Naivno je vjerovati u politički konsenzus za izlazak iz krize kad npr. koalički partner Josip Friščić ne priznaje pravo privatnih vlasnika mirovinskih fondova.
Slučajno ili ne, nakon kritike da njezina Vlada nema strategiju razvoja, premijerka Jadranka Kosor objavila je na portalu Index.hr svoju ‘viziju izlaska iz krize’. Ako nas je dosad plašilo to što Vlada nema strategiju, sada zabrinutost mora biti još veća. Uza sve uvažavanje solidne količine hrabrosti i sistematičnosti koju je pokazala otkako je zamijenila odbijeglog Ivu Sanadera, premijerkina vizija izlaska iz krize krajnje je plošna, pojednostavljena, pa čak i pomalo naivna.
Jadranka Kosor nabrojila je četiri najvažnija činitelja i pretpostavke za svladavanje krize: konsenzus, fokus, mjere za izlazak iz krize i odlučnost. Najmanje sumnje pobuđuje premijerkina tvrdnja da je odlučna. Problem će, međutim, nastati bude li odlučna u provođenju pogrešne terapije.
Kad je riječ o konsenzusu, premijerka se zanosi procjenom da je moguće uspostaviti ‘minimalni konsenzus najvažnijih političkih čimbenika u državi’. To je naivno očekivati.
Konsenzus je utopija. Uzmimo samo primjer HDZ-ova najvažnijeg koaličkog partnera HSS-a. Njegov predsjednik Josip Friščić žestoko se usprostivio zahtjevu mirovinskih fondova, legitimnih suvlasnika Podravke, da u Nadzorni odbor imenuju svoje predstavnike. Tako najvažniji koalički partner negira pravo privatnog vlasništva u Hrvatskoj i pretpostavlja mu lokalno običajno pravo na tvrtku koja je na njegovu ‘feudalnom posjedu’. To što je stotine tisuća ljudi uložilo svoj novac u mirovinske fondove koji su za njih kupili Podravkine dionice i što iznose legitiman zahtjev fondovskim menadžerima da se brinu o povratu na uloženo, jednog od ‘najvažnijih političkih čimbenika’ u zemlji – nije briga.
Umjesto konsenzusa Jadranka Kosor mora od svojih savjetnika i ministara dobiti superkvalitetan, konzistentan i uvjerljiv program čijim će odlučnim provođenjem steći strahopostovanje svih koji previše učenjuju parcialnim interesima. Kad je riječ o ‘fokusu’ njezina djelovanja, premijerka pokazuje blagi napredak. Više joj ulazak u EU i antikorupcijska borba nisu prioriteti sami za sebe. Počela ih je razumijevati samo kao važne dijelove jedinoga pravog prioriteta – ‘gospodarskog oporavka i rasta’. Nažalost, najtanji su dio premijerkine vizije ‘mjere za izlazak iz krize’. U njoj je sve jednostavno. Čak i prejednostavno. Recept se svodi na to da treba ‘smanjiti ukupnu javnu potrošnju da bi rasterećeno gospodarstvo postalo konkurentnije na stranim tržištima, a profitabilnije na domaćem’. To će ‘povećati zaposlenost i dohotke građana, preduvjeti za veću potrošnju i standard’.
