DAR ZA NOVE PRETPLATNIKE

Lokalnu banku Santander pretvorio u globalnog igrača. Od 1986., kad je Botin postao predsjednikom Uprave, Santander je gotovo svake godine povećavao svoj tržišni udjel, a kriza mu gotovo nije našteta. Godinu 2009. ta je bankarska grupacija završila s prihodima većim od 33 milijarde eura i profitom od 8,9 milijardi.

Nakon Grčke i Portugala u hodnicima eurobirokrata u Bruxellesu sve se češće razgovara i o Španjolskoj kao o zemlji koja bi zbog vlastite fiskalne nediscipline mogla postati sljedeća kandidatkinja za financijsku pomoć Europske unije. Istodobno najveća banka te zemlje Grupo Santander bilježi još jednu dobru poslovnu godinu s rastom kapitala i profitu uz tek neznatni pad zarade po dionici, što je za ova vremena hvalevrijedan uspjeh. Razlog je Santanderova nezaustavljivog rasta valja ponajprije tražiti u nezajažljivim ambicijama njezina čelnog čovjeka Emilia Botina, koji je Santander iz lokalnog igrača preobrazio u banku s najvećom tržišnom kapitalizacijom u Europi.

Botin je rođen 1. listopada 1934. u Santanderu i četvrta je generacija bankara u obitelji. Čelnu poziciju u banci naslijedio je od oca, no tek u 52-oj godini. Školovao se u isusovačkoj školi Colegio de la Inmaculada u Gijonu, da bi studije nastavio na pravnom fakultetu u Valladolidu. Nakon toga završio je i studij ekonomije u Bilbau. U svojim dvadesetima oženio je dvije godine mlađu Palomu O’Shea Artiñano, španjolsku plemkinju, koja mu je rodila šestero djece. U skladu s patrijarhalnom Španjolskom Botinova supruga cijeli je život posvetila djeci i umjetnosti (Paloma je završila studij glasovira) dok je njezin suprug gradio kompaniju koju mu je otac ostavio na upravljanje i laganim je koracima pretvarao u globalnog igrača.

Banco Santander financijska je institucija sa stoljetnom tradicijom u Španjolskoj. Osnovana je 1857. i gotovo cijelu svoju povijest bila je poznata kao banka u retail segmentu, bez ambicija da se izdigne na globalnu razinu. Sve je to promijenio Botin, za kojega vole reći da je kockar u duši.

• Svaki put kad se našao u bezizlaznoj situaciji Botin je podvostručiti okladu i pobijedio – kaže o njegovu karakteru jedan od bliskih suradnika u intervjuu Financial Timesu.

No, da bi došao do današnje pozicije u globalnim financijama, Botin je morao povući nekoliko rizikantnih poteza koji bi većinu biznismena doveli na rub živčanog sloma. Prvi takav potez, koji je bio svojevrsna prekretnica u transformaciji iz lokalnoga u globalnog igrača, bila je fuzija s Banco Central Hispano, a nakon toga i s još dvije stare španjolske banke – Banco Central te Banco Hispano-americano. Zamišljena kao spajanje jednaka, godine 1999. nastala je Banco Santander Central Hispano ili BSCH. Vrlo brzo Botin je pokazao svoje pravo lice, ono staromodnog bankara koji ne trpi kooperaciju i suodlučivanje. Sukobi sa zajedničkom upravom ubrzo su eskalirali s Botinom kao pobjednikom – dvojica članova Uprave José Amusategui i Angel Corcostegui najprije su prijetili sudskim tužbama da bi naposljetku odlučili otići iz BSCH-a s otpremninom od 164 milijuna eura isplaćenom na račun svih dioničara banke.

Ta je odluka prouzročila i mnogo negativnog publiciteta u španjolskim medijima, pa je Botin završio na sudu zbog neodgovornog upravljanja bankom. Parnica je završena u travnju 2005., a sud je Botinu dao za pravo odlučivši da su otpremnine legalne i isplaćene ‘kao kompenzacija za usluge pružene banci’. Mali nesporazumi sa zakonodavstvom nisu nimalo pokolebali Botina, koji je nastavio s hegemonijom upravljanja Santanderom. Iako temperamentan i autoritativan, uvijek je vodio računa o dioničarima, pa su mu stalno rastući pokazatelji poslovanja uvijek bili dovoljan alibi za netaktnost prema suradnicima ili poslovnim oponentima.

No, novo tisućljeće donijelo je i nove izazove, ponajprije u pogledu ekspanzije sada najveće banke u Španjolskoj izvan njezinih granica. Još je Botinov otac Emilio Botín Sanz de Sautuola y García de los Ríos shvatio da je za potvrdu statusa među velikima Santanderu potrebna svojevrsna izvozna ofenziva. Krenuo je oprezno, stilom koji je dijelom preuzeo i njegov sin, uz svojevrsne modifikacije koje je zahtijevalo vrijeme.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Botin stariji zakoračio je u Latinsku Ameriku, tržište koje je zbog istog jezika bila prirodna početna stanica u budućoj globalizaciji te bankarske grupacije. Godine 1976. kupljena je First Nacional Bank of Puerto Rico, 1982. banka je akquirala Banco Español-Chile te tako postala prva bankarska institucija izvan Latinske Amerike s vlastitim poslovnicama na tom kontinentu. Nakon dolaska Botina mladeg na čelo Santanderu učinjen je i sljedeći korak – akvizicijom njemačkog CC-Banka. Santander je postao igrač na kojega su konkurenti, velike američke, europske i japanske banke, počeli svraćati pozornost kao na minornu, ali u budućnosti potencijalnu prijetnju njihovu statusu. CC Banku kupio je Bank of America, ponajprije zbog činjenice da je core biznis njemačke filijale već tri desetljeća bio kreditiranje motornih vozila na tržištu s jakom automobilskom industrijom. Uskoro je slijedila i kupnja banke u Portugalu, a 1988. Santander s Royal Banc of Scotlandom sklapa ugovor o strateškom savezu.

Tako čovjek teške naravi i sklon povlačenju riskantnih poteza, Botin je u duši ipak konzervativni bankar staroga kova. Unatoč tomu što su druge bankarske grupacije svoj fokus stale okretati k unosnim poslovima investicijskog bankarstva i strukturiranim proizvodima namijenjenim korporativnim klijentima, Botin je ustrajao na tome da Santanderov osnovni posao ostane retail segment poslovanja s građanstvom. Širenje i akvizicije koje je poduzimao bile su pomno smišljene i vodile su povećavanju baze klijenata, a njegovi su konkurenti bili općeniti mogućnostima koje je donosila nova era bankarstva u kojoj su samo stručnjaci točno znali na temelju čega se ostvaruje profit. Botin je s druge strane želio uvijek znati koji su potencijalni rizici, pa su bili nadaleko poznati njegovi sastanci s menadžmentom koje je u vezi s potencijalnim negativnim stranama poteza koje bi Santander povlačio održavao u svojoj kući na litici s koje se pruža pogled na Biskajski zaljev. I tu je tradiciju Botin preuzeo od svog oca.

Dodatni iskorak u Južnoj Americi Santander je napravio 1995., kad su kupljene banke u Argentini, Brazilu, Kolumbiji, Meksiku, Peru i Venezueli, a 1999. fuzijom s BCH-om Santander je postao najveća španjolska i ujedno najveća bankarska grupacija u Latinskoj Americi. O probitačnosti Botina i njegovoj poslovnoj politici najbolje govori podatak da je Santander u deset godina udvostručio vlastitu tržišnu kapitalizaciju. Neki mu to i zamjeraju govoreći kako će prije ili poslije Santander postati žrtvom Botinovih bezgraničnih ambicija, no zasad se te spekulacije nisu pokazale istinitima.

Danas su južnoameričke operacije ove banke zaslužne za trećinu Santanderovih prihoda od kojih se više od pola odnosi na Brazil. Poslovanje u Španjolskoj donosi 27 posto prihoda, 16 posto prihoda otpada na Veliku Britaniju, 11 posto na ostatak Europe, dok ostali dio svijeta donosi 11 posto bančnih prihoda. Takva struktura najzaslužnija je za iznimne rezultate banke u prošloj godini – na tržištima na kojima se globalna kriza nije toliko osjetila (rastuće ekonomije Južne Amerike) Santander je tržišni lider, dok se na kontinentu gubici nisu nagomilali zbog toga što Botin nije sklon poslovnom riziku, već svoju kockarsku prirodu iskazuje na način da riskira na strateškom planu.

Santander na španjolskom tržištu, koje je u proteklom desetljeću doživjelo eksploziju nekretninskog biznisa (a zatim i eksploziju nekretninskog balona), nije za razliku od raznoraznih štedionica bio sklon poticati property-euforiju, već je nastavio poslovanje kao uglavnom tradicionalna bankarska ustanova. Slična je njegova strategija i na europskom tlu. Iako je snažan igrač na britanskom tržištu, i ondje je Santander okrenut ponajprije retail segmentu. Godine 2004. kupio je britansku banku Abbey National (šestu banku po veličini u toj zemlji), a 2008. kupljene su i Alliance&Leicester te Bradford&Bingley, pa tako Santander samo na britanskom tlu danas ima više od 1.300 poslovnica. Ove godine banka će integrirati poslovanje na britanskom tlu i tako dovršiti proces spajanja pod vlastitim imenom.

Ukupno Grupo Santander danas širom svijeta ima 11.178 poslovnica u kojima je zaposlena 131 tisuća djelatnika. Banka servisira više od 65 milijuna klijenata, a poznata je i po veoma kvalitetnoj kulturi upravljanja te isplati dobiti putem dividende, od koje nije odustajala ni u križnim godinama. To joj je donijelo i odobravanje investitorske zajednice, pa je Santander danas korporacija s najvećom bazom dioničara na svijetu – ukupno 3,2 milijuna ljudi može se pohvaliti da su dioničari te banke.

Botin nastavlja s ekspanzijom na nova tržišta i 2005. godine. Santander kupuje 19 posto Sovereign Bancorpa, 18. banke po veličini u SAD-u, uz opciju da kupi i ostatak, što je i učinio 2008., no za mnogo manju svotu od prije dogovorene. Nezasitni apetiti njezina čelnog čovjeka nastavili su se i sljedećih godina pa je tako 2007. Santander bio sudionik još jednog velikog globalnog bankarskog posla. Zajedno s Royal Bank of Scotlandom i s belgijsko-nizozemskim Fortisom kupljena je nizozemska grupacija ABN-AMRO ispred nosa britanskim Barclayu, koji je na kraju dao manju ponudu.

Oba Botinova partnera poslije su morala od svojih vlada tražiti pomoć, dok je Santander nastavio uzlaznom putanjom, ponajprije zbog toga što Botin nije dopuštao špekuliranje derivativima proizašlim iz poslova s nekretninama koji su za ostale bankarima neko vrijeme bili svojevrsni sveti gral. Ipak, i Botin je imao gubitaka povezanih s globalnom financijskom krizom. Nekad ugledni bankar, a danas zatvorenik Bernie Madoff olakšao je Santander za 2,6 milijardi eura u najvećoj Ponzi jevoj shemi na svijetu. Čini se da ni Botin nije mogao odoljeti šarmu bivšeg predsjednika Njusjorske burze. Sljedeći Botinov korak, slažu se analitičari, bio je iskorak na tržište Azije. Iako Santander godinama opipava bilo tog kontinenta, prisutnost u Kini i ostalim azijskim tigrivima još je minorna. U siječnju ove godine objavljeno je da Botin dogovara zajednički posao s kineskom državnom bankom China Construction Bankom o dokapitalizaciji i otvaranju prvih 100 poslovnica diljem ruralne Kine.