RUĐER FRIGANOVIĆ Mogući industrijalizator

Novi državni tajnik za industriju uspio je s Inom postići dogovor o cijeni plina za gospodarstvo. Od njega se očekuje i mnogo više: da stvori povoljne uvjete za razvoj industrije i preokrene 15 godina dug proces deindustrijalizacije.

Danas možda najmanje zahvalno mjesto, ne samo u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva nego općenito u javnoj upravi, ono je državnog tajnika za industriju. S domaćim proizvođačima na koljenima i gorućim problemom brodogradnje dobro je poznatih vrućih krumpira itekoliko. Jedan od prvih s kojima se novomenovali državni tajnik Ruđer Friganović suočio prošlojedni su pregovori s Inom o cijeni plina za gospodarstvo. Čini se da tu bitku može upisati među dobivene jer je dogovoreno da će Ministarstvo nadzirati cijenu naftne u cijeloj ovoj godini i svaka se tri mjeseca dogovarati kolika će ona biti.

Rješenje je to, priznalo je nakon sastanka Friganović, s kojim ni jedna ni druga strana (ni Ina ni veliki potrošači) nije pretjerano zadovoljna, što dokazuje da je postignut kompromis i da je Ministarstvo dobro odigralo svoju ulogu posrednika. Upravo iz te rečenice, tvrde oni koji su imali prilike raditi s njim, vidi se da je novi državni tajnik čovjek od pregovora koji neće odustati dok ne pronađe rješenje. Kao njegovu veliku prednost ističe to i visokopozicionirana osoba iz jednog sindikata koja je već imala priliku pregovarati s njim otkako je na položaju državnog tajnika.

On je do sada najbolja osoba na tome mjestu jer ne odustaje. U pregovorima o jednom pitanju čak se i meni činilo da smo došli do točke u kojoj je bilo jasno da se jednostavno ne možemo složiti i kako je najbolje rješenje da se prijedlog pošalje Vladi u tom obliku uz napomenu da sindikat nije suglasan s time. On je to odbio i inzistirao je na tome da nastavimo pregovore dok ne nađemo rješenje s kojim se svi mogu složiti – objašnjava. Pragmatičnost i sklonost zdravorazumskim rješenjima, kao i angažiranost, upornost i nekonfliktnost, koje Friganoviću pripisuju oni koji ga poznaju, svakako su pozitivne osobine za dobro obavljanje posla u javnoj upravi.

Hoće li novi državni tajnik nastaviti biti takav i nakon što prođe malo više od dosadašnjih mjeseci dana na toj poziciji, teško je reći. Sigurno je samo da mu mnogo toga što ima ide u korist da uistinu bude uspješan. Prije svega, to što je u Ministarstvo došao s položaja direktora Sektora za industriju u HGK-u. Na stranu spekulacije koje su se pojavile odmah nakon njegova imenovanja da će Ministarstvo rezati ovlasti Komore i novac koji joj je na raspolaganju – to što ima dobar uvid u industriju i uspostavljene brojne kontakte u cijelom sektoru Friganoviću može ići samo u korist.

Jedna mu je od najvećih prednosti to što ga dočekuje vrlo pozitivna klima jer poznaje ljude iz sektora, a nije im se imao ičime zamjeriti jer u Gospodarskoj im je komori mogao samo pomagati – primjećuje poznavatelj situacije. Njegove su istupe u vrijeme dok je bio u Komori također većinom dobro prihvatili ljudi iz struke i uspio je stvoriti pozitivnu sliku o sebi i svojim sposobnostima među onima za koje je danas zadužen. Većina onih s kojima smo razgovarali tako misli da je dobra osoba za posao koji obavlja jer je vrlo inteligentan i, što je također važno, usmjeren na cilj.

Uza sve to njegova znanstvena naobrazba (Friganović je stekao dvije diplome na Fakultetu elektronike i računarstva u Zagrebu – iz opće i nuklearne energetike) pokazuje da je riječ o čovjeku naviknutom na sistematično razmišljanje. S druge pak strane to što je gotovo cijelu karijeru proveo u HGK-u na raznim pozicijama tom rođenom Šibenčanu nije nužno prednost. Neki će ga smatrati vrlo stručnim jer je od pripravnika u Sektoru za međunarodne odnose došao do direktora Sektora za trgovinu, a onda nešto poslije i direktora Sektora za industriju. Uza sve to bio je i ravnatelj zaklade Izvorno hrvatsko od njezina osnutka 1998. pa sve do trena dok nije otišao iz Komore.

Ipak, dok ga kolege iz Komore opisuju kao inteligentnog, neposrednog i osobu koja ne pati od veličine, mnogima koji nemaju pozitivno mišljenje o radu Komore to će malo značiti. Tako će se naći oni koji će reći da nije imao doticaja sa stvarnim funkcioniranjem neke industrije jer nema iskustvo rada u njoj, pa je sve njegovo znanje teoretsko, a korist od njegovih uvida ograničena. Koliko netko tko nikad nije radio u industriji može znati, vrlo je upitno. A da će on riješiti problem brodogradilišta, to ne vjerujem, jer ako se nije riješio toliko godina, neće ni on kao jedna osoba napraviti promjenu. Jednostavno, ne vjerujem da je to moguće – oštar je jedan od čelnih predstavnika Sindikata brodogradilišta.

Većina onih iz realnog sektora kaže da mu to ne mora nužno biti nedostatak i da iskustvo rada u sektoru nije uvjet sve dok je svjestan da ne zna sve odgovore i sklon je poslušati pametne sugestije i prihvatiti dobre ideje. On je relativno mlad, spreman i ima priliku učiti. Osim toga, osoba je koja zna kada treba zategnuti konopac, a kad je bolje popustiti. Zbog toga je sigurno mnogo korisniji na tom položaju nego netko tko bi sve probleme sam pokušao riješiti – objašnjava kolegica iz telekomunikacijskog sektora koja je imala priliku raditi s njim na jednom projektu.

Većina sugovornika slaže se da se mjesto državnog tajnika zaduženog za industriju nikako ne može smatrati sinekurom jer su i oni ministar gospodarstva zapravo na vjetrometini. Hoće li nestrančki igrači uspjeli napraviti posao zbog kojeg su dovedeni, tek se treba pokazati. Od Friganovića se naime očekuje da napravi ono u čemu mnogi nisu uspjeli: stvoriti povoljne uvjete za razvoj industrije i preokrene 15 godina dug proces deindustrijalizacije. Kako o situaciji u tom segmentu zna uistinu mnogo, od njega se automatski mnogo očekuje.

Dakle, s novim je položajem i u mnogo nezahvalnijoj poziciji, jer dok je u Komori mogao upozoravati na probleme i nuditi moguća rješenja ne brinući se za to jesu li provediva ili nisu, od njega se sad očekuje da rješava stvari. Ambiciju da se dokaže očito ima jer se inače sigurno ne bi odlučio napustiti sigurnost Komore i prihvatiti se tako zahtjevnog posla. Pitanje hoće li ili neće iznevjeriti sve one iz industrijskog sektora koji o njemu misle dobro, zasad ostaje bez odgovora.