Kriza u kojoj jesmo smanjila je planove i zadatke, ali samo privremeno, i svi očekujemo njezin završetak te nastavak desetpostotnog rasta.
Rast pod svaku cijenu ima i svoju cijenu, čemu svjedočimo u posljednje dvije godine. Alternativa su ‘skriveni šampioni’ koji se fokusiraju na kvalitetu žrtvujući rast, širenje i stjecanje ugleda u zamjenu za profitabilnost i umjereni rast.
Koliko se dugo sjećamo rezultata koje smo postigli prošle godine? Koliko truda treba uložiti trgovački predstavnik za izradu prodajnog plana u jednom kvartalu da bi čim započne drugi kvartal ti uspjeli bili zaboravljeni?
Je li to razlog da dobar dio tvrtki, uprava i komercijalista kalkulira i ne želi iskoristiti maksimalnu mogućnost rasta u određenom vremenskom razdoblju, nego će dio mogućnosti radije iskoristiti poslije (ne bi li se plan sljedećeg razdoblja lakše ostvario, čitaj: otvara priliku konkurenciji)?
Prije nekoliko mjeseci na predsjedničkom forumu IEDC-a, poslovne škole na Bledu, dr. Hermann Simon održao je predavanje o dva fenomena koja me opterećuju otkako sam se počeo baviti poslom. Naime, dok sam bio zadužen za prodajne rezultate, uistinu me smetalo da se čim završi mjesec ili poslovna godina i sve se počinje ispočetka odmah zaboravi koliko je truda uloženo u ostvarenje rezultata i koliko kratko traje zadovoljstvo postignutim rezultatom, i moje i mojega line-menadžera.
Posebice me smetalo što je bilo jasno da zbog kontinuiranog rasta od približno desetak posto cijeli sustav ulaže sve napore u ostvarenje tog cilja, bez obzira na to je li ga moguće postići, te se ili prodaje manje od mogućeg ili se ‘loada’, tj. seli se roba s jednoga skladišta na drugo. Oba ta pristupa smanjuju kvalitetu prodaje, a istinske prodavače pretvaraju u računovođe.
Doktor Simon u svom je predavanju istaknuo da rast pod svaku cijenu ima i svoju cijenu, čemu svjedočimo u posljednje dvije godine. I naveo je alternativu nazvavši je ‘skrivenim šampionima’, odnosno kompanijama koje se fokusiraju na kvalitetu, a žrtvuju rast, širenje i rast ugleda u zamjenu za profitabilnost i umjereni rast, koji prati trajno poboljšanje proizvoda.
Dalje je naglasio da se pri izbijanju krize i padu tržišta ne treba samo uzimati u obzir današnje rezultate u odnosu na prošlu godinu nego se prisjetiti duljeg razdoblja jer je jedino tako moguće realno sagledati situaciju. Svima je jasno da bi rast od desetak posto na godinu postao problem za sedam do deset godina jer su baze nerealne u odnosu na rast BDP-a i konkretne industrije, međutim nitko nije spreman pristati na manji rast.
