Treći stup, zasad čak i za Vladu neupitan iako ga je neizravno dobro ‘poljuljao’ loš Vladin prijedlog o ukidanju drugog stupu, čini dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje. Iznos štednje u tom sustavu određuje i visinu mirovine, uz dobit ostvarenog ulaganjem koje dobrovoljni mirovinski fondovi ulaže na tržištu. I država potiče dobrovoljno mirovinsko osiguranje s 25 posto iznosa godišnje uplate do najviše 5.000 kuna, tj. najviši državni poticaj može iznositi 1.250 kuna. Država potiče štednju odobravanjem poreznih olakšica u visini do maksimalno 12.000 kuna na godinu. Uštedeni novac s računa u trećem stupu može se podići najranije s 50 godina života kroz neki od odabranih oblika mirovine bez obzira na radni status, ili i ranije ako član fonda umre.
A to opet znači da su brojni osiguranici unatoč vremešnosti uzeli kredite uz jamce ili sudužnike kojima za slučaj smrti prije otplate kredita oporukom ostavljaju svoju kapitaliziranu mirovinsku štednju onima koji će u slučaju smrti prije otplate kredita morati preuzeti otplatu neotplaćenog kredita. Jednokratna isplata kapitalizirane štednje iz drugoga i trećeg stupu može biti iznos razmjeran ili još i veći od iznosa preuzete preostale otplate kredita.