Nicolas Hayek

Poznati švicarski proizvođač satova, Swatch grupa, početkom je ovog mjeseca najavio mogućnost zaključivanja godine s rekordnim poslovnim rezultatom. Možda preuranjena predviđanja švicarska kompanija temelji na odličnoj prodaji u prva dva mjeseca ove godine, a uračunala je i oporavak svjetskoga gospodarstva.

Japanski proizvođač automobila Toyota u samo je nekoliko tjedana izgubio ugled koji je pažljivo gradio desetljećima nakon što su automobili koji su nekoć bili sinonim za pouzdanost i kvalitetu redom počeli otkazivati poslušnost svojim vlasnicima. Dok se Akio Toyoda ispričava cijelom svijetu, Nick Hayek, predsjednik Uprave Swatcha, najavljuje još zelenije pašnjake. Za razliku od automobila satovi, srećom, teško mogu i na najgori dan prouzročiti smrt ili nesreću, ali izgradnja brenda u toj industriji uključuje jednako mukotran trud i vrijeme. Na drugom kraju spektra tako stoji poznati švicarski proizvođač satova, Swatch grupa, koji je početkom ovog mjeseca najavio mogućnost zaključivanja godine s rekordnim poslovnim rezultatom, svakako impresivnim uspjehom, imajući u vidu globalnu situaciju. Lekcija koju se iz stavljanja ovih dvaju suprotnih primjera u odnos može izvući jednostavna je – kvaliteta se isplati.

Svoja vedra, iako vjerojatno debelo preuranjena, predviđanja švicarska kompanija temelji na prva dva mjeseca još jedne krizne i neizvjesne godine, a u svoju optimističnu prognozu već je uračunala i oporavak svjetskoga gospodarstva. Prošlu je godinu Swatch zaključio padom dobiti od devet posto, no s obzirom na to da je svejedno bio u posve zadovoljavajućem plusu od 763 milijuna švicarskih franaka (710 milijuna dolara), valja vjerovati da se ne zabrinjava previše tim trenutačnim padom. Ime Swatch mnogi će automatski povezati s brendom Swatch, no grupacija u svom portfelju ima još impresivnih imena kao što su Omega i Longines, koji su također zabilježili pad prodaje u protekloj godini, ali zato ipak zaradili donijeli kompaniji dobit.

Dojam pri-vremenosti zastoja u cijeloj prošloj godini pojačavaju rezultati protekla dva mjeseca tijekom kojih je prodaja satova najvećega svjetskog proizvođača preciznih napravica koje krote vrijeme porasla u dvoznamenakastim postocima. Hayek je pojasnio kako, temeljeno na takvom početku godine, kompanija očekuje dobre rezultate uz pomoć stabilnog tečaja što je realno očekivati, prema njegovu uvjerenju. Cijela grupacija, osim nekoliko planetarnih brendova, ukupno barata s čak 18 različitih marki satova, a relativno loš rezultat prošle godine, ako se dobit u ovim uvjetima može smatrati lošim rezultatom, djelomično je vratila rezanjem dividende na četiri franka po dionici, što je 0,25 posto manje u odnosu na prethodnu godinu.

Naravno, oni bolje stojeći u uvjetima znatno oslabljene konkurencije uvijek vrebaju svoje rivale, pa je i Hayek u izjavi Reutersu naglasio kako Swatch drži oči otvorene za neku zgodnu akviziciju i daljnje pumpanje ionako impresivnog popisa brendova ako se prilika ukaže. Ono što je u cijeloj priči također interesantno jest kako Swatch nije usamljen u društvu luksuznih brendova koji su među prvima počeli osjećati povratak sumanutoj potrošnji koja je tako uspješno pogonila svjetski napredak proteklih desetljeća. Među rekonvalescente su se uvrstili Richemont, Hermes, LVMH i Burberry. Teško je, ali nije toliko teško. Kao da treba posebno objašnjavati, kompanija je uspjeh ostvarila najprije zahvaljujući novim tržištima poput Kine iako je Hayek pojasnio da su rast zabilježili i u Australiji, Britaniji, Kanadi i nordijskim zemljama. Razočarali su Japan i Amerika, sve češći slučaj u svjetskoj ekonomiji, na koji bi se trebalo naviknuti.

To nepovoljno vrijeme globalizacije koje ne mari ni za što osim za što jeftiniju proizvodnju osjetilo se i na izradi satova, baš kao i na proizvodnji svih ostalih poznatih brendova koji se u pravilu odavno ne proizvode u matičnim zemljama, što je nekoć bilo jamstvo kvalitete. Prije nekih dvije godine skupina najpoznatijih urara na svijetu, Swatch, Richemont (Piaget) i Rolex, pokrenula je inicijativu za pomoć trgovina pod kojima će se nešto moći okititi natpis ‘Swiss made’.

Otpor su spremno pružili manji proizvođači koji su smatrali kako je riječ o proizvodnom pokušaju da ih se izgura s tržišta i umjesto toga predložili su povećanje standarda kvalitete. Situacija je bila sljedeća. Švicarski zakon nalagao je da najmanje 50 posto ukupnog satnog mehanizma mora biti podrijetlom iz Švicarske kako bi se sat mogao pohvaliti da je izrađen u toj zemlji. Problem je bio u činjenici što taj dio čini tek 15 do 25 posto ukupne vrijednosti sata, tako da je moguće da čak manje od deset posto vrijednosti sata zapravo bude proizvedeno u Švicarskoj. Iz tih razloga najmoćniji trio u industriji uspio je, čini se, izboriti promjenu pravila prema kojima je postotak dignut na 60 posto. Ako se promjene usvoje, a izvjesno je da hoće tijekom ove godine, procjene govore o znatnom porastu opsega poslovanja za Swatch, od čak 650 milijuna franaka (procjena od prije dvije godine).

No, ako je vjerovati Marku Watsonu, čovjeku koji je vodio Swatchovu podršnicu u Australiji do studenoga 2008., kompanija primjenjuje i neke perfidnije mjere za očuvanje svoje ekskluzivnosti i premoći. Prema izjavama koje je dao australskim medijima, svoj je posao izgubio kada je odbio prekršiti zakon i natjerati distributeru da prihvate cijene satova sugerirane iz kompanije, što će pokušati dokazati i na sudu u parnici protiv bivšeg poslodavca. U iskazu Watson navodi kako je nekoliko puta pokušao Upravi objasniti da je ono što rade nezakonito u Australiji, ali da ga nitko nije ozbiljno shvaćao, dok su iz Swatcha poručili kako je Watson otkaz dobio zbog lošeg obavljanja svog posla.

I neki prodavači priznali su, pisao je The Sunday Age, da ih je Swatch kažnjavao višom cijenom otkupa svaki put kada bi prodali satove ispod cijene koju je kompanija zahtijevala i da bi im nekad čak i uskratili dobavu. Stvar je zapravo dublje prirode jer prije spomenuta brojka od 18 brendova u portfelju, među kojima se nalazi cijeli spektar, od onih jeftinijih do onih najskupljih, donekle, ali ne posve, upućuje na ozbiljan problem monopolja, u globalnim okvirima, jer izgleda da nije lako izbjeći Swatch ako se želi sudjelovati u industriji, tim više što je grupacija jedan od najvećih dobavljača na svijetu. Karizmatični šef Hayek pomalo je iznenadio i samu švicarsku Vladu 2006. najavom da će prestati prodavati mehanizme tvrtkama izvan grupacije, a na kraju su uspjeli postići dogovor prema kojem će do ove godine Swatch ipak prodavati satne mehanizme i drugima kako bi dao vremena industriji da se prilagodi. Riječ monopol snažno odzvanja.

Ovaj podatak baca i nešto drukčije svjetlo na kampanju Swatch i drugih švicarskih teškaša, kojom sada smjeraju izgurati slabije igrače s tržišta. Mnogi od njih bili su prisiljeni okrenuti se jeftinijim proizvodnim okruženjima, poput Kine, i temeljiti proizvodnju na dijelovima koji nisu u sklopu švicarskog oligopolja, a sada im se podizanjem praga za etiketu ‘napravljeno u Švicarskoj’, koja uvelike utječe na atraktivnost njihova proizvoda, pokušava izmaknuti tlo pod nogama. Mnogi od njih, pogotovo u trenutačnim uvjetima, teško mogu uložiti kapital u razvoj vlastitih satnih mehanizama, ali i drugih dijelova, pa će biti prisiljeni okrenuti se natrag najmoćnijim dobavljačima kao što je Swatch. Švicarska Vlada već je nekoliko puta pokretala istrage o mogućem monopolističkom ponašanju, no nisu rezultirale ozbiljnim konsekvencijama. Danska podružnica kažnjena je 2005. zbog namještanja cijena u toj zemlji, odnosno zbog pritiskanja prodavača da prodaju satove po cijeni koju je kompanija odredila.

Sama grupacija novijeg je datuma, od 1983. kada su spojeni ASUAG i SSIH, a današnje ime nose od 1998. godine. Ipak, geneza najmoćnije grupacije u industriji nešto je dulja i seže u 1930.

Libanonac Nicolas George Hayek suosnivač je i predsjednik Uprave Swatch grupacije. Karijeru je izradio kao šef konzultantske kompanije Hayek Engineering i našao se posve slučajno u ulozi mrtvozornika švicarske industrije satova. Srećom za njih, nije se u njoj dobro snašao. Nakon prvotnog ulaska u priču sa satovima 1985. Hayek sa skupinom švicarskih investitora kupuje većinski paket i godinu kasnije postaje predsjednikom Uprave. Javnosti poznat kao bahat i arogantan, posebno se proslavio tvrdnjom kako nije samo spasio dvije švicarske kompanije od propadanja nego i cijelu industriju proizvodnje satova u toj zemlji, što mu mnogi ne mogu oprostiti. Njegov sin, Nicky Junior, u međuvremenu je naslijedio oca na mjestu šefa Swatch grupacije.

Kada su se spojili Omega i Tissot, čime je stvoren SSIH koji je do 70-ih godina upao u ozbiljne probleme i nelikvidnost, što je prouzročilo bankovno preuzimanje kontrole nad kompanijom 1981. godine. Gotovo u isto vrijeme 1931. formiran je i drugi krak onog što će poslije činiti jedinstvenu grupaciju, ASUAG – proizvođač satnih mehanizama i drugih satnih dijelova. Kao prava antiteza većini današnjih supermoćnih korporacija nastalih nakon stoljeća raznih spajanja. Swatch grupacija nastala je spajanjem dvaju praktički propalih igrača koji su imali gotovo identičan životni vijek. ASUAG je osnovan godinu poslije, pa se i na rubu bankrota našao godinu nakon SSIH. Tako je 1983. bila savršena godina za spajanje dvaju gubitnika i potpuno novi početak.

Čovjek odgovoran za renesansu umiruće industrije bio je Nicolas Hayek, doveden kao konzultant sa zadatkom da proizvodnju satova u Švicarskoj proglasi neodrživom (preskupom zbog Japanaca) i omogući bankama rasprodaju ono malo što je ostalo od dva pretučena proizvođača. No Hayek se odlučuje na posve drukčiji smjer. U studiji preporučuje bankama spajanje dvaju konkurenata i preorijentaciju na tržište jeftinih satova, što ovi samo djelomično prihvaćaju. Spajanje je odobreno, ali ne i novi, jeftini model sata, što dovodi do neočekivanog razvoja – ponuđu da većinski udio od 51 posto novostvorene kompanije prodaju Hayeku. Antologijska pogreška, ali banke ionako zapravo nikad ne interesira proizvodnja ili dugoročni dobitak.

Preuzimanjem posrulnih kompanija Hayek će započeti novu eru švicarske industrije satova. ETA, proizvođač satnih mehanizama koji je ovisio o opstanku spomenutog dvojca, izradio je spasonosni novi koncept najtanjeg satnog mehanizma. U suradnji s Hayekom šef ETA-e Ernst Thomke, razvio je revolucionaran supertank mehanizam koji se mogao u potpunosti automatizirano proizvoditi. Bio je to Swatch. Otuda nadalje stvari su išle u samo jednom smjeru – gore.

U novom desetljeću Swatch doseže svoj puni potencijal i status koji ima danas. Do 1998. kada se SMH, kako se dotada kompanija zvala, identificirao imenom sa svojim najjačim brendom, kompanija je imala udio od 25 posto svjetske proizvodnje satova i komponenti za satove uz deset posto udjela u ukupnom globalnom profitu industrije satova. Danas je Swatch grupacija pojam proizvodnje satova, ali još uvijek i kvalitete koju su održali usprkos globalnim pritiscima u smjeru pojeftinjenja proizvodnje. Druga strana medalje pak upozorava na monopolističko i bahato ponašanje, no čini se da neće imati većih problema sve dok uspijevaju proizvesti kvalitetne satove.