Vlasnik 25 posto dionica Privredne banke

Pregovori s Geofotom mogli bi rezultirati novim, 86. ulaganjem Europske banke za obnovu i razvoj u Hrvatsku. Unatoč misiji pomaganja tranzicijskim zemljama, EBRD ne treba smatrati dobrotvorom jer itekako dobro zarađuje, ali ipak igra pozitivnu ulogu ranim ulaskom na tržišta kojima komercijalne banke nisu htjele ni primirisati.

Ovih bi dana Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) trebala ući u vlasničku strukturu srednje velike propulzivne hrvatske kompanije. Riječ je o 10-postotnom vlasničkom udjelu i iznosu manjem od onih koje je EBRD dosad običavao investirati u kapital domaćih poduzeća. No upravo je to na tragu nove EBRD-ove strategije jačeg fokusiranja na manje equity-investicije, odnosno na ulazak u vlasništvo kompanija. Nepovoljna situacija na financijskom tržištu koja primorava tvrtke da traže druge izvore financiranja svakako ide na ruku takvoj strategiji.

Nadamo se da ćemo ovaj mjesec potpisati svoju prvu LEF (Local Enterprise Facility) transakciju. Najmanja investicija koju možemo razmatrati trebala bi biti milijun do dva milijuna eura iako su naš cilj investicije od četiri do osam milijuna eura. Nemamo dovoljno ljudi za provođenje većeg broja manjih investicija – kaže Charlotte Ruhe, voditeljica hrvatskog ureda EBRD-a. Od potencijalnih projekata može se doznati da su u tijeku pregovori o partnerstvu s Geofotom. EBRD je, inače, već dugo uvjerljivo najveći strani investitor u Hrvatskoj. Od 1994. do danas investirao je otprilike 2,2 milijarde eura u 85 projekata. Nakon što su u 2007. i 2008. investicije smanjene na 90-ak milijuna eura, dvostruko manje u odnosu na 2006., i kad se očekivalo da EBRD počne premještati svoj fokus dalje na istok, gdje su tranzicijski problemi izraženiji, dogodila se globalna kriza koja je dala novi zamah EBRD-u na hrvatskom tržištu.

Nakon 190 milijuna eura u 2009. očekivana ulaganja Banke u Hrvatskoj tijekom 2010. bila su od 200 do 250 milijuna eura. Prioritetni su sektori okoliš, energetska učinkovitost i obnovljivi izvori energije, financiranje malog i srednjeg poduzetništva, nekretnine i turizma, ulaganje u važne regionalne prometne koridore te potpora hrvatskim poduzećima u regionalnom širenju i u pripremi za natjecanje na tržištu Europske unije – kaže Ruhe.

Trenutačni EBRD-ov portfelj u Hrvatskoj premašuje milijardu eura, no Banka ne objavljuje podatke o povratu na uloženo ni po projektima ni po zemljama. U svibnju se prvi put u Zagrebu održava i sastanak dioničara na kojem bi trebali donijeti vrlo važnu odluku o povećanju kapitala Banke. EBRD je dosad najviše ulagao u javne infrastrukturne projekte, koji su sada pod povećalom zbog korupcijskih afera, i financijski sektor, u koji je putem komercijalnih banaka plasirao novac za malo i srednje poduzetništvo, ali i ostvarivao dobar povrat na vlastita ulaganja u domaće banke. Primjerice, ulaganje u Privrednu banku, u kojoj EBRD drži 20 posto udjela, toliko je dobro s obzirom na dobit i dividendu da ni nakon sedam godina ne planira izaći iz vlasničke strukture.

EBRD-ova prednost u odnosu na druge investitore jest dobro poznavanje hrvatskog tržišta. U krizi pak prednost u odnosu na komercijalne banke postaje očita jer nema paničarenja, podizanja kamatnih stopa u trenucima kad one trebaju pasti. Kamatne stope pojedinih komercijalnih banaka u razdoblju od 2002. do 2008. bile čak konkurentnije od EBRD-a zbog želje za što većim udjelom na tržištu. Danas je situacija drukčija, i vjerujem da su uvjeti EBRD-a mnogo povoljniji – kaže Željko Lukač iz Quaestusa, koji je prije bio glavni bankar u Uredu EBRD-a u Zagrebu.

Poslovanje s EBRD-om, naravno, ima svoje dobre i loše strane. Mnogo dobrostojećih poduzetnika radije se odlučuje (ili se odlučivalo) za klasične bankarske kredite jer ih smatra jeftinijim kapitalom. Razlog su upravo rigorozni uvjeti koje traži i provodi EBRD prije odobrenja financiranja i stroga kontrola poslovanja te opsežno izvještavanje, što, prema nekima, katkad guši poslovanje. Posebno se žale na iznimno dugu i kompliciranu administrativnu proceduru prije sklapanja ugovora, koja sada katkad traje i do godinu dana. EBRD obično traži predviđanje novčanog toka i rasta poslovanja za idućih nekoliko godina, a ako se zadano ne ispunilo, pridržava pravo konvertiranja kredita u vlasnički kapital. Osim toga obično se zahtijeva fiksna kamata, što u vrijeme pada kamatnih stopa postaje neisplativo za imatelja kredita. Iako su danas EBRD-ove kamate vjerojatno povoljnije u odnosu na one komercijalnih domaćih banaka, i dalje su više od onih koje se može dobiti u npr. Austriji.

Ruhe ističe da EBRD nije postrožio kriterije ulaganja tijekom krize, izuzev u sektoru nekretnina, koji je visokozadužen. Nije bilo lako održati naše uobičajene standarde jer mnoge kompanije zbog krize imaju manji tok novca i profitabilnosti. Na osnovi srednjoročnih rezultata pokušavamo zaključiti kakvo je bilo prijašnje poslovanje, kako su se snašle u razdoblju krize i kakvi su im izgledi. Te su stvari važnije negoli postizanje određenog pokazatelja na kraju 2009. – kaže Ruhe.

Upravo je strategija izlaza najdelikatniji dio priče. Kad je o tome riječ, EBRD se ne razlikuje od nekog private equity ili venture capital fonda. I jedni i drugi traže transparentno poslovanje, kontrolu (putem većinskog udjela ili određenoga kontrolnog mehanizma) i strategiju izlaza, najčešće prodaju strateškom partneru, IPO, MBO. S obzirom na to da je EBRD poglavito banka, fleksibilnost i mogućnost hibridnih struktura nešto je veća, pa tako i većina equity-ulaganja u hrvatske tvrtke zapravo nisu bila ‘pravi’ equity, nego neki hibridni instrument koji se može i ne mora pretvoriti u vlasnički kapital (Pliva, Podravka, Getro, Agrokor…).

EBRD-ovo najveće equity-ulaganje bilo je ono u Agrokor 2006. od 110 milijuna eura za koji se kao izlazna strategija najčešće spominje IPO, no za to sada nije dobro vrijeme, pa se može očekivati da će EBRD zadržati u vlasničkoj strukturi (otprilike osam posto) još neko vrijeme. Banka osim toga zajmovima intenzivno prati Konzumovo širenje u BiH i Srbiju. Iako su već imali ‘avanturu’ u Podravci, u EBRD-u su opet zainteresirani za ulazak u tu kompaniju ako na red dođe privatizacija, jednako kao i za privatizirana brodogradilišta te posebno turizam.

Ekonomist Damir Novotny misli da uloga EBRD-a u Podravci i Plivi nije bila osobito pozitivna jer se Banka kao suvlasnica nije snašla u tim kompanijama, ni strateški ni operativno. Njihova equity-ulaganja općenito ne smatra pozitivnim jer je, kaže, riječ o udaljavanju od osnovne misije i razvojne uloge EBRD-a te skretanju prema posve komercijalnoj utrci za profitom. Trebao bi se držati osiguravanja dugoročnih izvora financiranja ponajviše za infrastrukturne projekte – misli Novotny dodajući da EBRD unatoč misiji pomaganja tranzicijskim zemljama u prelasku na potpuno tržišno gospodarstvo nikako ne treba smatrati dobrotvorom jer itekako dobro zarađuje.

Smeta mu i netransparentnost u njegovu poslovanju i povlašteni status koji ima prema sporazumu s Vladom. EBRD je, ipak, gledajući generalno, odigrao pozitivnu ulogu ranim ulaskom na tržišta tranzicijskih zemalja kojima komercijalne banke nisu htjele ni primirisati. Veći rizik u koji je pritom ulazio opravdava i veći očekivani povrat ulaganja. S obzirom na to da je IFC, fond Svjetske banke, prilično neaktivan u Hrvatskoj, a da mu Europska investicijska banka (EIB) postaje sve veća konkurencija u financiranju projekata u javnom sektoru, može se očekivati da će EBRD svoje mjesto pod suncem tražiti upravo u korporativnom sektoru. U obzir dolaze svi osim zabranjenih sektora – vojne, duhanske i industrije žestokih alkoholnih pića.