UKRAJINA

Zemlju potonulu u korupciju i recesiju s padom BDP-a od 15, inflacijom od 16,4 i nezaposlenošću iznad 10 posto novoizabrani predsjednik Viktor Januković namjerava spašavati menadžersko-tehnokratskom vladom.

Kao što se i predvidalo u borbi između ‘ljepotice i zvijeri’, kako su neki odredili drugi krug predsjedničkih izbora, pobijedila je zvijer Viktor Januković, predsjednik Stranke regija, iako je u sudaru između njega i hladne aktualne premijerke Julije Timošenko teško jednoznačno utvrditi tko je zvijer. Ukrajina se time vratila na sam početak svoga revolucionarnog previranja, koje, istinabog, ni u svom punom naletu nije djelovalo preuvjerljivo. Prije šest godina, 2004., u Ukrajini se odigrala ‘narancasta revolucija’, prilično neuvjerljivo događanje naroda u glavnom gradu Kijevu, kada je nekoliko desetaka tisuća ljudi u zemlji od 46 milijuna stanovnika željelo novu, prozadnju vlast, provodni motiv koji se svako malo ponavlja u zemljama na granicama Rusije. Mijenjaju se jedino boje. Viktor Januković pobijedio je s oko četiri posto glasova razlike, a analitičari smatraju da je Timošenko okretanjem leđa trenutačnom predsjedniku Viktoru Juščenku sama kriva za gubitak glasova koji bi joj bili priskrbljeni predsjedničku fotelju. Koketiranjem s Rusima i negativnim komentarima o Juščenku, lijepa Julija sama si je odrezala gotovo pet posto glasova. Rezultat aktualne premijerke, usprkos porazu, bio je daleko bolji nego što je mogla očekivati nakon prvoga kruga u kojemu je Januković uvjerljivo pobijedio s čak deset posto više glasova.

U ime slatke osvete Juščenko je svega nekoliko dana prije drugoga kruga potpisao zakon kojim se unose promjene u izbornu proceduru. Prema amandmanu, za dogovor o broju glasova na svakom pojedinačnom biračkom mjestu više nije potreban kvorum predstavnika oba kandidata, čime je izmijenjen dotad vrijedeci sustav prema kojemu je svaki kandidat imao pravo na osam mjesta u komisiji koji su se kvalificiranom većinom morali složiti u vezi s brojem glasova. Tom izmjenom onemogućeno je da predstavnici gubitničkog kandidata opstruiraju usuglašavanje u vezi s brojem glasova tako da se jednostavno ne pojave na mjestima na kojima je drugi kandidat pobijedio. Naravno, takvo je pravilo u ovom slučaju išlo na ruku Jankoviću. U međuvremenu, narančasti je projekt doživio totalni debakl i ukazao na varljivost masovki kao pokazatelja volje naroda. Ipak, Zapad si je u tih pet godina uspio kupiti nešto stabilniju Ukrajinu, nakon odlaska Leonida Kučme, ruske marionete iz udžbenika, da bi se na kraju zemlja okrenula za 360 stupnjeva i ponovno se zatekla u situaciji da bira između dviju varijanti svoje budućnosti. S jedne nudi joj se krajnje maglovita i posve nejasna perspektiva bliskosti za Zapadom, s druge nešto veće naslanjanje na Rusiju. Europa je u poznatoj maniri cijelo vrijeme slala tople želje, ali od njih se ne može grijati cijelu zimu, za razliku od ruskog plina i nafte. Investicije i pomoć nisu se čule u Ukrajinu iz smjera Zapada, pa je nakon uspješne revolucije zemlja ostala na vjetrometini, s nestabilnom ekonomijom i nesigurnom dostavom energenata, prepuštena prepucavanjima na vrhu politike, korupciji i globalnoj recesiji koja je prema procjenama dovela do ogromnog pada BDP-a od čak 15, inflacije od 16,4 i nezaposlenosti od nekih 10 posto. Ljudi su, očito, odlučili da je bolji vrabac u ruci nego golub na grani i ovaj put odabrali nešto poznatije, ali i konkretnije.

Julija Timošenko, koja se obogatila na ukrajinski ili, točnije, tranzicijski način, mutnim poslovima u energetskom sektoru, pokušala je dio Janukovićevih birača privući nešto pomirljivijim pristupom Rusiji, no izgleda da je bilo prekasno. Januković je izradio vjeru bazu glasača i odnio pobjedu nakon neuspjeha 2004. i neuspjelog pokušaja izborne prijave. Drugi Viktor, pak, toliko se loše snašao da nije uspio proći ni u drugi krug, što zorno ilustrira tezu da promjena nije nužno promjena nabolje. Doduše, izbor i nije bio bogznačak. Juščenko, aktualni predsjednik koji se izgubio u političkim igrama i ekonomiji, nasilnik dvaput osuđivan zbog nasilničkog ponašanja i lo-povluka (odležao dvije godine) koji neskriveno zastupa interese bogate elite uglavnom ovisne o Rusiji, i nepredvidljiva populistica à la Bandić Julija Timošenko, žena koja je glatko okrenula leđa prvotnom savezniku Juščenku i u jednoj od televizijskih emisija izjavila kako ne smatra da je diktatura nužno loša stvar.

Timošenko je u startu najavila prosvjede u slučaju da izgubi, što je prilično nedemokratski, da bi potom retezirala i ipak prihvatila rezultate, vjerojatno zato što su ocjene neovisnih promatrača ukazivale na regularan izborni proces. Drugim riječima, na potporu Europske unije ne može računati, a bez nje, šanse za preokret ravne su nuli. Brza ocjena regularnosti jasan je signal da EU u ovom trenutku nema volje ni kapaciteta baviti se Ukrajinom. Za izigranog Juščenka analitičari tvrde kako nije odradio dobar mandat zbog neuspješnog laviranja između Timošenko i Janukovića, ali logičnije razmišljanje u tom slučaju sugerira da je onda očito on treći kotač, što su izbori i potvrdili.

Usprkos neskrivenom preziru zapadnih medija i analitičara, lako je moguće da su zapravo počeli previše vjerovati vlastitoj propagandi. Dapače, Januković bi mogao postati i najbolji dostupni izbor čak i za interese Zapada. Naglašavanja kažu da namjerava okupiti oko sebe menadžersko-tehnokratsku vladu kako bi što brže izvukao zemlju iz krize na načelima slobodnog tržišta. Osim toga, nakon neuspjeha 2004., njegov odnos s Moskvom i nije cvjetao, pa je pitanje koliko će u svom programu naginjati Kremlju. Poslovna elita koju zastupa zainteresirana je za tržišne reforme, što podrazumijeva i smanjenje korupcije, niže poreze, deregulaciju i približavanje europskim tržištima, a već je najavljen nastavak suradnje s Međunarodnim monetarnim fondom, debelo angažiranim u zemlji zbog krize, i mogućnost imenovanja trećeplasiranog kandidata, financijaša i bivšeg ministra gospodarstva, Sergeja Tijipka na mjesto premijera. U ovom svijetu samo je relativnost stalna.