Home / Informacije / Tri ključna aspekta

Tri ključna aspekta

Ukupan prihod hotela po raspoloživoj sobi (RevPAR) jedan je od ključnih pokazatelja poslovanja u hotelijerstvu. Ukupan prihod po sobi u hrvatskim hotelima u 2008. godini iznosio je 18,2 tisuće eura, a prema procjenama 2009. taj pokazatelj iznosi 17,6 tisuća eura po sobi na godinu.

Neprofitabilnost hotelijerskog sektora postao je toliko izlizan pojam da je u njega čak više teško i povjerovati, uspoređujući ukupne prihode s industrijama koje su zapale u težu situaciju. Međutim, uzmu li se u obzir pravi pokazatelji uspješnosti poslovanja hotela usvojene kroz međunarodne standarde, slika postaje nešto jasnija. Ukupan prihod hotela po raspoloživoj sobi (RevPAR) jedan je od ključnih pokazatelja poslovanja u hotelijerstvu. On dijeli prihod ostvaren pružanjem svih hotelskih usluga bez poreza na dohodak s brojem soba u objektu, no njega hrvatski hotelijeri uglavnom ne uključuju u svoje službene izvještaje. Taj podatak treba se odnositi na raspoloživu, a ne izdanu sobu, odnosno i na sobe koje nisu prodane. Kako bismo ustanovili profitabilnost nekih od najuspješnijih pet hrvatskih kompanija zamolili smo njihove čelnike da nam pošalju svoje prihode po raspoloživoj sobi, vjerujući u njihovu vjerodostojnost.

Prema primljenim podacima ispada da najveći prihod ostvaruju zagrebački hoteli Andelka Leke iako je njihova prosječna godišnja popunjenost prošle godine bila čak manja od nekih dubrovačkih i istarskih hotela (40%), što je u skladu s ukupnim padom prometa u Zagrebu za nekih 20-ak posto. Najveće zauzete imaju Jadranški luksuzni hoteli Gorana Štroka, unatoč kriznoj godini hoteli Bellevue i Excelsior u kolovozu su ostvarili prosječne cijene od 218 eura po sobi uz 84 postotnu popunjenost, odnosno ukupan prihod po raspoloživoj sobi od 250 eura. Maistra u Rovinju pak ostvaruje 20-ak posto veće prihode po sobi od prosjeka Istre, ovisno o kategoriji hotela.

Taj pokazatelj ujedinjuje u sebi tri ključna aspekta poslovanja hotela – iskorištenost kapaciteta, ostvarene prosječne cijene smještaja te ostvarene prihode od pružanja ostalih hotelskih usluga. Prema istraživanju poslovanja hotelijerstva u Hrvatskoj, ‘Horwath Hotel Industry Survey’, razina ukupnog prihoda po sobi u hrvatskim hotelima u 2008. godini dostigla je razinu od 18,2 tisuće eura na godinu, a prema prognozama 2009. taj pokazatelj iznosi 17,6 tisuća eura po sobi na godinu. Većina hrvatskih hotela danas u najboljem slučaju posluje s nultom stopom profitabilnosti. Velik dio hotelskog sektora ostvaruje gubitak koji se u 2008. u odnosu na 2007. godinu povećao 64 posto, a manji dio hotelskih poduzeća koji posluje s dobiti u istoj je godini smanjio dobit 28 posto. Očekuje se da će financijski izvještaji hotelskog sektora za 2009. pokazati dodatni pad profitabilnosti, bez obzira na mjere kriznog menadžmenta koje je primjenjivala većina hotelijera u Hrvatskoj – komentira direktorica Horwath Consultinga Sanja Čižmar.

Uspoređujući kompanije, pokazalo se da je prihod po sobi najveći u onima koji imaju najviše hotela s pet zvjezdica jer je cijena viša nego u hotelima ostalih kategorija. Zauzetost soba najvažniji je pokazatelj jer nam govori o tome koliko hotelijeri koriste ono čime raspoložu. Stalna imovina (kreveti, namještaj, slike, okoliš i sl.) čini 90 posto prihoda hotelskih tvrtki, a tekuća tek 10 posto.

Francuska i Austrija koje predstavljaju nekakav europski benchmark imaju prosječnu zauzetost kapaciteta 70 posto, dok on u Hrvatskoj iznosi dvostruko manje, 35 posto. Normalno da pod tim uvjetima, u prosječnih četiri mjeseca zauzetosti, hotelijeri nemaju priliku za zaradu – komentira profesorica na Fakultetu menadžmenta u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji Ivanka Avelini Holjevac.

S druge strane hotelijeri manju zauzetost nadomještaju cijenama koje su često jednake hotelima u Dubaju, New Yorku, Parizu, ali s dvostruko manjim prihodom po raspoloživoj sobi. Svjetsko hotelsko tržište bilježi pojačanu konkurenciju u profitabilnosti hotela s tri i četiri zvjezdice, dok su vlasnici najviše kategorije spremni žrtvovati popunjenost kako bi zadržali integritet cjenovne politike, što ne odstupa od politike hrvatskih hotelijera koji ionako najmanje problema imaju s popunjenjem objekata visoke kategorije.