Dine ne prijeđe svota od 85 tisuća kuna zato što će u tom slučaju osoba koja obavlja samostalnu djelatnost ući u sustav PDV-a te će za svaku naplaćenu uslugu morati platiti porez. U tom slučaju osoba može odlučiti hoće li PDV plaćati kvartalno ili mjesečno. Ugovaranje autorskih honorara prilično je jednostavno. Tvrtka koja je od Zvonka naručila posao jednostavno mu na žiroračun isplati honorar, ali pri tome mora obvezno naznačiti da je isplaćena svota autorskih honorara. Ista pravila vrijede za njegovu djevojku Kristinu, koja je za jednog nakladnika prevela nekoliko tekstova s francuskog. Zvonku bi se situacija mogla zakomplicirati ako bi ga ta tvrtka angažirala za vođenje web-stranice. Naime, tada više nije riječ o autorskom djelu, pa bi Zvonko u tom slučaju bio primoran registrirati tvrtku ili obrt. Obrt mu se ne bi isplatio jer su mu troškovi preveliki.
470 kuna budući obrtnik treba izdvojiti za troškove otvaranja obrta. Za osnutak obrta na šalteru financijske agencije treba ispuniti dokumentaciju i uplatiti 470 kuna za troškove, no obrt je skup i zato što Zvonko automatski postaje član Obrtničke komore, kojoj mora plaćati članarinu. Ista bi pravila vrijedila za Kristinu ako bi ona instrukcije iz engleskog jezika koje je nedavno počela držati srednjoškolcima poželjela legalizirati. Zvonko bi mogao osnovati i trgovačko društvo, odnosno tvrtku, jer, kao što kaže porezna savjetnica Marija Zuber, u hrvatskoj tvrtka može poslovati bez zaposlenika.
Zvonko bi s pologom od 20 tisuća kuna, koje može iskoristiti za poslovanje, otvorio društvo s ograničenom odgovornošću i tako obavljao poslove. Budući da zakon dopušta da tvrtka nema zaposlenika, Zvonko bi svoj rad naplatio iz dobiti poduzeća, a doprinose i zdravstveno osiguranje uplaćivao bi mu poslodavac kod kojeg je zaposlen. Kristini se otvaranje poduzeća ne bi isplatilo zato što instrukcijama ne bi mogla dovoljno zaraditi, pa joj se više isplati otvaranje obrta unatoč tomu što su obrtnici opterećeni velikim izdacima. Kristinina mlađa sestra Martina, koja još studira tekstilni dizajn, uspjela je prodati nekoliko vlastitih kreacija. No osim što dizajnira odjeću, bavi se i oslikavanjem keramičkih i staklenih figura, raznim popravcima tkanina, izradom lutaka i nakita te ukrašnog pribora. Sve te djelatnosti prema vrijednim hrvatskim zakonima mogu se obavljati kod kuće kao domaća radinost, a proizvedeni predmeti mogu se posve legalno prodavati na tržištu. Martina, ponukana početnim uspjehom, odlučila se vinuti u poduzetničke vode i svoje hobije konačno unovčiti, zato je registrirala kućnu radinost. No nikad se ne zna gdje će još pronaći priliku za zaradu. Možda će, recimo, njezina obitelj uzgajati puževe, a onda će razmišljati tko će registrirati sporedno zanimanje.