Četiri grčke priče iz Hrvatske

Hrvatska je do sada imala solidne trgovinske odnose s Grčkom, izvozila je više nego uvozila, no situacija se promijenila prije šest godina kad Brodosplit nije poštovao ugovor o isporuci četiri brodova za grčku kompaniju European Navigation, nakon čega su se Grci povukli iz suradnje na poslovima hrvatske brodogradnje. Hrvatska je iz Grčke najviše uvezla 2008. (245 milijuna dolara) zbog velike narudžbe naftnih derivata i kupnje četiri grčkih rabljenih brodova za 47 milijuna dolara. Od Grka najviše uvozimo naftne derivate, voće poput naranača i lubenica, maslinovo ulje, građevinski i aluminijski materijal te tekuće proizvode za čišćenje, a izvozimo gnojivo, također naftne derivate, hrastovinu, šećer i dijelove za distribuciju električne energije.

U Hrvatskoj nema više od deset ozbiljnih tvrtki osnovanih grčkim kapitalom, a za ostale je vrlo teško identificirati izvor i podrijetlo kapitala. Grčkim pak tvrtkama nije nimalo lako ući na hrvatsko tržište, koje je okrenuto isključivo Zapadu. Proizvodimo najbolje maslinovo ulje na svijetu, ali ne možemo se probiti na tržište jer ga Zvijezda brani jakom pozicijom. Hrvatska ima velik uspjeh u pregovorima s EU, no još zaostaje u hvatanju ‘benchmarka’. Tako će biti sve dok ne poboljša državnu administraciju i sudstvo, pojednostavi birokraciju i sreže korupciju – smatra voditelj Ureda za gospodarstvo Grčkoga veleposlanstva u Zagrebu Gerassimos Lazaris.

Ulaskom Marfin Investment Groupa u 49,9-postotno vlasništvo Sunce koncerna, koje je platio 90 milijuna eura, Grci su ušli u vlasništvo 13 hotela tvrtke Bluesun, a sudjelovat će i u realizaciji projekta Stubičkih toplica. Marfin je suvlasnik Nogometnog kluba Panathinaikosa za koji gradi novi stadion vrijedan između 50 i 70 milijuna eura koji bi se trebao zvati po investitoru, vlasnik je aviokompanije Olympic te ima još pregršt investicija u drugim industrijama poput prehrane i trgovine.

Za razliku od većine fondova u krizi Marfin je u nešto boljoj situaciji. U fazi je pozicioniranja na hrvatskom tržištu. Razmišlja se i tome da bude aktivniji u nekim drugim industrijama osim turizma, no još nije zauzeo čvrsto stajalište, promatra kako će se stvari odvijati. U svakom slučaju, solidno surađujemo; nalazimo se najmanje jedanput na mjesec u Grčkoj ili Hrvatskoj i razmatramo odluke i rješenja – komentira suradnju s Grcima suvlasnik Sunce koncerna Jako Andabak.

Jedna vrlo zanimljiva i pritom uspješna priča nastala je u sportskoj obitelji Šimunović koja se u Grčku preselila 1988. i otvorila ondje privatni biznis, tvrtku Sporteng, specijaliziranu za gradnju sportskih terena. Ubrzo je postala lider na grčkom tržištu i proširila se u Gruziju, Bugarsku i Srbiju. Tijekom Olimpijskih igara prije šest godina u Ateni, dok je glava obitelji Slavko Šimunović vodio Hrvatsku kuću, obitelj je u Hrvatskoj otvorila sestrinsku tvrtku SportTark, koju vodi sin Petar Šimunović.

Do danas su sagradili pomoćne terene s umjetnom travom na stadionima Hajduka, Varteks i Slaven Belupa te atletsku stazu u Slavonskom Brodu. S glavnim sjedištem u Solunu i uredima u Jugoistočnoj Europi, tvrtka se bavi i pribavljanjem novca iz fondova EU u zemljama u tranziciji, konzultantskim poslovima pri ugovaranju javno-privatnih partnerstava i pripremom natječaja. SportTark imao je znatan utjecaj i prilikom gradnje Arene Zagreb povezavši grčki Decathlon, arhitektonsku kompaniju koja je gradila većinu sportskih objekata za Olimpijadu u Ateni, s Ingrom.

U suradnji s Amerikancima i Rusima prije nekoliko smo godina u Hrvatskoj željeli pokrenuti veliki golfski projekt Porta Mare vrijedan otprilike pola milijarde eura. Gradili bismo golfske terene, hotele i marine u okolici Zadra gdje se nalaze nekadašnje vojne baze i kompleks poslovno povezali s Karibima, gdje je sezona u sasvim drugom dijelu godine. Svu dokumentaciju poslali smo na adresu Božidara Kalmete i Ive Sanadera, no nismo dobili apsolutno nikakav odgovor. Ideja je bila i da prilikom sklapanja JPP-a s lokalnom zajednicom Gradu Zadru besplatno sagradimo nogometni stadion koji bi primao deset tisuća gledatelja. Projekt je dvije godine čekao reakciju. Investitori nisu htjeli da kapital čeka i izgubili su volju za ulaganjem. Možda će za godinu dana ideja ponovno postati aktualna, no samo pod uvjetom da se takvi projekti počnu ozbiljno shvaćati – objašnjava izvršni direktor SportTarka Petar Šimunović.

Među grčkim ulagačima u Hrvatsku jest i Printec grupa, informatička tvrtka koja posluje u 15 zemalja, a u Hrvatskoj se pojavila prije deset godina akvizicijom lokalne tvrtke NCR uloživši dva i pol milijuna eura. Tu je i Alapis, važna grčka farmaceutska i kozmetička tvrtka. ‘Nježno’ smo ušli u Hrvatsku, no u idućih pet godina imamo ambiciozan plan širenja – kaže Giannis Georgakopoulos, izvršni direktor u Hrvatskoj, ali naglašava i nedostatke: – Hrvatska je malo tržište, cijena rada mnogo je viša nego u okruženju, zato treba mnogo Vladine inicijative da bi se uklonili nedostaci.

Bez obzira na to što Grci trenutačno imaju dvostruko veći BDP po stanovniku od Hrvata, u trenutku kad Hrvatska uđe u EU stvari bi se mogle stambom promijeniti. Nekadašnja tradicija suradnje sa zemljama južnog Balkana za Grke polako postaje stvar prošlosti, u potrazi su za stabilnim tržištima koja naginju Zapadnoj Europi. Grke se općenito smatra sretnim i temperamentnim narodom, sličnom Dalmatincima, koji zapravo žive od turizma i uživaju u istim blagodatima kao Hrvati. Pa ako ih se do sada nije privuklo gospodarskom politikom, ne bi bilo loše da ih se privuče turističkom. Brojni Hrvati svake godine posjećuju Grčku, a Hrvatska se baš ne može pohvaliti navalom grčkih turista. Kao što kažu grčki sugovornici, Grci Hrvatsku još svrstavaju uz bok Srbiji i nisu svjesni da je ona prema standardu vrlo blizu Grčkoj. Tek kad se vlastitim očima uvjere u njezinu posebnost, počnu vjerovati i u poslovni potencijal.