Povlačenjem automobila s kvarom, proizvedenim u Češkoj, Toyota je izgubila 20 milijardi dolara u samo tjedan dana. Slično se događa i Peugeotu, ponovno u tvornici u Češkoj, ali to nije pouka Fiatu koji namjerava zatvoriti pet tvornica u Italiji jer mu je isplativije proizvoditi u Poljskoj ili Brazilu.
Kao da stanje u industriji nije samo po sebi očajno, Toyota je protekli mjesec iskusila jednu od najgorih kriza u svojoj povijesti. Od samog početka recesije najgore pogođena industrija bila je automobiljska, iznimno ovisna o razini potrošnje, odnosno volji potrošača da si priušte luksuz, no Toyota je otišla korak dalje i sama se upucala u nogu, povlačeći pitanja o tomu što se doista događa s industrijom koja polako postaje slučaj. Otkriveno je kako cijeli niz modela, njih ukupno osam, ima iznimno ozbiljan kvar na papučici gasa koja se može zaglavit, što je svakako jedna od najgorih mogućnosti tijekom vožnje, no da to ne bude sve, njihovi modeli još od prošle godine vuku i problem s otiracima ispod nogu.
Nakon što je bruka pukla negdje sredinom siječnja, iako se cijela priča vuče neko vrijeme, vjerojatno kao rezultat pokušaja da kompanije umanje negativan efekt, svaki sljedeći dan za Toyotu bio je najgori neprijatelj jer je donosio samo još veći broj modela i vozila koja moraju povući. Trenutačni broj stao je na nekih 7,9 milijuna vozila diljem svijeta (praktički ukupan broj prodanih vozila prošle godine), što se bez pretjerivanja može nazvati čistom katastrofom, pogotovo za proizvođača koji prvo mjesto na svijetu u velikoj mjeri duguje imidžu pouzdanog i kvalitetnog proizvođača.
Sam broj potencijalno defektnih vozila sugerira da je i japanski div popustio pod pritiscima nepovoljnih vremena i sve nemilosrdnije konkurencije, što bi ga u konačnici moglo skupno stajati: dvadeset milijardi dolara, koliko je kompanija izgubila na tržišnoj vrijednosti u samo tjedan dana, uz prestanak proizvodnje u trajanju od minimalno mjesec dana. Nije dugo trebalo proći da počnu pristizati vijesti da su njihovi izravni konkurenti iz Južne Koreje vrlo agresivni igrači koji sve više prijeti etabliranim brendovima, počeli bilježiti dobitke na račun svojih susjeda. Dionice južno-korejskih proizvođača rasle su istodobno s padom japanskih, a u prilog im idu i vrlo dobre prodajne brojke iz siječnja.
Nakon takva debakla Toyota nije ostalo drugo nego ispričati se, što je predsjednik Akio Toyoda i napravio 29. siječnja, i pod hitno pronaći način kako popraviti što bezbolnije tu nepreglednu vojsku vozila. Taj događaj pokazuje da problem indiferentnosti nije ograničen samo na General Motors ili Chrysler, nego da se očito cijela industrija osjeća prelagodno već dugo vremena. Tome u prilog ide i činjenica da je Peugeot Citroën također najavio povlačenje oko 100 tisuća automobila proizvedenih u istoj tvornici u Češkoj, u kojoj se proizvode i Toyotini auti.
Drugu buru u sektoru, koja je dođuše prošla sa znatno manje pompe iz očitih razloga, prouzročio je Fiat najavom zatvaranja tvornice na Siciliji, čime se pridružio drugim proizvođačima koji više nisu u stanju održavati neefikasnu proizvodnju da zadovolje zahtjeve raznih političara. Sergio Marchionne, šef Fiata odgovoran za spas te kompanije s ruba ponora, već neko vrijeme najavljuje restrukturiranje i zatvaranje tvornica, njih pet u Italiji, no stvar je eksplozirala potkraj prošle godine i početkom ove, kada…
I francuska vlada bolevala je od istog sindroma. Predsjednik Nicolas Sarkozy pomoć industriji tešku šest milijardi eura uvjetovao je favoriziranjem domaće proizvodnje nauštrb jeftinije istočnoeuropske, što je ponavljajući motiv. Interesantno, Toyota i Peugeot svoju katastrofu duguju tvornici u Češkoj, a talijanski sindikalisti svoju mržnju tvornici u Poljskoj. Razvijene zemlje jednostavno su neizdrživo preskupe, pogotovo u vremenima u kojima kvaliteta igra sve manju ulogu. Sve što se događa u automobilskoj industriji zapravo je vrlo simptomatično i pokazuje jedan znatno fundamentalniji i krajnje zabrinjavajući trend. Vjerojatno prvi put u povijesti sama srž kapitalizma i najveća prednost, konkurencija, okreće se protiv sustava. Konkurencija je naime toliko daleko otišla, a globalizacija to velikodušno omogućila, da sve brža i sve jeftinija proizvodnja počinje uništavati koncept kvalitete, što nikako nije dugoročno održivo. Taj proces trenutačno je zbog okolnosti najvidljiviji u automobilskoj industriji, no sve je prisutniji posvuda. Premjestiti proizvodnju u zemlje koje nemaju dovoljno stručan kadar, uštedjeti na radnoj snazi, proizvodnim procesima i kontroli kvalitete, izbaciti na tržište što prije, ne reagirati na uočene kvarove, što se upravo predbacuje Toyota, počinje kreira svijet jeftine i nekvalitetne robe u kojoj potrošač sve teže može doći do kvalitetnog proizvoda za razumnu cijenu. Ili može kupiti luksuz u najvišem cjenovnom razredu, gdje su garancije kvalitete također sve manje, ili jeftinu robu koja se brzo kvari. U ovom slučaju nije stvar samo u kvaru, podijeljala Toyota može svog vlasnika ubiti kao što je, čini se, slučaj u Americi gdje se istražuje povezanost tog kvara s nekoliko smrti u prometnim nesrećama.
