VELESA

Prošloga tjedna vodstvo Zagrebačkog velesajma odlučilo je otkazati jedan od najunosnijih sajmova, Zagreb Auto Show. Razlozi su prilično očiti, smatra direktorica Mirela Bartolec. Kriza u autoindustriji takva je da bi izostali očekivani prihodi. Da stvar bude još gora, samo nekoliko dana kasnije izbio je požar u paviljonu 12, jednom od rijetkih objekata koji ostvaruje prihode i ima određenu funkciju i u nesajamskim vremenima.

No aktualna situacija ne opravdava vlasnike ZV-a, Grad Zagreb, koji tom tvrtkom upravlja putem Zagrebačkog holdinga, što se već godinama prema jednom od rijetkih objekata koji ima međunarodni ugled odnose kao prema djetetu kojega ne žele. Naime, u iznimno atraktivan prostor u samom srcu grada nije ulaganog gotovo ništa još od 1956. kada je sagrađen. Pobjedine preinake izvršene su još daleke 1987. uoči Univerzijade, no od tada vrijeme kao da je stalo. Prema svemu sudeći, ni u skoroj se budućnosti neće dogoditi ništa slično, pa je izgledno kako će hrvatski gospodarstvenici poslove i partnerstva sve više sklapati izvan Zagreba.

Dugo je godina ZV bio jedno od rijetkih gradskih trgovačkih društava (uz Zagrebparking) koje je konstantno donosilo dobit, no i ta činjenica se promijenila. Godina 2008. bila je zaključena s minusom od 6,7 milijuna kuna, dok je 2009. bila prava mala katastrofa – ZV je zabilježio gubitak od čak 20 milijuna kuna. Ova godina nikako ne obećava dobro, a vjetrovi koji pušu u gradskim vlastima također ne pokazuju da bi se uskoro mogle dogoditi važnije promjene. Kao i kod dobrog dijela poduzeća u kojima je većinski vlasnik država ili lokalne vlasti, ZV je tvrtka koja je ovisna o političkim odnosima, dok se na profesionalizam pri upravljanju gleda kao na bonus koji i nije previše nužan.

Stoga su i moguće oprečne izjave koje stižu sa strane Uprave i vlasnika kompanije, pa će glasnogovornik Holdinga Dušan Viro reći da će strategiju razvoja donijeti na osnovi prijedloga direktorice Bartolec, dok će ona u novinskom intervjuu izjaviti kako joj je zadatak ispuniti plan koji je Holding donio prije stupanja na čelnu funkciju u ZV-u.

No ne valja novu direktoricu, koja je na toj poziciji tek tri mjeseca (i, uzgred budi rečeno, nema nikakva iskustva u organizaciji sajmova), kriviti za sve loše što je u proteklim desetljećima učinjeno u odnosu na ZV-a. Mnogo je više štete napravila gradska vlast kojoj je očito puno zanimljivije bilo to što ZV ima 500 tisuća četvornih metara prostora na kojima bi mnogi građevinari rado gradili trgovačke centre ili stanove, pa u ZV nije uložila ni kune čekajući njegovu skoru propast. To bi dalo argumentaciju ili za gašenje ili za izmještanje sajma te gospodarsko oplodnjenje prostora na kojemu on leži na drugi način.

A planova je bilo, kako onih menadžmenta tako i onih izvana. Anita Bunčić, koja vodi brigu o promociji sajmova u Padovi i Milanu, u Hrvatskoj i okolnim zemljama, kaže da je prije pet godina s talijanske strane bilo nekoliko prijedloga o suradnji, od kojih je realiziran tek dio. Tadašnji čelni ljudi sajma u Padovi bili su zainteresirani za vlasničko povezivanje sa Zagrebom, a pod određenim uvjetima čak i za kupnju cijelog sajma. Nažalost, gradske vlasti nisu imale sluha za takav prijedlog – objašnjava Bunčić dodajući kako je od svega oživotvoren jedino zajednički sajam s ekologijom kao temom, no i to je zamrlo s posljednjom takvom manifestacijom daleke 2004. godine. Bunčić ističe da sajmove ne treba gledati samo kao na događaje na kojima se sklapaju poslovi, nego korist jedne sajamske manifestacije ima i širu, multiplikativnu važnost. Jedna studija koju je ZV naručio prije desetak godina zaključila je kako na svaku kunu utrošenu na sajmu Zagreb upravljaju dodatnih 11 kuna putem noćenja, potrošnje, prijevoznih i sličnih usluga koje se pružaju sajamskim posjetiteljima. Odluka o budućnosti Velesajma trebala bi i tako nešto uzeti u obzir.

Prema dostupnim financijskim podacima, unatoč tomu što ne posluje sjajno, ZV ima poprilično čistu bilancu. Dugoročnih obveza gotovo nema, a i kratkoročne su zanemarive. Unatoč tomu što Holding kao vlasnik nema sredstava za ubrizgavanje svježeg kapitala i investiranje u ZV, postoje i drugi načini na koje se može doći do kapitala. Iako nitko od vodećih ljudi u Holdingu i ZV-u o tome nije želio govoriti, u sadašnjem trenutku postoji nekoliko opcija za investicije koje su i u kriznim vremenima, kakva su današnja, relativno dostupne. Na ubrizgavanje svježeg kapitala lokalnih vlasti ne može se računati, no atraktivne nekretnine, knjigovodstveno vrijedne gotovo milijardu kuna, mogle bi se iskoristiti na nekoliko načina. Jedna opcija bila bi zaduženje kod poslovnih banaka, dok bi druga bila prodaja dijela zemljišta, koje se ionako ne koristi u cijelosti, kako bi se došlo do kapitala. Jedino opciju pronalaska strateškog partnera u Holdingu kategorički odbijaju. No za sve opcije valja imati plan i strategiju koju gradske vlasti, unatoč stabilnoj većini u gradskoj skupštini, već više od desetljeća nisu bile u stanju donijeti.

• Pričekajte da direktorica Bartolec snimi stanje u poduzeću i predloži Holdingu strategiju razvoja – moli za strpljenje Dušan Viro. Bartolec se tako nešto može i oprostiti, no Holdingu i gradskim vlastima nikako. Da su postojali planovi o pronalaženju svrhe za prostor na kojemu je ZV lociran, daje naslutiti knjigovodstveno preslagivanje u bilanci ZV-a, koje je provedeno 2006. godine. Tada je ZV izvršio revalorizaciju zemljišta na kojemu se nalazi te tako povećao svoju aktivu za 934 milijuna kuna. Budući da za tako nešto u tvrtki koja je u isključivom vlasništvu Grada nema logičnog razloga, nameće se zaključak kako je gradonačelnik Bandić imao neku namjeru – ili se ZV htjelo prodati ili je povećavanje imovine služilo radi ‘šminkanja’ bilance samoga Grada i njegova budućeg zaduživanja. Osim te činjenice u financijskim izvješćima Holdinga nema mnogo zanimljivosti. Iako imaju sličnu kvadraturu kao sajam u Milanu, može se zaključiti da je broj zaposlenih nerealno velik. Naime, s tri puta više zaposlenih nego u Zagrebu, djelatnici milanskog sajma ostvare dvadeset puta veće prihode, i to u kriznoj 2009.

Najbolja godina ZV-a u nedavnoj povijesti bila je 2007., kada je uprihodovano 145 milijuna kuna uz dobit od 9,1 milijun kuna. Godinu dana kasnije prihodi su pali na 131 milijun kuna, a dobit je pretvorena u gubitak od 6,7 milijuna kuna. U prvih šest mjeseci prošle godine pad je bio dramatičan – svega 18,7 milijuna kuna ostvareno je iz redovitog poslovanja, dok je 5,3 milijuna kuna bio prihod od ulaznica. Gubitak je na polugodištu iznosio deset milijuna, a do kraja godine, prema izjavama Bartolec, gubitak se popeo na 20 milijuna kuna. Unatoč tomu što nova direktorica reže troškove, čak trećinu prihoda ZV-a ‘pojedu’ troškovi zaposlenika, što je neodrživo, pa se bez racionalizacije na tom polju ne može učiniti nešto više.

Budućnost ZV-a nije sjajna, ponajprije zbog činjenice što plan još ne postoji, a dok ga Bartolec i Holding izrade i nešto se glede toga počne raditi, izblijedjet će i ono malo ugleda što ga taj sajam ima u svijetu. Do tada će vjerojatno cijene nekretnina narasti, pa će se naći razlog za prodaju i gradnju stanova ili pak poslovnih prostora.