Manje od dva tjedna do prve dražbe banaka za kredite i jamstva sve je neizvjesno. Poduzetnici traže nisku kamatu, banke traže programe kakvih je premalo, a HBOR niti što traži, niti išta zna.
Koja se poduzeća mogu kandidirati? Ona koja nisu bila u teškoćama prije 1. srpnja 2008., koja nemaju nepodmirenih obveza prema državi, s koeficijentom zaduženosti (obveze/aktivna) manjim ili jednakim 0,9, s pokazateljem tekuće likvidnosti (kratkotrajna imovina/kratkoročne obveze) većim ili jednakim 0,8, koja imaju neto dobit na dan 31. 12. 2007. ili 31. 12. 2008. veću ili jednaku nuli. Krediti su namijenjeni isključivo za obrtna sredstva, a jamstva se mogu dati za kredite kojima se financiraju investicije, manjim dijelom obrtna sredstva te za refinanciranje kredita ugovorenih poslije 1. srpnja 2008.
Poduzetnik je u teškoćama ako je nestalo više od polovine temeljnog kapitala, a više od četvrtine tog kapitala izgubljeno je u 12 mjeseci prije 1. srpnja 2008.
Novac nam treba za kupnju sirovina. Detalji se ne znaju, no priča se da bi to bio kratkoročni kredit, na godinu dana, što je teško prihvatljivo. Pa neće se gospodarstvo tako brzo oporaviti! Mi bismo mogli podnijeti kamate i do sedam posto, no ako govorimo o stvarnoj pomoći, onda bi to trebao biti beskamatni kredit. U problemima smo samo zato što državna poduzeća ne plaćaju našim partnerima, pa ni oni ne plaćaju nama. Zato smo prisiljeni otpuštati zaposlene i smanjivati proizvodnju. Bilo bi dobro da se taj novac iskoristi i za plaćanje dugova državnih poduzeća kako bi se prekinuo lanac neplaćanja i pokrenuo novi ciklus – sugerira Gojković dodajući da su okrenuli ploču i usmjerili se novim, izvoznim tržištima.
Milan Stojanović, predsjednik Uprave Siscije, upravo se vratio iz Rusije i Kazahstana. Kaže da su im upravo početkom srpnja 2008. počeli otkaživati narudžbe s velikih tržišta. – Kad ne otpuštate, jer znate da ne smijete izgubiti dobrog radnika, a nemate kredita, smanjujete zalihe, režete troškove i plaće, ne investirate, urušavate se iznutra. Nama su se kupci vratili, narudžbe su porasle i do 40 posto, ali nemamo kapitala. Mogao bih sada potpisati tri do četiri ugovora, ali kako ako nemam kapitala za proizvodnju – jada se Stojanović.
Kaže da se namjeravaju natjecati za kredit, ali ne uz uvjet da se kao jamstvo traži dvostruko veća hipoteka ili uz kamate veće od pet posto. – Svi smo mi prezaduženi. Lani smo vratili devet milijuna kuna kredita i bojim se da nećemo imati dovoljno dobrih instrumenta osiguranja. Moja je pogreška što nisam dužan državi, nego dobavljačima koje smo zbog toga izgubili ili im moramo plaćati unaprijed. Mislim da je već prilično kasno za državnu pomoć, mnogi od nas neće uspjeti doći do kredita – rezigniran je Stojanović.