publike. Konkretni su primjeri izvrsni i zato što kad publika prihvati i shvati konkretan primjer nije teško naknadno proširiti znanje na apstraktno. Svatko tko je u životu imao jedan sat fizike znat će kako se to načelo upotrebljava u nastavi. Braća Heath iznose primjer u kojem je konkretan pristup prevagno u dobivanju financijske potpore za računalo koje ‘poput bilježnice prepoznaje rukopis’ i kojim se upravlja olovkom umjesto tipkovnicom. Da bi konkretizirao problem, junak priče na stol je bacio svoju staru smeđu torbu za spise s riječima: ‘Gospodo, pred vama je model sljedeće faze računalne revolucije.’ Dalje više ništa nije morao govoriti. Govorili su drugi umjesto njega. Torba je usredotočila misli i kanalizirala znanje na problem. Promijenila je reaktivni i kritički pristup publike u aktivni i kreativan.