Raske vještine

Vatreno krštenje menadžera s dirigentskom palicom pred orkestrom. Berlinski RIAS Youth Orchestra pokrenuo je radionicu ‘Menadžeri dirigiraju’ na kojoj dva dana menadžeri nastupaju s dirigentskom palicom pred orkestrom bez prethodne pripreme. To se iskustvo pokazalo izvršnim za menadžere jer ‘dirigiranje znači komuniciranje s ljudima koji nešto mogu napraviti bolje od tebe’, rekao je jedan od njih.

U moru originalnih radionica i maštovitih alata za rasterećenje od stresa i uvježbavanje liderskih vještina pojavila se još jedna. Ovaj put obol liječenju i učenju menadžera dali su Nijemci na sasvim nesvakidašnji način, spajanjem kulture, točnije dirigiranja orkestrom, s modernom menadžerskom tehnokracijom. Rezultat je iznimno zanimljivo i profitabilno iskustvo. Berlinski RIAS Youth Orchestra pokrenuo je radionicu ‘Menadžeri dirigiraju’ koja traje dva dana i dostupna je u redovitim intervalima. Na prvi pogled možda se čini uzaludnim dati potpunim amaterima dirigentsku palicu u ruke nakon samo deset sati pripreme, no pomijna analiza otkrit će niz prednosti za nesuđene maestre.

Prva je pomalo klasičnog tipa – snalaženje u sasvim novom zadatku. Nervoza koju osjeća svaki sudionik koji prvi put podiže palicu očita je, što ilustrira primjer mladog menadžera iz Hamburga odjevenog u ležernu sportsku jaknu koji se prilično kruto njihao na dirigentskom podiju dirigirajući prilično preplašeno orkestrom ispred sebe. Ipak, uporan je – ta je ustrajnost odraz dnevnog poslovnog ritma za većinu sudionika seminara. Svi se oni stalno susreću s novim izazovima, novim situacijama na vrlo promjenjivom tržištu na koje moraju reagirati odmah – u suprotnom dovode u teškoće i opasnost svoj položaj i kompaniju.

Donositelji odluka danas moraju biti spremni suočiti se s novim izazovima bez prethodne pripreme – kaže jedan od sudionika Timo Krutoff, financijski direktor u ThyssenKrupp Presta Camshaftsi. Sve veća rotacija u menadžmentu samo dodatno povećava tu potrebu, tako da je taj seminar savršeno vatreno krštenje.

Da bi preživjeli ne-taknuti i u taktu, menadžeri moraju prihvatiti tu izazovnu zamjenu uloga. Inspirirani glazbom, direktori poniru u svoju misiju. Nakon nekoliko pokusa stavci se počinju doimati poznato, a entuzijazam raste. Nevjerojatno je. Oni uistinu reagiraju na moje geste – konsenzus je među sudionicima. I zaista, glazbenici registriraju svaki emotivni pokret, pa čak i slučajno njihanje. Naučite kontrolirati svoje tijelo, što je još jedno korisno iskustvo za ljude koji redovito drže govore – kaže Krutoff, što je pojačano činjenicom da usmene upute nisu dopuštene. Zbog ograničenosti intelektualne kontrole posao dirigenta uistinu je jedinstven.

Na radnome mjestu uglavnom komuniciram argumentima, umom, ali to u ovom slučaju nije dovoljno – objašnjava Georg Schlumpf, direktor Osobnog razvoja u Converteam GmbH-u. – Nemoj toliko oklijevati – dobacuje Reichart, vođa seminara i izvršni direktor RIAS Youth Orcherstra, tijekom obraćanja grupi. Teško je izaziv iz svoje ljuštine i pokazati osjećaje u nepoznatoj okolini – priznaje Schlumpf.

Ipak, najvažnija je lekcija seminara nešto drukčija: naći pravu ravnotežu između bliskosti i distanciranosti. Dirigent je dio orkestra, ali mora simultano kontrolirati i voditi grupu, baš poput višeg menadžera. Dvojna funkcija sudionika i nadzornika jedna je od najtežih odgovornosti za dirigenta, koji mora biti emotivan, ali ne popustiti previše, slično donositeljima odluka u velikim kompanijama. U skladu s time Reichart ispravlja sudionicu koja se previše zanijela u glazbi. Dirigenti koji se previše prepuste glazbi gube širu perspektivu, a menadžeri koji se stalno bra-time sa svojim podređenima ubrzano gube svoju položaj u kompaniji. Dirigiranje, baš kao i upravljanje, nije primarno demokratski proces.

Kakav samo bio? – pita jedan novajlija orkestar i kao odgovor dobiva zburnjena lica glazbenika. Dirigenti ne traže povratnu informaciju. S druge strane ne trebaju ni pokušavati baviti baš svim detaljima. Jedan sudionik pokušao je napraviti upravo to tijekom stavke iz Schubertove ‘Nedovršene simfonije’. Direktorove oči sumanuto su strijeljale prostorijom dok je pokušavao pogledati svakog glazbenika istodobno i brzo animirati violine, a onda i puhačku sekciju, što je sasvim nepotrebno. Kad konstantno intervenirate, znači da ne vjerujete svojim glazbenicima – objašnjava Reichart.

Pretjerivanje s informacijama samo prouzrokuje nesigurnost. Dajte jasne upute onda kada želite nešto promijeniti. Pitanje, naravno, ostaje, je li dirigent sâm po sebi dobra metafora današnjeg direktora. U svakom slučaju, čini se da poimanje kompanije kao ansambla virtuosa koji međusobno komuniciraju možda jest idealističko, ali ne i sasvim pogrešno. Dirigiranje znači komuniciranje s ljudima koji nešto mogu napraviti bolje od tebe – ova napomena jednog sudionika zasigurno se može primijeniti na upravljanje kompanijama temeljenima na talentu. Pravo je pitanje vide li uopće menadžeri potrebu za time.