Home / Financije / Državne mjere

Državne mjere

I dalje je veliko pitanje koja će poduzeća moći ‘progutati’ devet milijardi kuna. Zasad samo HNB nekonvencionalnim pristupom spašava što se spasiti može. No ne može HNB umjesto države pisati strategiju ni voditi industrijsku politiku.

Kad god zausti da nešto kaže, guverner HNB-a Željko Rohatinski pogodi ‘u srđu’. Još je prije dva tjedna, odgovarajući na naš upit, upozorio kako najveći problem nisu tada još nepoznati kriteriji do- djele državne pomoći, nego kvaliteta poduzetničkih programa koji će kandidirati za kredite i jamstva. Problem je utoliko veći što je na pomolu dodatno oslobađanje ‘zamrznutog’ novca banaka. Do kraja godine HNB bi spuštajući stopu obvezne pričuve na 11 posto mogao otpustiti još šest milijardi kuna.

I bez toga banke plivaju u likvidnosti, pa nisu pohrile financirati poduzeća. Naravno, državna su jamstva stvar pogurala, no i dalje je veliko pitanje koja će poduzeća moći ‘progutati’ za početak devet milijardi kuna. Osim toga, nakon ulaska u EU HNB će stopu obvezne pričuve morati spustiti sa sadašnjih 13 na samo dva posto. To znači da će se ukupno osloboditi otprilike 25 milijardi kuna! No, to će se događati postupno. Banke neće dopustiti da novac lijeno počiva na njihovim računima, no koga će financirati? Osobna je potrošnja ispuhana, a poduzeća nikad nisu bila omiljena bankarska meta.

Guverner kaže da će aukcije biti gorak test za poduzeća koja tek moraju dokazati da znaju što bi s novcem. Poduzetnici ne prihvaćaju takvu kvalifikaciju odgovarajući da ne postoji kvalitetan projekt uz najviše kamate u regiji. I šire! Analitičari ‘pomirbeno’ ocjenjuju da je problem negdje između.

Žarko Primorac misli da većina krizom oslabljenih poduzeća nema programa i potencijala koji bi mogli otplaćivati kredite s visokim kamatama kakve su sada u Hrvatskoj. Mjere protiv nelikvidnosti pozitivan su signal, no kaže da ih donosimo kad više nemamo kamo, jer nelikvidnost prijeti potpunim zastojem privrede. Trebalo je to učiniti prije godinu i pol: – Mi se sjetimo da stvari treba rješavati tek kad zagusti. I onda poduzmemo polovične mjere i ‘zaboravimo’ da ekonomski sustav treba stalno usavršavati, provoditi korektivne ili poticajne mjere. Vlada, ali i ostale institucije, mora imati organizacijske forme/ured za strategiju ili planiranje koji će pratiti funkcioniranje ekonomije, predlagati tekuće mjere, ali i strategije razvoja ukupne ekonomije ili pojedinih sektora. Mi sustavno ne upravljamo ekonomijom. No važno je da se nešto ipak pokrenulo – zaključuje Primorac.

Konzultant i odnedavno savjetnik Vlade Željko Perić kaže da je Vlada pogrešno očekivala kako će banke preuzeti dio brige za razvoj i opstanak srednjih i malih poduzetnika. Oni su se uporno oslanjali samo na bankarske kredite koji im uvođenjem limita HNB-a i s krizom postaju nedostupni ili preskupi. Razlozi su za uporno oslanjanje na kredite kombinacija nedostatka ponude drugih izvora (private equity i venture capital fondovi, strateški partneri), ali i nepostojanja volje poduzetnika za razrješivanjem vlasništva kao i promjenama u načinu vođenja kompanija. Dodatni je problem i velika orijentiranost na malo domaće tržište, za što je teško napraviti inovativan proizvod s jasnom strategijom, optimiranom troškovnom strukturom, usklađenom organizacijom i kvalitetnim zaposlenicima. U Hrvatskoj ih je samo pedesetak.

Veći su problem poduzeća koja nikako da počnu proces restrukturiranja, nego polagano propadaju dok ne završe stečajem i rasprodajom imovine. Stečajni zakon ne podupire ulazak poduzeća u proces sanacije s restrukturiranjem, nego se stečajni postupak uglavnom upotrebljava za rasprodaju imovine i namirivanje vjerovnika. Restrukturiranje se u praksi događa samo u pet posto stečajnih slučajeva. Kad bi poduzeća već pri pojavi ranih znakova krize pristupila procesu financijskog, operativnog i strateškog restrukturiranja, izašla bi snažnija s optimiranim poslovanjem i većim brojem kvalitetnih projekata – poručuje Dojčinović.

Stečaj kao glavnoga krivca prokazuje i Želimir Bodiroga, direktor BBR Adrije. Kaže da će se svakako kandidirati za kredit pomoći već na prvoj aukciji. Idealna bi bila kamata do pet posto, no ‘granica boli’ koju može podnijeti jest 6,5 do sedam posto.

No što sve to vrijedi kada država ne rješava problem tvrtki koje su u blokadi dulje od 60 dana i nad njima treba pokrenuti stečaj? Upravo smo u razgovorima za dva velika posla, pri čemu su nam najveći konkurenti dvije tvrtke koje su u blokadi dulje od 60 dana. Država ih ne prilijeva da plaćaju obveze prema njoj jer su u blokadi i nelojalno mi ruše cijenu. Kako ćemo se natjecati s njima kad ja uredno plaćam sve poreze i doprinose? – pita se Bodiroga. Predsjednik Uprave Munje Ivan Mišković opovrgava tezu da je problem u programima. – Nama treba pomoć da održimo likvidnost, tekuće poslovanje, ne za investicije. Uostalom tko danas ima kvalitetne programe? SAD, Grčka, Španjolska? Kako ja mogu imati dobar projekt uz kamate od šest ili sedam posto i rast naknada i doprinosa? Metal ima jednaku cijenu i za mene i za srpsko, mađarsko ili bugarsko poduzeće. Može li mi jedna banka objasniti koja je to naša rizičnost da plaćamo kamate od sedam ili više posto, a srpska ili mađarska poduzeća jedan ili dva posto?

Dejana Dojčinović iz konzultantske kuće Roland Berger kaže da u Hrvatskoj ima kvalitetnih poslovnih potencijala koje nije problem financirati. No, kvalitetne razvojne projekte mogu plasirati samo kvalitetna poduzeća.

Koliko takvih poduzeća zadovoljava oštre bankarske kriterije, teško je reći. Vlasnici banaka uskoro bi mogli zastražiti objašnjenje zašto silna likvidnost u bankama stoji neiskorištena. No nije pošteno okriviti samo banke. Da je država definirala na kojim granama i poduzećima želi razvijati gospodarstvo, banke bi imale bolji orijentir. Ovako pak 500 milijuna kuna s prve aukcije (ako se sve iskoristi) neće pokriti ni dva posto nelikvidnosti koja je premašila 27 milijardi kuna! O razvoju, zapošljavanju i rastu BDP-a nitko se (osim Vlade) ne usudi govoriti. Ne na temelju zakašnjelih – premda dobrodošlih – mjera. Zasad samo HNB nekonvencionalnim pristupom spašava što se spasiti može. No ne može HNB umjesto države pisati strategiju ni voditi industrijsku politiku. Mjere državne pomoći zasad su samo priprema za ozbiljnu državnu intervenciju kakvu čekamo već 10-ak godina.