Cijena radnog sata člana nadzornog odbora trebala bi biti najmanje 700 kuna

Vlada je najavila da državni dužnosnici više neće sjediti u nadzornim odborima. U kojem smjeru idu te promjene? – Prema našim informacijama oko 500 dužnosnika članovi su nadzornih odbora, a prijedlog je da će ipak moći ostati u najviše dva NO-a tvrtki koje su od posebnoga državnog interesa, odnosno važnosti za neke regije ili industrijske grane. Ne znam koliko će te promjene na kraju dovesti do toga da dužnosnici potpuno napuste NO-e, ali sigurno će se smanjiti broj članova. Mislim da bi optimalan broj bio pet. NO-i su dosad često funkcionirali kao mjesto zbrinjavanja podobnih i tamo gdje je moglo biti sedam članova, često ih je bilo 11. Osim toga ministri nisu bili ni plaćeni za taj rad, a to se onda uvijek moralo nekako kompenzirati.

Zašto smatrate da državni dužnosnici ne mogu biti u NO-u i što su, po vama, kriteriji za dobrog nadzornika? – Mora zadovoljiti četiri uvjeta – da bude stručan, pošten, neovisan i vremenski raspoloživ. Kad govorimo o ministrima, ne vidim kako bi oni mogli pronaći slobodno vrijeme za tu dužnost. Nije sporno da država kao jedan od vlasnika treba imati svog predstavnika u NO-u, ali on treba raditi u interesu svih dioničara, ne samo države. U EU je sada najveći naglasak na transparentnosti i neovisnosti NO-a.

Jeste li protiv političara u NO-u? Netko bi od njih možda zadovoljio sve uvjete, osim toga mnogo je ljudi uključeno u političke stranke? – Smatramo da državnim dužnosnicima i političarima nije mjesto u NO-u. Političari u NO-u nisu shvatili da su tamo sa svojim imenom i prezimenom i da jamče svojom imovinom. Umjesto toga pokazalo se da se prvo moraju konzultirati sa strankom da bi rekli svoje mišljenje, što je nespojivo s radom NO-a. Velika je razlika je li netko član stranke ili aktivni političar. U Udruzi smatramo da članstvo u stranci nije ni prednost, ali ni nedostatak.

Do koje granice vrijedi argument ‘nisam znao’ i može li neznanje amnestirati člana NO-a, primjerice u slučaju Podravke, s obzirom da nadzornici ne moraju samo čekati da im uprava i revizija podastra papire? – Najčešće je dokazati da ste radili protivno interesu društva. Najveća je odgovornost na upravi, tu nije smjelo biti ‘nisam znao’. Što se tiče NO-a, revizija je odradila svoj dio posla i NO jednostavno ne može provjeriti sve transakcije. Nadzornik ima pravo tražiti bilo koji dokument, ali obično se oslanja na revizorsko izvješće. U Podravci država s 26 posto dionica vodi glavnu riječ, a ostali su dioničari marginalizirani, pa je pitanje koliko su nadzornici neovisni od politike. Mislim da su predstavnici fondova bili ozbiljni, ali su bili pod pritiskom, a s državom imaju i druge poslove. Bitno je da država shvati da njen čovjek ne mora biti iz politike. Dosad se događalo da nadzornik odgovara svojom imovinom, što možda nije znao, a trećinu naknade koju dobiva daje stranci.

Kako to da nije bilo tužbi malih dioničara? – To je vrlo egzotično. S jedne strane mislim da je riječ o neznanju, s druge strane ljudi očito nemaju povjerenja u sustav i misle da dosad ionako nitko nije odgovarao za takve propuste. Država bi trebala učiniti nešto u tom smjeru i pokazati svojim primjerom. Zajednički nazivnik svih aktualnih afera je državno vlasništvo. Za funkcioniranje NO-a ključni su poštenje, stručnost, vrijeme i neovisnost, ali je mnogo manja pogreška imati manje stručnog, a potpuno neovisnog nadzornika.

Tko može garantirati neovisnost i etičnost? – U HUCNO-u upravo radimo bazu podataka svojih članova u koju, osim standardnih osobnih podataka, unosimo i podatke o užoj obitelji (kod nas su to otac, majka, muž, žena i djeca), o tome u kojem su upravama ili NO-ima, tko su im prvih pet ključnih kupaca i dobavljača te gdje imaju dioničke i vlasničke udjele. Na taj bi se način, primjerice, izbjegla situacije da u NO uđe predstavnik velikog dobavljača koji neće biti neovisan jer uprava odlučuje hoće li višemilijunski posao dati njemu ili njegovu konkurentu. Nemoguće je predvidjeti sve situacije, ali mislim da je ovo dobar put.

Koliko je kod nas zaživjela svijest da NO ne djeluje u interesu pojedinog dioničara nego društva? – Vrlo slabo. Nadzornik mora raditi u interesu društva i njegova razvoja, a odgovara kad radi protivno interesu društva ili ako iskoristi svoj utjecaj na NO ili upravu da rade protiv njegova interesa. Tada je dužan nadoknaditi štetu društvu i svakom dioničaru.

Kako postići da nadzornik bude neovisan od onog tko ga je postavio? – Teško je raditi u interesu jedne grupe dioničara, a da svi drugi to ne osjetite, bilo dobro ili loše. Nadzornici trebaju raditi za dobrobit društva i svih dioničara i tu ne vidim ništa sporno. Ponekad i uprava mora štititi društvo od svojih dioničara, npr. neke dioničare isključivo zanima da jeftino kupe i skupo prodaju dionicu i nije ih briga što će s tim društvom biti sutra.

Koji je idealan sastav NO-a? Uprava ga vrlo često shvaća kao neprijatelja. – Kod nas postoji duboko nerazumijevanje uloge i profesije nadzornika. Mnogo članova NO-a ne zna da oni drže sudbinu uprave u svojim rukama i da je mogu smijeniti ako imaju dobar razlog. Isto tako, mandat nadzornika uvijek je na raspolaganju skupštini. NO je odlična stvar za upravu koja želi raditi legalno, čak ako ga i ne mora imati. To je onda još jedna institucija koja će provjeriti poslovanje, korigirati pogreške, to su savjetnici i odlični lobisti. Mi ćemo kao udruga pokušati promovirati da se NO-i ustroje i u društvima koja ih prema zakonu nisu dužna imati jer i europski trendovi idu za tim.

Koliko je nadzornika među vaših 200 članova? Je li netko završio u Remetincu? – Nemamo statističkih podataka koliko je naših članova u NO-ima i koliko je ušlo u NO-e nakon edukacije, ali uskoro ćemo ih imati. Darko Marinac i Željko Šestak bili su naši članovi. Prema našim trenutačnim članovima držimo se principa da nitko nije kriv dok mu se ne dokaže. U tijeku je obnavljanje članstva i uskoro ćemo objaviti na webu sve svoje članove, a događalo se i događat će se vjerojatno da budu akteri u aferama.

Što je krajnji cilj vaše udruge? – Planiramo postati dobar pool nadzornika s ispunjenim spomenuta četiri elementa. Udružili smo se prije svega radi uvođenja reda na tržište, a krajnji cilj bit će certificiranje i licenciranje nadzornika. U NO-u sada nažalost može sjediti svatko, dok npr. osiguranje može prodavati samo onaj tko ima licencu. Ideja je da se pri Ministarstvu gospodarstva osnije ured ili agencija koja će izdavati licence za nadzornike. Kad se pokaže da je nadzornik loše odradio posao, Ministarstvo će mu uzeti licencu. Zalažemo se da certifikat udruge HUCNO i drugih kuća evaluira Ministarstvo kao prvi dokaz o stručnosti. Na osnovi toga trebala bi se izdavati licence s rokom trajanja, a da bi se obnovila trebalo bi prikupiti određeni broj bodova, što bi ovisilo o uspješnosti obavljanja posla.

Tko osim HUCNO-a izdaje te certifikate? – Licencu će izdavati Ministarstvo gospodarstva, a ne HUCNO. Ne želimo biti monopolisti. Dosad su certifikate o završenoj edukaciji izdavali Ekonomski fakulteti u Zagrebu i Splitu, sada će to voditi HUCNO, ali osim nas certifikate izdaje još nekoliko organizacija u Zagrebu, Osijeku i Rijeci.

S obzirom na to da je već 600 članova završilo edukaciju od 18 tisuća kuna, prikupilo se oko 11 milijuna kuna, je li to prihod udruge ili osnivača? – Taj su iznos dobili ekonomski fakulteti Zagrebu i Splitu. HUCNO se financira od članarina, a 160 tisuća kuna je otprilike iznos koji nam ode na godišnji hladni pogon. Osnivači udruge nisu ti fakulteti nego članovi, tj. 120 polaznika prve generacije. Među njima su i dekan Ekonomije u Splitu i Zagrebu i svi polaznici i predavači. Sada svake druge godine obnavljamo članstvo, uskoro ćemo organizirati edukaciju još jedne generacije, a krećemo i s edukacijama za radničke predstavnike u NO-ima. Ona će biti dvostruko kraća i jeftinija.

Je li bivši dekan zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta Darko Tipurić i dalje počasni predsjednik Udruge? – Da, izabran je na zadnjoj skupštini u petom mjesecu 2009. i mandat mu traje do svibnja 2011. Smatramo da nije kriv za što ga se optužuje dok ne bude nešto dokazano.

Neki smatraju da bi se na taj način model političke podobnosti zamijenio modelom koji diskriminira one bez certifikata. Što ako tvrtka želi u NO postaviti profesora s Harvarda bez tog certifikata? – Moguće je. Ovo što smo napravili samo je objedinjeno znanje koje mora imati član NO-a. U Sloveniji svugdje gdje je država vlasnik, da biste se kandidirali u NO morate imati certifikat o završenom tečaju, koji izdaje šest, sedam kuća. Nakon toga dolazite u Kadrovsko-akreditacijski savjet koji je osnovala Vlada, a nakon toga slijede razni intervjuji, testovi i ocjenjivanje nadzornika ocjena od jedan do pet. Morate imati 3,5 da biste išli dalje. No, ako nadzornik nije neovisan, to opet ništa ne vrijedi. Postavljanje umirovljenih profesora vrlo je dobra praksa, ali moramo stvoriti okruženje i da se netko usudi dati otkaz i posveti samo nadziranju. To je teško dok dobivaju sitniš kao naknadu za rad, a traži se velika odgovornost.

Kolike bi trebale biti naknade za članove nadzornih odbora i kako bi se određivale? – One su danas daleko manje od naknada koje za svoj rad dobivaju frizeri i automehaničari, a smatram da bi trebale biti daleko više. Ako je radni sat automehaničara 430 kuna, onda bi radni sat nadzornika trebao biti najmanje 700 kuna, s tim da se mora urediti i koliko se vremena mora angažirati u radu NO-a. Važno je znati koliko će vremena nadziranje zahtijevati, dva, deset ili 40 sati na mjesec. Tada bi se naknada mogla urediti kroz fiksni i varijabilni dio, koji bi se dobio na sjednici, te ovisno o uspješnosti poslovanja. Također, morat će se napraviti više tarifa jer bi, recimo, rad nadzornika u neprofitnim organizacijama trebao biti besplatan.

Koji je idealan sastav nadzornog odbora? – To je iznimno važno. Najbolje je da svaki od članova pokriva jedno važno polje za poslovanje tvrtke, od financija, određene grane prava do marketinga, ovisno o branši. No, i kad se nešto ne zna, svaki član NO-a ima pravo angažirati stručnjaka. Ako nije siguran je li cijena farbanja adekvatna, treba tražiti mišljenje dva-tri stručnjaka ili sudska vještaka, usporediti ih i doći do zaključka.