Široka lepeza investitora omogućit će nam ove godine rast od 20 posto

Dokapitalizacija je bila način dolaska do likvidnih sredstava po vrlo kratkom postupku kad nam je to bilo potrebno. Nažalost, nezadovoljni dioničari bili su protiv svega, pa i protiv toga…

Što je bio povod za sukobe? – Ključni moment bile su akvizicije. Moje je stajalište bilo da ne prodajemo tvrtku strancima. Najviše što sam ja kao najveći dioničar bio spreman prihvatiti bio je nekakav oblik strateškog partnerstva. Tu je došlo do neslaganja jer su ti dioničari imali interesa, i imaju ga, prodati dionice. Ja prema tome imam drukčije stajalište.

Vi ste 2008. uspjeli od troje direktora, odnosno dioničara, otkupiti dionice? – Nije bilo drugog rješenja nego stabilizirati vlasničku strukturu. Troje dioničara prodalo mi je svoje dionice.

Spočitava vam se netransparentna dokapitalizacija Zagorje Tehnobetona? Najprije je Vaba banka kupila njegove dionice, a onda ih je ubrzo Zagorje d.d. otkupilo po većoj cijeni. Pomalo nelogično… – Dokapitalizacija je bila jedan od poteza Uprave, i to veoma logičan. To je bio način dolaska do likvidnih sredstava po vrlo kratkom postupku u trenutku kad nam je to bilo potrebno jer smo u to vrijeme bili u velikim investicijama. Nažalost, nezadovoljni dioničari bili su protiv svega, među ostalim i protiv toga. Oko toga se napravila velika drama, ali tu se ništa bitno nije dogodilo. Zagorje d.d. i dalje je stopostotni vlasnik Zagorje Tehnobetona, osim što u toj tvrtki danas imamo adekvatniji temeljni kapital 81 milijun umjesto 40. Zagorje d.d. otkupilo je, dakle, dionice od Vaba banke kad smo imali odgovarajući priljev novca.

Vodi se niz sporova s malim dioničarima… – Ima određenih sporova. Oni su predložili mirenje, a ja sam ga čak prihvatio. Nadam se da ćemo to riješiti u mirnom procesu. U međuvremenu se mnogo stvari promijenilo, tržište kapitala slomilo se… Uspoređivati 2008. s 2010. nema smisla jer su se u graditeljskoj djelatnosti cijene dionica smanjile sedam-osam puta.

U posljednje vrijeme dobili ste niz novih poslova. Kolike prihode planirate u 2010.? – Ovu smo godinu planirali prilično optimistično. Planiramo 20-postotni rast u odnosu na prošlu godinu. To nije neutemeljeno; ugovoreni poslovi daju nam vjeru da bi se to moglo ostvariti. Vodili smo se politikom ugovaranja radova za široku lepezu investitora, s time da smo stavljali težište na strane ulagače, one iz Austrije, Njemačke, Danske, Izraela. Nadam se da ćemo uskoro izvoditi jedan projekt u Rusiji, za investitora za kojeg smo radili u Hrvatskoj. Takva politika široke lepeze investitora u krizi se pokazala dobrom. Iako smo optimistični, to ne znači da neće biti problema. Naravno, poslovanje će pratiti mnogo problema koji su bili prisutni u prošloj godini, primjerice sve veća nelikvidnost. Mnoge su se tvrtke našle u situaciji, pa i mi, da sporije plaćaju svoje obveze. Nadam se da će se s Vladinim mjerama učiniti mnogo upravo na tom planu.

Hoćete li se i vi prijaviti za novac iz fondova za spas gospodarstva? – Apsolutno. Mislimo da imamo sve preduvijete za to. Stabilna smo tvrtka, imamo projekte i možemo jamčiti da će novac koji će nam se plasirati rezultirati željenim učincima. Jedan bi svakako trebalo biti zaustavljanje smanjenja zaposlenih. Evo, mi tijekom zime nikog nismo otpustili, protivno praksi u građevinskim tvrtkama. Mi smo i sada počeli uobičajen proces zapošljavanja novih radnika. Istodobno ni u jednom trenutku nismo prekinuli program stipendiranja učenika za deficitarna zanimanja.

Često se govori o izlasku domaćih građevinara na inozemna tržišta. Na kojim tržištima domaći građevinari imaju najviše izgleda? – Hrvatsko građiteljstvo veoma se razvilo posljednjih godina. Pokazali smo se kao brzi i učinkoviti građitelji autocesta, u tome smo postigli maksimum. Isto tako u nekim oblicima betonske prefabrikacije. Zatim imamo iskustva u brzoj montažnoj gradnji. S time imamo šanse i u EU, ali svi ćemo, vrlo vjerojatno, ići prema istoku, odnosno zemljama bivše Jugoslavije. No naš je problem skupa radna snaga, točnije veliki doprinosi i porezi, zbog kojih smo nekonkurentni na tim tržištima. Stoga na ta tržišta možemo prenositi isključivo tehnologiju, prodavati svoju pamet, nastupati s inženjerskim kadrom. Mi imamo upravo takav pristup. Ubrzo ćemo završiti jednu takvu investiciju na Kosovu, gdje smo transferirali tehnologiju. To je početna pozicija za razvoj niza djelatnosti koji planiramo razviti u budućnosti.

Posljednji veliki posao koji ste dobili jest gradnja farmaceutske tvornice Luke Rajića. Koliko su cijene radova pale zbog nedostatka poslova? – Cijene su na tržištu pale zbog nekoliko razloga – jedan je nedostatak posla. Normalno je da su se tvrtke spremne odreći marži da bi dobile posao. Drugi je razlog što su cijene nekih repromaterijala pale. Teško je reći koliko su u postotku pale cijene jer je to različito za različite vrste građevinskih objekata. Mi nikad ne nudimo bezobrazno niske cijene. Uvijek naglašavam da se Zagorje Tehnobeton mora prilagoditi tržištu i postići svoje ciljeve u tržišnim uvjetima. Postoje različiti razlozi zašto netko nudi nižu cijenu ili ulazi oštrije u natjecanje za posao. To može biti zbog pogodnosti u plaćanju ili zbog dugoročnih ciljeva. Kad izgubimo posao, nikad više ne idemo za njim. Izgubili smo i idemo dalje. Samo kratko analiziramo zbog čega smo bili nekonkurentni da bismo drugi put mogli postupiti drukčije.

Koliko će snižavanje cijena radova i problemi s nelikvidnošću utjecati na vašu dobit? Prihod će rasti, a dobit? – Mi smo godinama imali jako dobar. Na čelo tvrtke došao sam 1994. U to se vrijeme spletom okolnosti, što zbog rata, a što zbog posla u Izraelu u koji je tvrtka ušla s prijašnjim poslovdstvom, našla na dnu. Te smo godine ostvarili prihod od samo 11,7 milijuna eura, a sada nam je veći od 170 milijuna. U isto vrijeme osoblje je naraslo samo za 200-tinjak radnika, s time da se promijenila njegova struktura. U svakom slučaju, dobit će ove godine pasti, ali bit će je. To nije ništa neobično jer se kod svih građevinara smanjila neto marža.

Niz domaćih građevinara ove će se godine naći u problemima. Hoće li postati lake mete za akviziciju stranim tvrtkama? – Različite su ocjene koje su tvrtke otpornije na krizu. Male su okretnije, no dugoročno su otporne one veće. Kriza sigurno pogoduje jeftinim preuzimanjima. Možda će biti i toga, iako nisam pretjerano siguran, jer prošle godine nije bilo ozbiljnijih akvizicija.

Jeste li vi zainteresirani za kupnju manjih tvrtki? – Mi smo skloniji opcijama zajedničkog nastupa s partnerima na domaćem ili stranom tržištu. Za projekt Sopnica – Jelkovec na natječaj smo se javili zajedno s Tehnikom. Surađujemo i s Coning inženjeringom, Maxom Böglom na određenim projektima. Više smo zainteresirani za takve partnerske opcije.

Očekujete li da će hrvatski konzorcij uspjeti dobiti posao u Crnoj Gori? – O tom poslu ne znam previše da bih mogao donijeti preciznu procjenu. Doista bih htio da hrvatske tvrtke sudjeluju u tom projektu, posebno kad u Hrvatskoj nema dovoljno posla. Mogu samo reći da mi nismo pokazali interes za taj projekt. Za to bismo se morali udružiti u konzorcij jer sami ne bismo mogli. A i smatrali smo da bi taj model za nas bio prerizičan, da ga ne bismo mogli proživjeti.

Zbog nedostatka novca za gradnju autocesta najavljuvalo se da će HAC raskinuti postojeće ugovore vrijedne nekoliko milijardi kuna u kojima i vi sudjelujete. Mislite li da će se to dogoditi? – Iako ti projekti sudjeluju u manjem postotku u našim prihodima, zadovoljni smo realiziranim i uvažavamo HAC kao dugogodišnjeg investitora. Činjenica je da je vrijeme teško i da svi imaju teškoća pri osiguravanju financiranja. Vjerujem da će se taj problem ipak riješiti jer bi raskid ugovora sigurno sve pogodio. Nas možda ne previše jer i ne očekujemo puno, dok bi tvrtkama koje se uglavnom bave niskogradnjom to bio velik problem. Nadam se da će Vlada i HAC uvažavati činjenicu da su svi građevinari projekte s HAC-om unijeli u svoje planove. S druge strane, nitko ne može u trenutačnoj situaciji očekivati planiranu dinamiku. Potajno se nadam da će ti ugovori biti realizirani, no sporijom dinamikom.

Ako EBRD bude investitor tih radova, navodno će se morati raspisati novi natječaji? – Situacija je danas takva da oni koji financiraju projekte postavljaju sve više uvjeta. Postoje razne naklapanja vezano uz takav stav EBRD-a. Nisam baš siguran da naši natječaji nisu provedeni po standardima EU. Opravdan je strah hrvatskih graditelja da u slučaju raspisivanja novih natječaja taj posao ne završi u rukama stranih tvrtki, jer se može dogoditi da domaće tvrtke neće odgovarati nekim temeljnim uvjetima natječaja. S druge strane, nitko Hrvatskoj ne može prigovoriti da preferira domaće tvrtke, odnosno tvrtke u hrvatskom vlasništvu.