Na ovogodišnjem Zagreb Doxu u sklopu 12 programa vrtjet će se čak 25 projekcija na dan, a neke od njih, tradicionalno, već izazivaju kontroverze.
Početak ožujka obilježit će dva festivala dokumentarnog filma, ZagrebDox i Festival dokumentarnog rock filma (DORF), koji se ove godine održava u Vinkovcima, Rijeci i Zagrebu. Dokumentarni film sve je popularniji filmski žanr, što dokazuje uvijek izvrsna posjećenost obaju festivala, ali i činjenica da je upravo zbog toga u Zagrebu nedavno otvoreno prvi kinematograf u Hrvatskoj rezerviran isključivo za dokumentarce. ZagrebDox održati će se od 28. veljače do 7. ožujka u pet dvorana kina Movieplex. Riječ je o festivalu koji već šestu godinu domaćoj publici pruža uvid u suvremenu svjetsku produkciju dokumentarnog filma. Ove će godine u sklopu 12 programa te s čak 25 projekcija na dan biti predstavljeno oko 150 dokumentaraca iz cijelog svijeta.
Program ‘Stanje stvari’ nudi pogled na trenutačno stanje svijeta u kojem živimo. Primjerice, film ‘Zašto kupujemo – tajne zavojenja’ pruža uvid u svijet korporacija u kojem se ulažu milijuni da bi određeni proizvodi bili privlačni našim osjetilima, a ‘U.N. Me’ razotkriva nesposobnost i korupciju goleme biorakcije UN-a. ‘Kontroverzni dox’ stavlja u fokus društvene probleme i situacije koje u javnosti izazivaju burne polemike. Riječ je o filmovima koji propituju društvene devijacije ili jednostavno upozoravaju na pojave koje uglavnom nisu u skladu s društvenim normama.
Nikad u povijesti Europa istodobno nije imala tri službene prijestolnice kulture i nikad ‘europski glavni grad kulture’ nije bio tako blizu Hrvatske. Uz njemačku regiju Ruhr i njezina 53 grada predvođena Essenom i turskim Istanbulem ove godine titulu europskoga glavnoga grada kulture nosi mađarski Pečuh. To sjedište Baranjske županije može se pohvaliti podatkom da je njegovo ranokršćansko groblje uvršteno na Unescov popis mjesta svjetske baštine, da ima najstarije sveučilište u Mađarskoj, ali i da su u njemu školovani neki od najvećih europskih književnika, slikara i svećenika. Primjerice, gimnaziju u Pečuhu pohađao je književnik August Šenoa, a kadetsku školu Miroslav Krleža.
Sve što je epičnošću, tehno logijom predloškom i trajanjem, odnosno opsegom priče, bilo zameteno u trilogiji ‘Gospodar prstenova’, isplivalo je u ‘Ljupkim kostima’. Jackson ovdje nije bio ograničen apsolutno ničim osim samim sobom, pa je rezultat totalno patetično i prvloptaško djelo za koje je teško vjerovati da pripada jednom Jacksonu koji je ipak pokazao maštu i specifičan smisao za bizarnu atmosferu mračnjačkog usmjerenja. Već sama radnja – curicu ubije lokalni bolesnik pa ona iz nekog purga torija gleda svoje roditelje i prati njihovu patnju – izaziva sumnju potencijalnog gledatelja da bi gledanje filma pokopalo svako očekivanje ozbiljnog uratka. Jackson je totalno potonuo u pri zemnu bajkovitost, prenemaganje, patetiku i još jednom, ali ovaj put ozbiljno, pokazao koliko mrzi za vršavati svoje filmove. Kraj ovdje nikako da dođe, no veći je problem što ni ostatak filma nije ništa bolji, a suvisle poente nema ni za lijek. Bezbržno zaobići.
