Home / Financije / Kriteriji

Kriteriji

Manje od dva tjedna do prve dražbe banaka za kredite i jamstva sve je neizvjesno. Poduzetnici traže nisku kamatu, banke traže programe kakvih je premalo, a HBOR niti što traži, niti išta zna.

Novac nam treba za kupnju sirovina. Detalji se ne znaju, no priča se da bi to bio kratkoročni kredit, na godinu dana, što je teško prihvatljivo. Pa neće se gospodarstvo tako brzo oporaviti! Mi bismo mogli podnijeti kamate i do sedam posto, no ako govorimo o stvarnoj pomoći, onda bi to trebao biti beskamatni kredit. U problemima smo samo zato što državna poduzeća ne plaćaju našim partnerima, pa ni oni ne plaćaju nama. Zato smo prisiljeni otpuštati zaposlene i smanjivati proizvodnju. Bilo bi dobro da se taj novac iskoristi i za plaćanje dugova državnih poduzeća kako bi se prekinuo lanac neplaćanja i pokrenuo novi ciklus – sugerira Gojković dodajući da su okrenuli ploču i usmjerili se novim, izvoznim tržištima.

Milan Stojanović, predsjednik Uprave Siscije, upravo se vratio iz Rusije i Kazahstana. Kaže da su im početkom srpnja 2008. počeli otkazivati narudžbe s velikih tržišta. – Kad ne otpuštate, jer znate da ne smijete izgubiti dobrog radnika, a nemate kredita, smanjujete zalihe, režete troškove i plaće, ne investirate, urušavate se iznutra. Nama su se kupci vratili, narudžbe su porasle i do 40 posto, ali nemamo kapitala. Mogao bih potpisati tri do četiri ugovora, ali kako ako nemam kapitala za proizvodnju – jada se Stojanović.

Kaže da se namjeravaju natjecati za kredit, ali ne uz uvjet da se kao jamstvo traži dvostruko veća hipoteka ili uz kamate veće od pet posto. – Svi smo mi prezaduženi. Lani smo vratili devet milijuna kuna kredita i bojim se da nećemo imati dovoljno dobrih instrumenta osiguranja. Moja je pogreška što nisam dužan državi, nego dobavljačima koje smo zbog toga izgubili ili im moramo plaćati unaprijed. Mislim da je već prilično kasno za državnu pomoć, mnogi od nas neće uspjeti doći do kredita – rezigniran je Stojanović.

Petar Lovrić, predsjednik Udruge malih poduzetnika pri HUP-u, kaže da nema smisla voditi razgovor napraviti se Vidovtog Milana. – Dok ne otklonimo uzroke, pomoć ima malo smisla. Načelno, poduzeća bi mogla podnijeti kamate od pet do šest posto, no poduzetnici su prije očekivali da ih podrže u jamstvenom obliku. Uostalom, zašto banke više od godinu dana kreditima ne podržavaju poduzetnike? Službeni se da je bolje ista nego ništa, ali ostane li kultura plaćanja kakva je sada, nikakva pomoć nema smisla – poručuje Lovrić.

Mali poduzetnik iz drvnoindustrijske branše kaže da mu je kredit trebao još jučer, ali ako će biti kratkoročan, ako ga treba vratiti već sutra, neće ga ni uzeti. – Nije svejedno hoće li kamata biti 3, 5 ili devet posto kao ni to hoće li nam odobriti poček. O tome se ništa ne zna, ali ako je suditi prema dosadašnjim uvjetima, o počeku možemo sanjati – uvjereno je.

Krunoslav Cesar, proizvođač povrća kod Dugog Sela, kaže da je čuo za kredite i jamstva, ali samo da će se dodjeljivati. – Kako, što, koliko, nemam pojma. U svakom slučaju, zainteresiran sam za pomoć, jer bismo htjeli ući u nove razvojne projekte, što nije moguće bez povoljnijih kredita. Sadašnji krediti uz deset posto kamata nepodnošljivi su i nema šanse da ih tražim. Poljoprivrednicima je povoljna kamata između četiri i šest posto – poručuje Cesar.

Ivan Gligorić, vlasniku Sirene-Male sirene na Pagu, kamata je najvažniji orijentir. – Stvar je u tome što nismo upućeni na koji način treba aplicirati, možda i iz razloga što nismo previše vjerovati u to, a s druge strane mnogi će vam reći da je takva inicijativa došla kasno. U svakom slučaju, ako bi kamata bila četiri posto zatražio bih kredit – kaže.

Ivan Bočina, direktor i suvlasnik riječkog Ugora, najjače ribarske tvrtke u Hrvatskoj, kaže da ne planiraju nikakva ulaganja. Cilj im je samo zadržati sadašnje rezultate dok se gospodarstvo ne oporavi. – Ništa nam ne bi pomoglo ti krediti u smislu novih ulaganja, pa ih nećemo ni tražiti – kategoričan je. Mnogim je poduzetnicima i analitičarima čudna odluka da o cjelokupnom kreditnom-jamstvenom iznosu odlučuju same banke. HBOR je u cijeloj priči zaobid, jer će i o tome kome će se dodijeliti dvije milijarde kuna sindiciranoga bankarskog kredita, posljednju reći upravo banke.

Političko uplitanje uništava gospodarstvo i u Hrvatskoj i u svijetu. Slučaj bivše Uprave HPB-a, koja je zasad skončala u Remetincu, neoboriv je dokaz kako političko uplitanje uništava gospodarstvo. Do sličnog je zaključka došla i jedna međunarodna studija. Britanski Centar za proučavanje financijskih inovacija, u suradnji s PricewaterhouseCoopersom, zaključuje da je političko uplitanje sada najveći rizik s kojim se suočava globalni bankarski sektor. Zaključak se temelji na anketi 450 visokih dužnosnika financijskog svijeta iz 49 zemalja. Sudionici anketi, među kojima su i bankari i regulatori, tvrde da je politizacija banaka, kao rezultat spašavanja i preuzimanja, velika prijetnja njihovu financijskom zdravlju.

U studiji se zaključuje kako se s političkim uplitanjem kao najvećim rizikom javlja strah da budućnost bankarskog sektora više nije u njihovim rukama. Naime, žurba vlada da spase svoje banke od katastrofe možda je spriječila kolaps sustava, ali je ostavila duboko ispolitaniziran stav prema bankarskom sektoru. – Sada je potreban odgovarajući odgovor kako bi se izbjeglo dugoročno onesposobljavanje banaka da vrate državna sredstva i omogućilo da učinkovito odigraju ključnu ulogu u ekonomiji. Studija je dobro tempirana i upozorava da kumulativni učinci trenutačnih regulatornih inicijativa mogu imati neželjene posljedice.

Potreba da se ponovo izgradi povjerenje između banaka i regulatora je stoga aktualna više nego ikad – zaključuje se u studiji. Na obveznu pričuvu kod HNB-a banke dobiju samo 0,75 posto dok će kamate na kredite poduzetnicima biti znatno više. Zaradit će dodatnih 300 milijuna kuna na godinu. Ipak, jedan nam bankar pojašnjava: – HBOR ima malo izravnih kredita. Većinu kredita odobrava putem poslovnih banaka, a rizik naplate preuzimaju isključivo banke. Dio je razloga i u tome što će banke filtrirati projekte, što je dobro jamstvo da to neće biti politički krediti.

Što se tiče kamata namjera je ići sa što nižom, ali nema smisla da za problematične projekte bude niža od sada najnižih za dobre klijente – zaključuje. No Guste Santini misli kako će se u tom poslu ‘omastiti’ jedino banke: – Na obveznu pričuvu kod HNB-a dobiju samo 0,75 posto dok će kamate na kredite poduzetnicima biti znatno više. Računam da će zaraditi dodatnih 300 milijuna kuna. Za cijeli sustav to možda ne zvuči senzacionalno, ali to je ipak respektabilan iznos.

No pogrešna je i sama ideja države kao institucije koja povećava kapacitet gospodarstva. To bi se moglo pretočiti u račun poreznim obveznicima. Umjesto toga je HNB mogao kupiti državne obveznice. Učinak bi bio isti, ali bi državi ostalo 300 milijuna kuna koliko će zaraditi banke. Mogao je i terminski od izvoznika otkupiti devize, što bi bio svojevrsni beskamatni kredit. Država je mogla povećati neoporeziv dio dohotka, što smanjuje troškove rada, a zadržava radna mjesta. Država se ne smije ‘petljati’ u gospodarstvu, jedino je morala povećati subvencije za izvoz i smanjiti poreznu presiju – kategorizan je Santini.

Guverner Rohatinski, međutim, upozorava da robujemo stereotipnom slikom koju stvaraju poduzetnici. – Većina misli kako poduzeća imaju fantastične programe, ali im škrte banke ne žele dati kredit. Sada ćemo vidjeti koliko je doista dobrih programa. Bojim se da je to najveći rizik, bojim se da će se sredstva sporo trošiti. Dodao bih samo jedan tehnički detalj. HBOR-ov će novac stajati na njegovu računu u HNB-u i neće ga moći okretati prema želji, nego samo prema tijeku projekata – kaže guverner.

Ivan Lovrinović s Ekonomskog fakulteta kaže kako je dobro da postoji dvostruki filter, HBOR-ov i bankarski. – Koliko će to pomoći gospodarstvu ovisi o kamatama. Budu li samo jedan postotni bod manje, onda je to mnogo napora za malo koristi, kamate se moraju najmanje prepoloviti – preporučuje dodavši da će kredit sigurno biti više, jer banke čekaju nerizične poslove s državom. Pitanje je, kaže, i kriterija kome će se dijeliti krediti. – Ključ je u tome u što će tvrtke ulagati i hoće li se potaknuti potražnja. Također, ne budu li te mjere dopunile fiskalne i monetarne, onda pomoć države nema smisla – zaključuje Lovrinović.

Konzultant Željko Perić kaže kako bi bilo dobro da više kredita ide putem razvojne banke, a očekivao je i veći pomak u odnosu na dosadašnje mehanizme. – Bojim se naglaska na kredite, jer su poduzeća već prezadužena. Učinak je isti onome kao da gasite požar razrijeđenim benzinom. Volio bih da je više kapitala namijenjeno equity fondovima. No što je, tu je. Kad je o kamati riječ, jedini je kriterij usporedba s poduzećima s kojima se naša nateču. Ako znamo da se konkurencija zadužuje s manje od pet posto, onda sve više od toga nema smisla – poručuje Perić.

Prezadužena bi poduzeća mogla iskoristiti samo desetak posto raspoloživog kreditno-jamstvenog kapaciteta. Što znači da bi inicijalna kapsula kapitala mogla promašiti cilj. Drugi paket pomoći, u obliku fondova rizičnog kapitala, koji će zajedno s državom ulaziti u vlasništvo poduzeća, tiče se najmanje dva problema. Jedan je djelomično podržavanje već privatiziranih ili privatnih tvrtki. Drugi je problem nepoznanica tko će uložiti u zemlju koja već dva desetljeća ima lošu strukturu izravnih inozemnih ulaganja i nijednu ‘green field’ investiciju.

Dok se kriteriji još isto, poduzetnici upozoravaju da će i 16. veljače, za kad je zakazana prva dražba, za mnoge biti prekasno. Stoga je gromoglasno reklamirana ‘prva prava državna pomoć gospodarstvu’ u stvari prvi pravi veliki spin Jadranske Kosor u stilu Iva Sanadera.