Josipovićev prvi ispit: Mesićevi savjetnici ili novi stil vladanja

Predsjednički ured bio je kisobran za dvojicu najutjecajnijih, za većinu neshvaćenih stručnjaka i one koji su bili tek zbrinuti u velikom savjetničkom timu. Pritom se izgubila ona izvorna, ekspertna uloga.

Mesićeva 32 savjetnika u Uredu predsjednika Mesića uz 134 tehničke osobe zaposlena su i 32 dužnosnika: što savjetnici, što njihovi pomoćnici. Dvostruko više nego što ih je bilo u uredu predsjednika Tuđmana. Svi su oni tzv. imenovane osobe, ljudi koje je izabrao sâm predsjednik Mesić. I logično bi bilo da svi, ili gotovo svi s njime i odu. No tu će se novi predsjednik suočiti s jednim pragmatičnim problemom: nakon odlaska svi oni imaju šest mjeseci pravo na dužnosničku plaću, a sljedećih šest mjeseci na pola plaće. Odnosno, u prvoj bi godini između 50 i 75 posto proračuna za predsjednikove savjetnike moglo otići savjetnicima bivšeg predsjednika. Vjerojatno je i to jedan od razloga zašto je predsjednik Josipović najavio da će se više oslanjati na ekspertne mreže (think-tankove) nego na klasične savjetnike.

No osim što je proračunska nužda, oslanjanje na ekspertne mreže može biti i signal da će se promijeniti način donošenja predsjedničkih odluka. Najutjecajniji Mesićevi savjetnici poput Budimira Lončara i Saše Perkovića imali su gotovo ministarski status, u predsjednikovoj vanjskoj i sigurnosnoj politici bio je vrlo prepoznatljiv njihov rukopis. Drugi, manje utjecajni savjetnici bili su često neshvaćeni stručnjaci koji koriste funkciju za promociju svojih ideja, treći su bili tek ugodno zbrinuti u tom velikom savjetničkom timu. Predsjednički je ured bio kisobran pod kojim su djelovali. Pritom se izgubila ona izvorna savjetnička uloga eksperta koji za predsjednika pravi analize i razrađuje različite opcije kako bi mu olakšao donošenje odluka. Bude li u Josipovićevu timu više samozatajnih sektorskih eksperata nego celebrita s političkim i samopromotivnim sklonostima, bit će to znak da će savjetnici biti u službi predsjednika, jedinog celebrita na Pantovčaku.

Druga važna odluka novog predsjednika o korištenju predsjedničkog utjecaja odnosi se na mnogo širi krug ljudi od savjetničkog tima. Predsjednik ima vrlo važne ovlasti u vanjskoj politici i u sigurnosno-obavještajnoj zajednici i one su ključne poluge njegova utjecaja. Nije tu riječ samo o trgovini različitim diplomatskim ili obavještajnim sinekurama. Uz dobro raspoređene ljude u ta dva sustava predsjednik može biti iznimno utjecajan u svim segmentima upravljanja državom. Predsjednik Mesić je tu mogućnost koristio. Preko svojih savjetnika Lončara i Perkovića, odnosno njihove mreže u sustavu imao je mnogo veći utjecaj nego što bi se iz Ustava dalo iščitati.

Predsjednik Josipović ne može oduzeti prostor utjecaja Vladi, odnosno vladajućem HDZ-u, već ga mora tražiti upravo u diplomatskoj i obavještajnoj zajednici gdje su danas ljudi iz ‘mreže’ odlazećeg predsjednika. I sad je ključno pitanje hoće li tu mrežu preuzeti ili će stvarati svoju. Odluči li se za prvu opciju, odreći će se stvarnog utjecaja. Odluči li se za drugu, dirnut će u mnoge interese. S obzirom na to kako se distancirao od Pantovčaka nakon izborne pobjede i kako skriva svoj savjetnički tim do posljednjeg trenutka, nešto mi govori da je predsjednik Josipović već odlučio. I da bismo nakon europske ‘Ode radosti’ s Markova trga, s Pantovčaka uskoro mogli čuti domaću ariju ‘U boj u boj’. Dakako, ne preglašno. Predsjednik nije takav.