Pristup izvorima kapitala Veće otva-

neće imati veći dodatni učinak – kaže Žarko Miljenović, glavni savjetnik guvernera HNB-a dodajući da je sada najvažnija stvarna prilagodba poduzeća tim novim pravilima i provođenje fiskalne i strukturne politike koja će osigurati dobru podlogu za ulagački optimizam.

Osim što bi datum ulaska u Uniju značio smanjenje riza, odnosno nižu cijenu izvora financiranja i veće zanimanje ulagača, članstvo nosi i određene obveze, kaže Zrinka Živković Matijević, analitičarka Raiffeisen banke, i to ne samo usvajanje europskih pravila i normi nego i njihovo provođenje, što bi pomoglo gospodarstvu da počne razvoj temeljen na povećanju konkurentnosti.

Veće otvaranje tržišta značit će i da hrvatske tvrtke moraju postati učinkovitije, inovativnije i konkurentnije kako bi opstale. – Da bi u tome uspele trebat će im pristup višestrukim izvorima kapitala i većim tržištima, što vodi zaključku da trebaju tražiti strane partnere kako bi uspele – kaže Jurgis Oniunas iz Ascendanta.

No, objava samog datuma ne mora nužno rezultirati drastičnim preokretom u glavama poduzetnika i potrošača, jer je već prisutno očekivanje sigurnog ulaska u EU. – Hoće li to biti šest ili 12 mjeseci poslije nije presudno za gospodarstvo, jer je Hrvatska obavila golem tehnički dio posla prilagodbe – kažu u Središnjem državnom uredu za strategiju i koordinaciju EU fondova. Optimizam se veže uz očekivanu korist od ulaska u EU, a studije o promjenama u novim članicama u prve dvije godine pokazuju da razloga za optimizam ima. Nove zemlje članice brzo su, kažu u Uredu za strategiju, pokazale pozitivne utjecaje kohezijske politike, od stvaranja novih radnih mjesta, rasta pomoći malom i srednjem poduzetništvu, rasta ulaganja u prometnu i okolišnu infrastrukturu.

No, Drago Čengić, sociolog s Instituta Ivo Pilar smatra da se, uzmemo li u obzir da se skori datum ulaska u EU i dalje preklapa s nemoći domaće politike da rješava ne samo tekuće već i strukturnalne probleme domaćega gospodarstva, moment ulaska u EU sve manje doživljava kao pozitivna pokretačka varijabla, koja će automatski za nas ‘odraditi’ sve što dosad sami nismo uspjeli. – I to prije svega zato jer je dosadašnji model upravljanja zemljom od proglašenja neovisnosti do danas uglavnom počivao na političkome populizmu i zanemarivanju naših realnih gospodarskih interesa – kaže Čengić.

Nedavna istraživanja pokazuju da u Hrvatskoj u ovom trenutku nema mnogo optimizma, a možda je najlošiji podatak da su poduzetnici izgubili hrabrost za upuštanje u nove poslovne poduhvate što znači da nema ni novih radnih mjesta. Istodobno, porastao je broj onih koji bi glasovali za ulazak u EU.

Zašto je optimizam uopće važan? Istraživanje Sveučilišta Harvard otkrilo je da se 85 posto razloga uspjeha, postignuća i napredovanja temelji na opredjeljenju, a samo 15 posto na tehničkoj stručnosti, ne ubrajajući faktor sreće.

Dok pesimist u svakoj prilici vidi teškoću, optimist vidi mogućnost i priliku u svakoj teškoći. Bezbroj je studija pokazalo da optimisti žive dulje, pate od manje tegoba, uspješniji su u školi i poslu, svi veliki lideri bili su optimisti…

Kad je riječ o ekonomiji i društvu, optimizam je od ključne važnosti i u doba prosperiteta, a osobito u doba neizvjesnosti, recesije i krize. – Bez optimizma nema investicija, bez investicija nema radnih mjesta, transfera tehnologije, stabilnog punjenja državnih financija. Bez optimizma blokirane su jednostavne životne odluke u vidu investicija potrošača, nema prisutnosti i dinamike na tržištima kapitala, nema potrošnje, a tko je u mogućnosti ulaže svoje rezerve vrijednosti izvan zemlje. Ekonomija kao takva funkcionira kao sustav povjerenja i uvjerenja – kaže Švigir, dodajući kako je za optimizam bitno da bude naš, a ne tuđi, retorički, te da optimizam može potaknuti svaka mjera ekonomske politike čija je posljedica neka vidljiva korist ili mogućnost, prilika, za što veći dio poduzeća i stanovništva.

Optimizam nije svemoćan. Pritom, upozorava Čengić, optimizam u ekonomiji gotovo je uvijek kontekstualna varijabla. Drugim riječima, trenutačni optimizam može splasnuti ako nije podržan ‘grozdovima’ nekoliko sinkroniziranih mjera koje potiču i veća ulaganja, kredite s manjim kamatama, veću potrošnju i veće zapošljavanje. – Optimizam nije svemoćan, on se ‘hrani’ očiglednim primjerima iz neposredne poslovne okoline i potezima središta političke i gospodarske moći. Dio naših problema proizlazi iz naše nesposobnosti da praktički osmislimo i potom ostvarimo nužne društveno-upravljačke inovacije u područjima kao što su upravljanje javnim poduzećima, poticajna ulaganja u zemlji, tržišno suočavanje s natjecateljima u neposrednoj okolini, postojanje generacije ranoumirovanih ljudi koje osnažuju rentijerska očekivanja od države, nesposobnost ranog otkrivanja poduzeća u krizi i njihova restrukturiranja prije definitivnog stečaja te neučinkovitost sustava da pomogne nezaposlenima da se nakon gubitka radnoga mjesta opet produktivno uključe u svijet rada – kaže Čengić dodajući da netko po prirodi može biti veći optimist ili pesimist, i to ćemo smatrati pojedinačnom crtom njegova karaktera, no u slučaju menadžera ili poduzetnika optimizam ili pesimizam uglavnom ovise o njihovu gledanju na stagnaciju ili rast ključnih poslovnih kategorija, kao što su narudžbe, ostvareni promet, dobit, zaposlenost (ljudi/kapaciteta), itd. S tim se slaže i psihologinja Majda Rijavec koja ističe da optimizam ima granice.