Svi ugovori o prodaji državnih tvrtki moraju postati javni

Uklanjanje Sanadera i Polančeca iz politike i osuda menadžera koji su imali nesreću da ih recesija zatekne dok su se ‘kupali bez gaća’ bit će Pirova pobjeda bez bitne promjene pravila igre u Hrvatskoj.

Recesija pokazuje ‘tko se išao kupati bez gaća’. Ta ilustrativna tvrdnja glasovitoga svjetskog investitora Warrena Buffeta mogla bi se primijeniti i na aferu Podravka. Dio menadžmenta, uz vrlo izvjesno pokroviteljstvo dijela najviših dužnosnika u vladini Ive Sanadera, pokušao je preuzeti vlasništvo nad ko-privničkom prehrambenom industrijom. Da nije došlo do recesije i pada cijena dionica Podravke, vjerojatno se ne bi vidjelo da se u posao krenulo ‘bez gaća’, odnosno bez kapitala. Često primijenjen scenarij kupnje tvrtke njezinim novcem dogodio bi se još jednom. Naravno, takav se postupak ne može odobriti, ali može se razumjeti. ‘Tako su radili i drugi i ništa im se nije dogodilo, pa zašto bismo mi bili naivci koji neće iskoristiti priliku?’ vjerojatno su se pitali menadžeri koji su završili u Remetincu i njihovi politički pokrovitelji koji zasad još nisu upoznali svakodnevnicu u zagrebačkom istražnom zatvoru.

Nakon što je otkriveno da je Zdravko Šestak, predsjednik Uprave Podravke, potpisao ugovor s mađarskom OTP bankom, uz novac što ga je osigurao Mol, kojim se dobio kredit od 34 milijuna kuna (za kupnju ‘gaća’ u neuspjelom pokušaju preuzimanja Podravke), i preuzeo obvezu da kredit vratiti dionicama Ine, preselilo je aferu Podravka u sasvim drugu dimenziju. To više nije samo dilematsko-zakasnjeni scenarij preuzimanja jedne prehrambene tvrtke. Sudski je postupak jedna razina na kojoj se stvari moraju voditi. U ovom broju Lidera donosimo tekst koji pokazuje da će do osuda teško doći jer Uskok još nema dovoljno čvrstih dokaza. Druga je razina politička. Poruka da se čak ni u balkanskoj politici ne smije prijeći određena granica već je poslana uklanjanjem Ive Sanadera i Damira Polančeca iz politike.

Bit će, međutim, jadno ostane li sve na tome. Za javnost može biti kakva-takva satisfakcija to što će nekoliko osoba završiti sa zatvorskim kaznama. Ali, ne sredi li se bitno politička i pravna praksa u Hrvatskoj – bit će to Pirova pobjeda. Premijerki Jadranki Kosor mora biti jasno da stol ne može stajati na dvije noge – pristupanju EU i borbi protiv korupcije. Oranje mora biti mnogo dublje. Primjera radi, potreban je konzistentan skup pravila o upravljanju državnim imovinom, odnosno zajedničkim bogatstvom građana Hrvatske. To bi, među ostalim, značilo i obvezu da svi ugovori vezani uz privatizaciju tvrtki kakva je Ina budu javni. Pa bi Polančec i njegovi mentorji dobro promislili hoće li Molu potpisati da s manjinskim udjelom ima većinska upravljačka prava. Drugo, pokazuje se da bi ministri možda ipak morali ostati u nadzornim odborima državnih tvrtki ili ondje gdje država ima veći vlasnički paket. Samo bi odmah morali potpisati da se neće moći izvlačiti Kalmetinom obranom ‘nisam znao’. Dolaskom na čelo nekoga nadzornog odbora ministri bi preuzeli obvezu da zaista budu nadzornici. I da za propuste, kao što to zakon i predviđa – odgovaraju i vlastitom imovinom.

Afera Podravka-Mol-Ina samo je mali otkriveni dio onoga što se događalo posljednjih godina, dok je voda još bila visoka i mutna. Vrlo je vjerojatno da će mnogi mutni poslovi ostati neotkriveni. Sad je, međutim, važno utvrditi pravila koja će u budućnosti smanjiti opseg svakovrsne korupcije kojom se od poreznih obveznika na razne načine izvuklo mnogo milijardi kuna. Pri čemu treba prestati razmišljati kratkovidno, u stilu ‘novac je završio u nečijem džepu’. Nije završio. Ti koji su ‘mažnjavali’ milijarde dio su ukradenog stavili na svoje račune u inozemstvu, ali mnogo se upravo tih recesijalnih mjeseci vjerojatno pojavljuje u obliku kapitala kojim se jeftino kupuju nekretnine ili tvrtke koje su njihovi vlasnici poštano i kvalitetno vodili, ali zbog lopovluka na visokoj razini i državnog toleriranja neplaćanja sada su bačeni na koljena. A kao spasitelji sada se pojavljuju oni zbog kojih su i propali. Čak ni to ne bi bilo dokaza katastrofalno kad bi oni koji sada preuzimaju mnoge tvrtke imali kapacitet da ih zdravo vode. Problem je u tome što znaju ‘maznuti’ tuđu lovu, a ne znaju poslovati u poštenoj tržišnoj utakmici. Zato će polupodzemlje nastojati da se mutna voda ne pročisti. Popusti li vlada Jadranke Kosor takvim pritiscima, izostane li odlučna akcija na uvođenju tvrdih pravila plaćanja, pa i po cijenu privremeno većeg pada BDP-a, bit će to znak da je jedna politika izgubila na političkoj pozornici, ali nastavlja pobjeđivati iza kulisa.