Home / Tvrtke i tržišta / Za prodaju riječke tvrtke Milanu Miletiću dogovoreno sve osim – iznosa

Za prodaju riječke tvrtke Milanu Miletiću dogovoreno sve osim – iznosa

Riječki Elektromaterijal mogao bi ovih dana dobiti novog vlasnika. Milan Miletić, američki poduzetnik i većinski dioničar Hotela Zadar, pregovara sa skupinom bivših i sadašnjih radnika ove tvrtke koji drže više od 48 posto dionica Elektromaterijala, i uspije li mu ta transakcija mogao bi steći potpun nadzor nad kompanijom. Motivi za preuzimanje, iako to nitko u Miletićevu krugu ne želi priznati, najvjerojatnije su vrijeđene nekretnine koje bi se mogle unosno unovčiti jednom kad kriza bude jenjala.

Elektromaterijal je među rijetkim poduzećima nastalim u bivšem sustavu koje je uspjelo opstati u našoj branši – objašnjava predsjednik Uprave Nino Malinarić.

Iako je i njegova tvrtka suočena s istim problemima, Malinarić je prošlu godinu završio s rezultatima koji se slobodno mogu očitati iznadprosječnim za branšu u kojoj su. Preliminarna bilanca kazuje da su nam prihodi pali 20 posto (s 580 milijuna kuna u 2008. na 460 milijuna u 2009.), no rashode smo uspjeli srezati i više od toga, dok su se operativni troškovi smanjili 27 posto – pojašnjava Malinarić i ističe da bi rezultati bili još bolji da se nisu povećali financijski rashodi koji su rezultat recesije te sveopće nelikvidnosti.

Elektromaterijal prodaje potrošačku elektroniku te elektroinstalacijski materijal potreban tvrtkama koje izvode završne radove u graditeljstvu te manjim obrtnicima iz branše. Tvrtka se bavi maloprodajom i veleprodajom, što je, priznaje i predsjednik Uprave, popriličan kuriозitet u svijetu. Ipak, on ističe kako im je upravo ta kombinacija pomogla da prošlu godinu prebrode s nešto manje poteškoća u poslovanju od svojih konkurenci.

  • Teško nam je odreći se maloprodaje jer ona znači relativno brzu naplatu i likvidna sredstva, koja su u protekloj godini iznosila više od 130 milijuna kuna – objašnjava Malinarić svojevrsno svaštarenje u strategiji. Ostatak prihoda, negdje oko 70 posto, Elektromaterijal ostvaruje suradnjom s tvrtkama, javnim poduzećima na čelu s HEP-om (ukupno je javni sektor zaslužan za 20-ak posto prihoda) te obrtnicima. Danas kompanija ima 17 prodajnih centara, od kojih 12 u vlasništvu, dok pet posluje na temelju franšize.

  • Ekspanzija maloprodaje povezana je s trgovačkim centrima kojih, prema mome mišljenju, ima previše, a najamnine su nezrealno visoke – kaže Malinarić objašnjavajući da su se odlučili ne zagrizati previše u taj segment dok se prilike ne iskristaliziraju. Tu je odluku vjerojatno motivirao i neslavljen završetak nijihova tada najvećeg centra u Škorpikovoj ulici u Zagrebu, koji su na kraju prepustili HG Spotu. Elektromaterijal je nakon toga promijenio strategiju te sada budućnost vide u prodavaonicama u kojima bi potrošačku elektroniku kombinirali s proizvodima za male i srednje poduzetnike te na taj način stvorili svojevrstan miks u ponudi.

  • Dvije takve prodavaonice, u Rijeci i Zadru, pokazuju sasvim solidne poslovne rezultate – kaže Malinarić. U sklopu restrukturiranja u 2009. smanjio se i broj zaposlenih za 20-ak posto, no Malinarić ističe kako su svi zbrinuti bez izjednog radnog spora. Napor je učinjen i na strukturi duga, koji je u prošloj godini smanjen 12 milijuna kuna, a promijenjena je i ročnost pa danas najveći dio obveza otpada na dugoročne, što je hvalevrijedan potez.

Ipak, Malinarić je mišljenja da bi poslovni rezultati bili još bolji kad bi tvrtka mogla doći do obrtnog kapitala u iznosu od 30 do 40 milijuna kuna. Jedan od načina bilo bi apliciranje za bankovne kredite iz državnog programa pomoći, dok bi drugi, uvjerava nas Malinarić, način bio preuzimanje tvrtke od strane Milana Miletića, koji preko Hotela Zadar i još jedne tvrtke već posjeduje 15-postotni udio. Da bi došao do ostatka, trebao bi naći zajednički jezik (čitaj: usuglasiti cijenu) s danas najvećim dioničarom, tvrtkom Meta d.o.o.

Meta je nastala prije pet godina kao trgovačko društvo na koje je menadžment prenio 48 posto dionica otkupljenih u procesu privatizacije, a razlog je već pomalo otcran – obrana od neprijateljskog preuzimanja. U vremenima burzovnog uzleta vješti su mešetari bacili oko na tu tvrtku koja posjeduje vrlo atraktivne nekretnine na Kvarneru, u Zagrebu i Dalmaciji. Kako bi se zaštitili 30-ak članova menadžmenta i zaposlenih u Elektromaterijalu prebacili su dionice u Metu, no, kao što objašnjava Malinarić, zajednički interes ustanovljen je na način da nijedan udjelničar Mete ne može prodati dionice bez većinske odluke skupštine ovoga društva.

  • Smatram da je danas vlasnička struktura prerasćepkana, a Miletić, koji je kao član NO-a dosad bio izuzetno kooperativan, ima više mogućnosti za nova ulaganja – otvoreno se stavlja na stranu američkog biznismena Malinarić, koji nema velik broj dionica Elektromaterijala, svega 0,8 posto.

Da bi Miletić došao do kontrolnog paketa na suradnju bi trebao privoliti dva najveća Metina udjelničara, bivšeg predsjednika Uprave, a danas NO-a, Anđelka Krpana te sina njegova preminulog kolege Butkovića, koji u Meti imaju oko 46 posto udjela. – Dogovori su u tijeku, no daleko je od toga da je posao zaključen – objašnjava Krpan, koji bi volio da budući većinski vlasnik razvija poslovanje i traži neku specifičnu nišu za Elektromaterijal. Mnogo izglednijih scenarij jest da Krpan i društvo kalkuliraju oko cijene. Osim samih prodajnih centara tvrtka je u 2008. svršila građevno zemljište u Rijeci od 30.000 kvadrata i pripremila ga za prodaju, a isto misle učiniti i u Zagrebu. Iako nije vrijeme za poslove u vezi s nekretninama, strpljivi investitor poput Miletića mogao bi na tome u budućnosti mnogo zaraditi jednom kada kriza na tom tržištu bude malo jenjala.

S obzirom na činjenicu da nekretnine nisu valorizirane više od desetljeća, teško je reći koliko bi Elektromaterijal mogao vrijediti, no Malinarić je siguran da je riječ o svoti mnogo većoj od njihovih godišnjih prihoda. Koliko je Miletić spreman platiti za ostatak dionica nismo uspjeli doznati, no dođe li do dogovora s Metom i najvažnijim udjelničarima, menadžment će dobro naplatiti svoju strpljivost koju je pokazivao svih ovih godina. Od 1991., kaže Krpan, nisu prodali nijedno zemljište u njihovu posjedu.