Samo najveći mogu se obraniti od krize i makedonskih vina

Bez obzira na veličinu, mora pratiti što o njemu pišu mediji i sastaviti listu novinara kojima može slati relevantne informacije. Na umu treba imati da je mnogo pametnije jedanput u mjesec ili dva poslati medijima relevantnu informaciju nego ih svakodnevno obasipati vijestima.

Mediji slijede interese čitatelja, a potonjima je od proslave treće godišnjice tvrtke zanimljivije pročitati koji su trendovi u industriji ili pak rezultate najnovijih istraživanja iz neke djelatnosti.

Uporaba tehnologije koja postoji i svima je dostupna – web-stranice, socijalne mreže, blogovi – peti je korak. Potrošačima su to odlična mjesta za prikupljanje informacija, a poduzeću rješenje za efikasne i jeftine odnose s javnošću. Za mnoge je potrošače internet telefonski imenik, a mlada nova poduzeća ozbiljno shvaćaju zadatak izrade web-stranica jer većina ih potrošača upotrebljava kao jedan od glavnih izvora informacija. Upravo zato ključna je neobična ali korisna internetska stranica koja osim osnovnih podataka nudi i priču, zbog čega je pametljivija i poduzeću osigurava prepoznatljivost.

Odlična usluga zasigurno će biti najveća razlika i dugoročno će osigurati marketing od usta do usta. Ništa ne može zamijeniti dobru uslugu. Važno je da svi zaposleni potrošaču osiguraju uslugu iznad razine očekivanoga, da proizvod poznaju toliko da ih ništa ne može iznenaditi te da također znaju što više o svojim kupcima i prema njihovim kritikama otkriju probleme u poslovanju. Naime, istraživanja pokazuju da se čak 95 posto nezadovoljnih kupaca vraća ako im se žalba riješi na mjestu događaja.

I kad je riječ o padu potrošnje, uočene su promjene u strukturi prodaje koja se najviše manifestira u strukturi kod vrhunskih vina, gdje bilježimo pet posto manju realizaciju u odnosu na 2008. godinu, dok su sve ostale kategorije ostvarile rast – kaže Zvjezdana Blažić, predsjednica Uprave Badela 1862.

Ekonomski kriza tako je dodatno pogoršala i nako ne baš povoljan omjer prodaje vina. Naime, u Hrvatskoj kvalitetna vina ostvaruju 64,4 posto prodaje, stolna vina 31,2 posto prometa, dok vrhunska sudjeluju samo s 4,4 posto, što je daleko ispod prosjeka Europske unije.

Za razliku od velikog trojca koji tvrdi da mu kriza zasad nije jako naštetila, manje vinarije teže se nose s problemima. Vinarija Vinoplod iz Šibenika u 2009. godini imala je osam posto manju prodaju vina u odnosu na godinu prije. Nelikvidnost, nemogućnost naplate, ali i problemi s plasmanom ostavili su posljedice. Iako je i dalje u vrhu vodećih proizvođača vina, tvrtka pomalo gubi tržišni udjel (u posljednjih pet godina pao je sa sedam na šest posto), a prošle godine prvi put nakon 17 godina nije isplatila dividende dioničarima.

S obzirom na to da se očekuje godina još teža od prošle, Moralić predviđa da će se brojni vinari naći u problemima: – Mnogi će propasti, osobito manji. Država je davala nekontrolirano poticaje, brojni su vinari dizali kredite, a sada ne mogu plasirati svoje vino. Neće biti jednostavno ni srednjim tvrtkama, a kamoli malima – smatra Moralić.

Vjerojatno zbog činjenice da će kriza pomešati dio manjih konkurenta ‘veliki’ ne namjeravaju nikakve akvizicije u Hrvatskoj. Interesenata nema ni za kupnju Dalmacijavina koje je još u državnom vlasništvu. Planovi vinara za budućnost uglavnom su orijentirani na izvoz koji je, unatoč tome što proizvodi više vina nego što su domaće potrebe, slabiji od uvoza. Naime, uvoz čini čak četvrtinu ukupnoga prometa vinom u Hrvatskoj, odnosno oko 14,5 milijuna litara. Prije devet godina situacija je bila znatno drugačija – 2002. izvoz je bio jači od uvoza, izjednačen je 2004. godine, a od tada su stvari krenule nagore…

Zabrinjava da posljednjih godina uvoz raste po prosječnoj stopi od dva posto na godinu, dok u isto vrijeme izvoz pada prema stopi od dva posto – navodi se u studiji agencije za istraživanje Hendl ‘Dinamika industrije vina 2009’.

Najviše se uvozi vina za preradu i doradu, a najveći uvoznici su i najveći proizvođači. Najveći uvoznik je Istravino, a slijedi ga Badel. Čak 85 posto vina uvozimo iz zemalja bivše Jugoslavije, među kojima prednjači Makedonija s visokih 43 posto udjela u izvozu. Makedonski Vranac naprosto je osvojio nepca hrvatskih potrošača. S druge strane, s visokim postotkom izvoza mogu se pohvaliti tek rijetki. Najveći hrvatski izvoznik vina je Enver Moralić, koji u Bosnu i Hercegovinu, Švicarsku i Njemačku plasira čak 30 posto svoje proizvodnje. Nove šanse za izvoz vidi u Rusiji i Indiji.

Nedavno smo u Indiji dobili zlatnu medalju za vino. Procjenjujemo da tamo imamo realne šanse. Za razliku od Kine u koju smo svojedobno pokušali uvoziti, pa smo odustali budući da su tamo vina izuzetno jeftina, Indija nema vlastitu proizvodnju, pa vjerujem da tamo možemo uspjeti. Jednako tako šanse vidimo i u Rusiji, gdje planiramo uskoro otvoriti tvrtku – najavio je Moralić.

Za razliku od njega u Badelu vjeruju da na kineskom tržištu ima mjesta za njihov Plavac Hvar, budući da Kinezi preferiraju crna vina. – Izvoz u Kinu počeli smo 2008. godine, ove godine očekujemo da ćemo udvostručiti dosadašnje količine i da bi izvoz na to tržište mogao dosegnuti oko 200 tisuća boca – kažu u Badelu 1862 koji godišnje izveze vina u vrijednosti od 1,7 milijuna eura.

Bolna posljedica slabog izvoza i velikog uvoza enormne su zalihe. Upravo to, u Badelu, uza sivo tržište, smatraju najvećim problemima. – Tu je i nezadovoljavajuća razina potrošnje vina, a s tim u vezi i neprihvatljivo visoke marže na vinima, posebno u segmentu HoReCa kao kanalu s izraženim potencijalom rasta – kaže Zvjezdana Blažić.

U Badelu stoga planiraju kroz sinergiju s ostalim proizvođačima vina utjecati na razvoj vinske scene u Hrvatskoj i educiranje potrošača. Podatak da Hrvati na godinu popiju 35 litara vina prema 85 litara piva pokazuju da se na tom polju itekako može raditi. Kao i na brendiranju.

Hendalovo istraživanje, naime, pokazalo je da se u percepciji hrvatskog potrošača nijedan proizvođač nije znatnije izdvajao kao najbolji ili kao onaj koji se najčešće kupuje.

Više od polovine proizvođača nije se moglo sjetiti koji im je najbolji proizvođač vina, što ukazuje na nisku lojalnost određenom proizvođaču i brendu vina unutar šire populacije i na lakoću ulaska inozemne ponude – navodi se u Hendalovoj studiji.

Domaći vinari ipak imaju sreću da potrošači pokazuju lojalnost hrvatskim vinima, kao i regionalnu lojalnost u smislu konzumacije vina prema regiji podrijetla. Pitanje je doduše hoće li domaći vinari znati zadržati tu lojalnost ili će ih pobijediti jeftiniji i agresivniji konkurenti iz uvoza.