Četiri studenta Zagrebačke škole ekonomije i managementa već studiraju na Tajvanu, a još najmanje četiri pripremaju se otići na Daleki istok. Tamo stasaju za poslovni svijet budućnosti. Kad je Ante Pecotić došao na daleki i njemu nepoznat Tajvan po magisterij iz ekonomije, bio je jedini student svijete kože među 18 tisuća studenata na tamošnjem sveučilištu. Dvije godine poslije, Hrvata na Tajvanu ima dovoljno da napune četverokvartetnu studentsku sobu. To su Dražen Džambo, Natko Hostić, Martin Kohor i naš drugi sugovornik Tomislav Abramović. Kako stvari stojte, brojka bi mogla rasti još i više, jer trenutačno se još najmanje četvero studenata priprema za mogući odlazak na Daleki istok. Što dakle ima na Tajvanu da je potaklo pravu malu invaziju hrvatskih studenata? Jer, zasigurno, otići na magisterij na drugi kraj svijeta nije laka odluka. Ante je svojim odlaskom probio led i otvorio vrata ostalima.
Dok sam studirao u Zagrebu bilo mi je nezamislivo razmišljati da bih mogao otići na studij ili raditi igdje izvan Hrvatske. Činilo se daleko, kao da bih htio ići na Mars – kaže Ante. Nije otišao na Mars, ali je zato odletio dovoljno daleko da bi se o tome pisalo. Sve što sam o Tajvanu znao jest da Kina ima rakete usmjerene na tu otočnu zemlju, da su godinu prije mog dolaska tamo imali SARS, a dvije godine prije ptičiju gripu. Kad sam vidio kako se okolo voze na skuterima s maskama na licu, mislio sam na trenutak da će me netko oteti i na meni početi raditi testove – prisjeća se Ante neugodnoga prvog dojma.
Međutim, par mjeseci poslije i on se vozio na svom skuteru okolo. Ideja za nastavak studija u Kini tim studentima došla je dok su studirali ekonomiju na Zagrebačkoj školi za ekonomiju i management. Shvatio sam da je za Hrvatsku Kina još uvijek neistraženo područje, a u današnje vrijeme sve manje moguće globalno poslovati bez Kine i ostalih azijskih zemalja. Počeo sam učiti kineski jezik na završnoj godini fakulteta. Pokušao sam prvo dobiti stipendiju za Šangaj, ali na kraju sreća je htjela da odem na Tajvan – kaže Ante.
Antin kolega Tomislav odradio je prvu godinu magisterija, a nakon božićnih praznika sjeda u avion na 30-satno putovanje natrag. Na razgovor s Liderom došao je s mp3 playerom na ušima. Umjesto glazbe, sluša lekcije iz kineskog jezika. Nakon dvije godine na Tajvanu prognozira da će se jezikom moći služiti dovoljno dobro u svakodnevnoj poslovnoj komunikaciji. Osim jezika na sveučilištu u Tainanu svakodnevno uče teorijska znanja, ali i praktično rješavanje problema.
Usvojili smo jako mnogo praktičnih znanja. Osim prezentacijskih i organizacijskih vještina neprocjenjive su diplomatske vještine neophodne u poslovnim odnosima s Kinom i drugim zemljama Dalekog istoka – kaže Tomislav. Poslovni ljudi imaju problema u odnosima s kineskim kolegama, što se odražava na njihove poslove. Na primjer, u kineskom poslovnom svijetu nema improvizacije, ne govori se sve što je na pameti, a iznad svega cijeni se povjerenje. Ponekad će poslovati i sa skupljinom ponuđačem neke usluge ako u njega imaju povjerenja – kaže Ante.
