Nema koristi bojati se mogućeg otkaza i neuspješnog traženja novog posla. U takvoj situaciji treba se pripremiti i prihvatiti realnost na koju nemamo utjecaja, ali nikako se izlučivati svakodnevnim slučnjama ‘što ako…’
Mojoj tvrtki šuška se o otkazima. Bili smo na kolektivnom godišnjem i sada se treba vratiti na posao. Kako da se othrvam napadu lošeg predosjećaja? Uopće mi nije ugodno sutra nakon godišnjeg ići na posao s takvim slučnjama. Ta mi situacija pada to teže što sam na početku karijere također dobila otkaz a da nisam ništa skrivala, što su mi poslije priznali. Možda to mogu nazvati traumom iz djetinstva, koja me koči i prati cijelo vrijeme. Možda bi mi trebao psihijatar? I još se pitam – gotovo 40 godina i majka troje djece – tko će me zaposlit? Punu pitanja.
Tijekom života prolazimo kroz razne situacije iz kojih dobivamo određene uvide. Nešto što smo do jučer doživljavali samo koncepcijski, kao ideju, nakon proživljenog možemo razumjeti ili bar produbiti poimanje. Naši mentalni koncepti dobivaju tako potvrdu u realnosti u kojoj živimo. Doživjeti neki događaj, doživjeti nešto i iz toga naučiti zovemo iskustvom. Svrha iskustva ponajprije je stjecanje znanja ili vještina na nekom području, ali isto tako prihvaćanje nekog pojma kao rezultata uključenosti ili posljedice izloženosti događaju ili stvari.
Iz iskustva trebamo učiti. Kad to nismo u stanju ili kad odbijamo suočiti se s onime što doživljavamo i iz toga izvući konstruktivne zaključke, iskustvo doživljavamo kao nepravdu, kaznu, besmisao. Posljedica neshvaćenih i emocionalno neproživljenih događaja često u nama izazivaju bol, a ako povredu ne iscijelimo ili se bojimo po-novno je proživjeti, takva prijetnja za nas je velika frustracija. To je, kako mi se čini, vaša trenutačna situacija. Bojite se suočavanja s time da biste, bez svoje krivnje, mogli ostati bez posla. Tu ste situaciju već doživjeli, ali, čini se, niste iz nje (išta) naučili.
Život vam sada pruža novu priliku. Okolnosti su malo teže nego onda kad se to dogodilo prvi put, ali samo da bi vas dodatno potaklo na promjenu. Tad ste bili na početku karijere, mladi i neopterećeni obvezama, a danas ste u kasnim tridesetima i s obvezama koje ste u životu preuzeli i za svoju djecu. I odatle strah. Suočiti se s tim strahom, poučeni iskustvom koje ste proživjeli na početku karijere, sada bi moglo dati rezultat, a to je promjena okolnosti i stvaranje okružja nad kojim ipak imate kontrolu. Stoga vam predlažem da tu situaciju, dogodi li vam se ponovno, prihvatite kao novu stvarnost u kojoj svi živimo i osnažite se da idete dalje umjesto da budete žrtva – ponovno ‘kažnjeni bez vlastite krivnje’. Da, važno je sada motivirati se, ohrabriti se i biti spremna na otkaz, ali istodobno prestati o tome misliti, jer tu malo možete učiniti. Ne možete li, učiniti nešto. Tako ćete smanjiti napetost. Počnite odmah tražiti novi posao ili bar porazgovarajte sa svojim nadređenim da biste doznali ‘što vam se sprema’ pozivajući se na ‘šuškanja’. Da se ohrabrite za daljnje korake, u slučaju da stvarno ostanete bez posla, najprije odustanite od kvalifikacije same sebe kao ‘tko će me uzeti?’. Ako ni sami ne vjerujete u sebe, kako očekujete da to drugi čine?!
